VELJKO MARIĆ JE SADA U GLINI

VELJKO MARIĆ JE SADA U GLINI

27. lipnja, 2015.

 veljko-marić-naslovna

Možete mu pisati na adrsu Kaznionica Glina, Vinogradska 2, 44400 Glina

Napisao: Mladen Pavković

Jedan od najpoznatijih hrvatskih osuđenika, Veljko Marić, koji je u Beogradu osuđen na strašnu zatvorsku kaznu od 12 godina, više se ne nalazi u zagrebačkom Remetincu. Sada je „stanovnik“ zatvora u – Glini. Veljko kaže da se preporodio. Istina, još se zdravstveno ne osjeća najbolje, ali ovo je ipak neka druga „pjesma“.

Marić je pred nešto više od pet godina u Beogradu osuđen bez dokaza, i nije imao pravedno suđenje. Prvo su ga, kao što je poznato, oteli na bugarsko-srpskoj granici, iako za njim nije bila raspisna nikakva tjeralica, a tek potom su počeli tražiti dokaze u njegovu navodnu umiješanost u vrijeme Domovinskoga rata u ubojstvo jednog civila u selu Rastovcu, nedaleko Grubišnog Polja. Jedini svjedok ubojstva, koje se dogodilo 1991., bila je supruga od tog civila srpske nacionalnosti, ali ona nikada nije teretila Veljka Marića, kojem su prema svemu sudeći „spakirali“ oni u Bjelovaru (tko će koga nego svoj svoga). Marić je i u to vrijeme bio hrvatski vojnik. Nedavno su ga Srbi pustili na daljnje izdržavanje kazne u Hrvatsku.

A koliko je srbijanski sud „pravedan“, najbolje smo se mogli uvjeriti kad je objavljena presuda srpskim zločincima u vrijeme Domovinskog rata u Sotinu. Tamo je 1991. pobijeno 67 Hrvata – civila, dok se na popisu nestalih i danas nalaze 17 mještana ovoga sela, nadomak Vukovaru. Mediji su javili da su za te strašne i neoprostive zločine osuđena samo dva (2) zločinca i to na ukupnu, smiješnu, kaznu od 24 godine zatvora! U toj presudi neobično je i to što beogradski sud ponovno sudi za zločine u Hrvatskoj, gdje su Srbi bili – agresori.

Ako tko želi pisati Veljku Mariću može to učiniti na adresu: Kaznionica Glina, Vinogradska 2, 44400 Glina.

Nevin čovjek

O Veljku Mariću i njegovu sramom procesu dosad sam objavio dvije knjige s naslovom „Veljko Marić – nisam kriv“ (naklada Tiskara „Rihtarić“ i „Tonimir“, 2014. i 2015.). Predgovore i pogovore napisali su akademik Josip Pečarić i dr. Josip Jurčević. O Mariću sam održao i niz tribina (zadnja je bila u Rijeci sredinom svibnja). Tvrdio sam, što je tvrdio i on sam da je riječ o nevinom čovjeku, koji je imao nepošteno suđenje. Tijekom svih godina boravka u zatvoru u Sremskoj Mitrovici nije bilo nikakve mogućnost da ga itko posjeti osim članova njegove najuže obitelji. Jedino je to uspjelo zastupnici u Europskom parlamentu Marijani Petir, koja se iznimno mnogo založila za ovog čovjeka. Kad smo u njezinom uredu u Zagrebu organizirali tiskovnu konferenciju, znate li koliko je došlo novinara? Samo jedan i to novinarka – Hine! A to naše zalaganje za Marića osim pojedinih portala naravno nitko nije objavio, kao što nisu objavljivali ni organiziranje tribina, koje su uvijek manje-više bile relativno dobro posjećene. Sličan „scenarijo“ već smo doživjeli. Naime, objavio sam i publicističke knjige o generalima Gotovini, Markaču te Kordiću. Održali smo oko tri stotine tribina na kojima smo također tvrdili da je riječ o nevinim žrtvama. Medijski odjek bio je iznimno slab, (osim portala), ali… kad su se vratili, poglavito Markač i Gotovina, prije svih, tzv. režimski mediji su odmah oživjeli, bile su to prve vijesti, a izjave ovih i onih političara „praštale“ su na sve strane. Slično se sada dogodilo i s povratkom Marića u Hrvatsku. Eto, opet o njemu govore svi i sva, opet si mnogi besramno uzimaju zasluge koje im ne pripadaju. Čudno je da se odmah nije oglasio, a trebao je i ministar branitelja bez branitelja Predrag Matić. Tako kako se sada ponaša, tako se ponašao i u vrijeme kad su bili zatvoreni generali Markač i Gotovina. Tek kad su oslobođeni, eto ti njega u „prvom redu“, a do toga nije ni prstom maknuo.

Hrvatski mućenik

Zanimljivo je da mi sada „slavimo“ Marićev odlazak iz jednog u drugi zatvor. Međutim, ovaj hrvatski branitelj trebao bi i morao biti što prije biti oslobođen ili bi mu se moralo omogućiti novo, pravično suđenje koje nije imao u Beogradu. Dovoljno je pogledati njegovu optužnicu i svima će biti jasno da je Marić žrtva u čitavom ovom slučaju, tim više što je prije pet godina ne uhićen, već otet na bugarsko-srpskoj granici. U optužnici se uz ostalo navodi da se tijekom 1991. u Hrvatskoj vodio „građanski rat“ te da je u vrijeme Vojno-redarstvene akcije Otkos 10, u kojoj je sudjelovao i Marić, Hrvatska vojska u okolici Grubišnog Polja spalila oko tridesetak sela!?

Pored toga, da ne dužimo, valja reći da Marićev slučaj nije usamljen, da još ima hrvatskih branitelja koji su slično prošli kao on, ali za koje se gotovo ne zna ništa.

No, najžalosnije u svemu je činjenica da pojedini političari (svaka čast izuzecima) sada ističu svoje velike zasluge u „oslobađanju“ Veljka Marića (kao što su svojedobno pričali o Gotovini i Markaču), ali dovoljno je tek prelistati recimo, da budem malo neskroman, moje knjige o ovom hrvatskom mučeniku, pa ćete vidjeti, crno na bijelo, da hrvatska politika godinama nije ni prstom maknula za Veljka Marića. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. squiptar
    #1 squiptar 28 lipnja, 2015, 19:34

    Ubio srpska živalj Ili sudar ili otrov ima da doživiš slušaj squiptar sve zna ima da se čuje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. squiptar
    #2 squiptar 28 lipnja, 2015, 19:22

    Na dogovorni politik je išo njega da spasi,zamena , no samo za neko vreme ima da ga stigne srpska služba ,makar i u krevet i to za sledećih godinama neće on na miru da spava.Osveta će da bude osigurana.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code