UVIJEK ĆU GLASATI ZA HDZ

UVIJEK ĆU GLASATI ZA HDZ

21. rujna, 2015.

0154007.48

Zbog velikog ineteresa ponovno objavljujemo tekst objavljen 2. rujna 2012.

Piše: Dražen Stjepandić

Trenere u Dinamu često ne smjenjuje Zdravko Mamić kao što se misli nego novinari. To je svojedobno u našem razgovoru za portal Tjedno izjavio poznati novinar i dugogodišnji glasnogovornik HNS-a i Dinama Ado Kožul. Po Dinamove trenere najopasniji su novinari dnevnih izdanja, koji svaki dan moraju nešto objaviti o Dinamu, a  kad im treneri postanu dosadni, odnosno kad ponestane robe, pa  nemaju što pisati, onda potenciraju sječu trenera.

Od njegovog dolaska govorilo se da Ante Čačić nije trenerski kapacitet za Dinamo. Nakon što je osvojio prvenstvo i kup, nižući same pobjede, novinari uvijek željni senzacija i tko zna u čije sve interese upleteni, omču oko vrata su mu spremili već u sezoni kiselih krastavaca, odmah nakon priprema uoči prvog evropskog ogleda protiv bugarskog prvaka. Premda Bugarska nije nogometno nepismena zemlja Anti Čačiću se zamjerilo što s njihovim prvakom nije prošao uvjerljivije, čudesni Vidin gol  u 97. minutu za 3:2 protiv Ludogoreca bio je odličan povod za sustavnu najavu još jedne smjene na dinamovoj klupi.

Glavni argument je bila loša igra, kao da i najveći klubovi na početku sezone ne igraju slabije, ubace u prvu, pa u drugu brzinu, da bi na kraju sezone kad je najvažnije došli u punu formu. Upravo tempiranje forme spada među najvažnije elemente trenerskog posla, međutim to poznato pravilo u Čačičevom slučaju nije vrijedilo.

Dok su kritike pljuštale Dinamo je protiv moldavskog prvaka Sheriffa  pobijedio u obadvije utakmice, međutim nagađanje tko bi mogao biti novi trener u medijima i navijačkom puku nije prestajalo. I Sheriff se tretirao kao nešto što unaprijed skida gaće, premda klupska legenda i  ljubimac brojnih novinara, Velimir  Zajec odletio s klupe upravo nakon što je u dvije utakmice iz Lige prvaka ispao protiv kluba punog okorjelih nogometnih plaćenika na plaći kod lokalnog moldavskog tajkuna, kako danas zovu skorojeviće.

Za Zajecom se plakalo kad je ispao od Sheriffa, a Čačića se napadalo nakon uvjerljivog prolaska i to u ključnoj utakmici bez suspendiranog ponajboljeg igrača Sammira. U Zagrebu je Sheriff dobio četiri gola, ipak unatoč tome spomnajo se Niko Kovač kao novi trener i čekao se kiks u domaćem prvenstvu, a Istru su u Puli jedva dobili iz penala, u Zagrebu je Split nakon prvog poluvremena vodio 2:0 i kad su neki već sutradan vidjeli novog trenera Dinamo je na kraju pobjedio s 4:2. Onda se čekao  posrtaj protiv Maribora u odlučujućoj utakmici za plasman u Ligu prvaka i tek nakon te utakmice Čačić je prestao biti na otkaz osuđen. Dojučerašnji dželati osuđenom su počeli ljubiti ruke, posebno nakon što je iz momčadi izbacio Leku i Pokrivača. To je bilo kao predstava u predstavi, Čačić nije postao samo trener koji postiže rezultat nego i iznenadni maker zanimljivih vijesti.

Još ako u Ligi prvaka Dinamo nekoga dobije i nakon toliko godina dočeka proljeće u Evropi slobodno se može reći ne zvijezda, nego u Maksimiru se rađa trenerski superstar.

Pozivu portala Tjedno gospodin Čačić se spremno odazvao i pozvao me na svoju redovitu jutarnju presicu u klupskim prostorijama ispod zapadne tribine.

Među pitanjima koje su postavljali  okupljene  kolega na presici bilo je i koliko je dobio čestitki za ulazak u Ligu prvaka? Po mnogima to nije samo najprestižnije klupsko natjecanje na svijetu nego i najmoćniju evropska organizacija uopće. Dok u mnogo čemu gubi korak na svjetskoj sceni Liga prvaka je nešto u čemu Evropi nitko u svijetu nogometa  još nije ni do koljena.

– Bilo je jako puno čestitki -rekao je Ante Čačić i u nastavku je dometnuo-mnoge su bile jako dirljive. Ljude veseli da je jedan čovjek kao ja, a za mnoge sam bio nogometni anonimus, postigne ovakav rezultat. Počeo sam u Prigorju iz Markuševca, gdje sam bio i igrač i došao sam do Lige prvaka i obični ljudi se tome vesele. Proživljavam hrvatski nogometni san.

PROLJEĆE U EVROPI

Glede predstojećih utakmica i rezultata u  Ligi prvaka Dinamov trener iznenađenja daje  dosta oprezne izjave.
– Kad sam došao za trenera Dinama rekao sam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da budemo što bolji i da Dinamo neće biti taoc niti ovisnik niti jednog igrača. Ove godine smo ušli u Ligu prvaka kao momčad, nije nas uveo ni jedan igrač nego momčad. Kad sam 23. prosinca prošle godine došao za trenera Dinama rekao sam da osvajanje prvenstva i kupa s Dinamom smatram pod noromalno, a naš cilj je Evropa, sad kažem da stremimo opstanku u Evropi do proljeća. To ne mogu obećati, nego kažem da tome stremimo. Kroz šest utakmica koje nas očekuju u Ligi prvaka učinit ćemo sve da postignemo naš cilj- rekao je Ante Čačić.

No, u Maksimiru ni u vrijeme velikog slavlja ne može se bez gorčine, u Maksimiru nikad nema mira, jednostavno kao da nekome mora zakukati majka.  Trener iznenađenja ne prestaje s iznenađenjima,  nakon proslave plasmana u Ligu prvaka iz momčadi je odstranio internacionalce Jerka Leku i Nikolu Pokrivača. Kao nisu se dovoljno veselili pobjedi nad Mariborom.

Na presici je postavljeno pitanje koliko je to definitivna odluka i što će na sve to reći dinamov gazda? Koliko si to Čačić bez obzira na iznoimne rezultate može dopustiti? Kolege novinari u tom pitanju nisu mogli sakriti svoje donedavne stavove.

– Imam dovoljno godina i odluke ne donosim na prečec. Neki kažu da planski tjeramo skupe igrače što nije točno, jer da je tako to smo s Pokrivačem mogli napraviti kad se napio onu noć, ali nismo i sada je ispalo kao što je ispalo. Meni je žao, posebno Leke, kojeg sam trenirao još u Croatiji Sesvete, na početku njegove karijere, ali posao i osjećaji prijateljstva su nešto sasvim različito- uzvratio je Čačić.

Kad smo nakon presice napokon ostali sami i sjeli jedan na jedan, novoj trenerskoj zvijezdi glasno razmišljajući rekao sam da me odnos prema Leki dosta začudio, djelovao mi je kao izvrstan igrač za posebne taktičke zadatke. No, kako je u Dinamu i oko njega uvijek u zraku novac pitao sam  jesu li otpisana dvojica nemotivirani, kako tvrdi, jer su  u igračkoj karijeri već dosta omastili bradu?

-Ne znam. Dinamo je kao Vatikan, mi smo u Hrvatskoj izolirani i povlašteni kao Vatikan u Rimu. Živimo znatno bolje negoli brojni drugi građani i ovdje nema razloga za nezadovoljstvo. Ako nisi počeo utakmicu, a tvoj kolega, koji je bio u početnom sastavu i  dobro obavio posao za sve nas, onda zbog toga ne treba biti nezadovoljan. Sve su to igrači iz naše svlačionice. Takvi igrači rade sebi medvjeđu uslugu jer mi ne trebaju oni koji nisu poticajni za daljnji rad. Takvi igrači ni na utakmici ne mogu biti pravi. Bez punog angažmana nema pravog rezultata-tvrdi strateg Dinama.

S Mamićem se nikad ne zna, ali ni Čačićev uspjeh je i njegov uspjeh i teško je očekivati da će treneru kojeg ide karta ići preko ruke. Čačić je naveo primjer  također iskusnog  internacionalca  Šimunića, koji je na početku ove sezone  imao sasvim drugi pristup?

– Joe igra sjajno, u posljednjim utakmicama je bio naš najbolji igrač. Mislim da će potpuno opravdati povratak u reprezentaciju-istaknuo je Čačić.

FINI GADDAFIJEV SIN

Nova trenerska senzacija svojedobno je od strane Zagrebačkog nogometnog saveza, nakon teže ozljede u trideset i nekoj, kao igrač Prigorja iz Markuševca, gdje je proveo igračko razdoblje,  bio predložen za tečaj nogometnog trenera. Nekada je bilo uobičajeno igrače na zalasku usmjeriti prema trenerima ili sucima. Nakon završenog tečaja za trenera počeo je prvo trenirati matični klub, a onda ga je trenerska sudbina odvela u Zadar, zatim je Dubravu uveo u prvu ligu, pa je isto napravio s Croatijom Sesvete, trenirao je Slaven Belupo, Kamen Ingrad, Inter iz Zaprešića, Osijek, Lokomotivu, bio je tehnički direktor Zagreba… Dinamo je osmi prvoligaški klub koji trenira. Bio je pomoćnik Ive Šuška u hrvatskoj mladoj reprezentaciji. Jedno vrijeme je bio pomoćnik Iliji Lončareviću dok je vodio reprezentaciju Libije. Na Mediteranskim igrama u Almeriji 2005. su osvojili brončanu medalju. Pitam ga  je li upoznao pukovnika Gaddafija?

-Upoznao sam samo njegovog sina Mohameda koji je bio predsjednik nogometnog saveza. Na Mediteranskim igrama smo prvu utakmicu protiv Italije izgubili, ali smo igrali odlično i nakon utakmice  je došao i čestitao nam. Nije htio ući u svlačionicu nego nam je čestitao ispred, došao je s majkom, prvom Gadafijevom ženom.  Mohamed je bio izuzetno fin i kulturan čovjek, sve što se piše o njemu ne odgovara istini- rekao je Ante Čačić.

Od predstavnika u krvi svrgnute dinastije Gaddafi kaže da je upoznao i Saadija Gaddafija koji je nogomet igrao u Italiji. Na pitanje kakav je bio život u Libiji reče mi da je živio u dijelu grada za strance.

Ante Čačić je završio Kineziološki fakultet u Zagrebu i jedan je od prve desetorice trenera u Hrvatskoj koji su stekli Pro licencu. Prije toga pohađao je srednju tehničku školu Ruđer Bošković, električarski smijer  i svojedobno je imao TV servis.

– Poslije završene srednje škole radio sam u nekadašnjoj tvornici Nikola Tesla, danas Ericson-Tesla, a onda sam se odlučio napustiti stalni posao i otići u privatnike. U Tesli sam morao raditi u smjenama, ako bih radio drugu smjenu nisam mogao ići na treninge i zato sam odlučio otvoriti  servis za popravak radio i tv aparata. Servis je bio u Ilici i radio sam to sve dok nisam postao trener Zadra, koji se tada natjecao u međurepubličkoj ligi. Otada sam profesionalni trener- ispričao mi je Ante Čačić.

Lampi  u današnjim televizorima više nema i današnje televizore više ne bi znao popravljati, tehnologija i nogomet se brzo mijenjaju, ali ono što je nekada radio pomaže mu u trenerskom poslu. Na nogometni tim gleda okom mehaničara, za njega je momčad je slična električnom aparatu. Izjavio mi je da od kolega trenera najviše cijeni Ćiru Blaževića, koji mu još nije uputio čestitku nakon ulaska u Ligu prvaka.

– Ne znam zašto se nije javio-kaže trener koji baš s Ćirom ima više dodirnih točki. Obojica su  veće životne uspjehe počeli postizati u drugom dijelu života, a jednako kao i Ćiro u trenersku orbitu i Ante Čačić se vinuo u Maksimiru. Poput Ćire smatraju ga trenerom sa devet života.

Ante Čačić je rođen u Zagrebu 29. rujna 1953. odrastao je u ulici pjesnika, kako sportski novinari vole zvati Kranjčevićevu. Pitam ga za Radimira Čačića, jesu li nešto u rodu i što misli o njemu kao političaru?

-Nismo u rodu. Moj otac je iz okoline Benkovca, a oni su iz drugog kraja.

Radomir Čačić je dosta lijevo, a ja naginjem desno. Član sam HDZ-a i uvijek ću glasati za tu stranku-kaže mi maksimirski strateg.

Kaže da ga sadašnji HDZ toliko ne zanima, više je cijenio Tuđmanov, ali glasačke navike ne misli mijenjati.

IGRAČI NE ČITAJU NOVINE

Na kraju smo se opet dotakli Lige prvaka, premda većina i ove godine očekuje dosta gorkih pilula, rekoh kako sam nekako optimističan jer PSG nije u formi, Dinamo Kijev su u pripremnom razdoblju već pobjeđivali, a neku noć protiv Borusije Menchengladbach nisu blistali. U prvoj utakmici su dobili jer Nijemcima  je prvenstvo tek počelo, pa kao Dinamo na početku sezone  još nisu u punoj formi. Ni Porto u portugalskom prvenstvu nije uvjerljiv kao prethodnih godina. Rekoh gospodinu Čačiću, kako se Dinamo posljednjih godina pretvorio u ono što je u bivšoj državi nekada bila beogradska Zvezda, sigurno pobjeđuje one slabije od sebe, a možda mu se u Ligi prvaka vrati stari duh, pa postane onaj stari pučki Dinamo koji ima problema s manjim klubovima, zbog čega je gubio prvenstva, a odlično je igrao s velikima. Možda opet bude kao nekada, uostalom u prvoj utakmici su baš kao nekada Portugalci, a poslije toga tko zna, za dočekati iduću godinu u Evropi treba imati samo jednog ispod sebe.

Nogomet i novinarstvo spadaju u poslove u koje se svatko razumije, Ante me u stilu ljudi koji su navikli da im laici svašta savjetuju pažljivo sluša, uostalom koliko puta nogometaši pričaju o novinarstvu, potpuno neočekivano kao Kuljiš ili Jurdana na ovom intervju sam govorio više od sugovornika, a prije toga popio sam samo dvije viljamovke. U toj mojoj brbljavini rekao sam i kako je novinarski posao sada kod nas strašno pao.

– Nikad nisam vidio ni jednog mog igrača da čita novine. Prate li vijesti na internetu kao ja ili im se sve to zgadilo pa od toga bježe ne bih znao reći-rekao je Ante Čačić.

Nekada su oni u nogometu obvezno čitale barem Sportske. Posebno ponedjeljkom. Čovjek teško može predviđati događaje, zato su kladionice u plusu, ali volio bih da i to bude kao nekada, a s novinama je već teži slučaj. Jedino kad bi Dinamo došao do završnice Lige prvaka, a Čačić nakon toga s klupe potjera Zorana Mamića. Tada bi Sportske dosegle možda polovicu   prosječne naklade iz vremena kad smo Čačić i ja bili mladi. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code