UMIROVLJENICIMA JE IPAK NAJTEŽE

UMIROVLJENICIMA JE IPAK NAJTEŽE

2. travnja, 2020.

 

Mnogi ni ne znaju da je samo danas u svijetu umrlo od gladi oko 22.000 ljudi, a da je samo ove godine od zaraznih bolesti umrlo oko 3.200.000 ljudi, od malarije 250.000, od posljedica pušenja 1.250.000, od raka 2.040.000, od alkohola 625.000, u prometnim nesrećama 340.000, dok ih je oko 270.000 počinilo samoubojstvo!

Taj crni niz nastavit će se nažalost i nakon epidemije koronavirusa

Napisao: Mladen Pavković

Mnogi predlažu osnivanje raznih stožera, od gospodarstva pa do sporta. Svi se boje da će nakon završetka epidemije koronavirusa ostati „bez gaća“, kako se to kaže. Međutim, nitko ne predlaže stožer za spas umirovljenika! Riječ je o vrlo ranjivoj skupini ljudi, od kojih većina nemaju novaca za dostojan život. U tu kategoriju ljudi jednim dijelom pripadaju i hrvatski branitelji. Neki kažu (lažu) da ovi junaci imaju relativno visoke mirovine i da žive na visokoj nozi. Nešto manje od pola milijuna ljudi koji su našli svoje mjestu u propalom Registru branitelja ima male ili bolje rečeno nikakve privilegije. Najveća im je ta što su ostali živi. Dobar dio branitelja je bez posla, a nisu uspjeli zaposliti ni svoje najbliže. Jedan dio onih koji su u mirovini prima zajamčenu naknadu, ili bolje rečeno socijalnu pomoć. Ministarstvo hrvatskih branitelja vjerojatno je zatrpano molbama ljudi za pomoć. A ako i kome pomognu to je više nego simbolično. Čak simbolično pomažu i ljude koji boluju od najtežih bolesti.

Ne znamo tko je izmislio tu priču da branitelji odlično žive. Istina, hrvatska država umnogome vodi skrb o stradalnicima Domovinskoga rata, poglavito onim najtežim. I to je manje- više sve.

Stožer za umirovljenike

Dakle, nama je danas itekako potreban stožer za umirovljenike, o osobama treće životne dobi. Većina će s mirovinama koje primaju još više osiromašiti. To su ljudi koji su čitav život radili i odricali se za „bolje sutra“. Više od polovina mirovine im ode na režije, a s ostatkom nastoje preživjeti mjesec. Koliko od njih ima ovrhe? Ne, nema pogodnosti za te ljude.

A kako će živjeti tek sutra kad prođe epidemija, tim prije što su nekima i djeca bez posla, pa i njih moraju uzdržavati?

Oni koji se za njih bore u hrvatskom Saboru su „mlaka vodica“. Ništ koristi, kako bi rekli.

Nu, danas se samo priča o koronavirusu. Ljudi ne mogu ni na zdravstvene pregleda, a godine su tu. Ne kažemo da ova epidemija nije prioritet, ali… što će već sutra biti sa starim ljudima, našim očevima, majkama…

Pored toga, mnogi ni ne znaju da je samo danas u svijetu umrlo od gladi oko 22.000 ljudi, a da je samo ove godine od zaraznih bolesti umrlo oko 3.200.000 ljudi, od malarije 250.000, od posljedica pušenja 1.250.000, od raka 2.040.000, od alkohola 625.000, u prometnim nesrećama 340.000, dok ih je oko 270.000 počinilo samoubojstvo!

Taj crni niz nastavit će se nažalost i nakon epidemije koronavirusa.

Briga za djecu zdravstvenih radnika

Hrvatska ne može dovoljno zahvaliti zdravstvenim radnicima što su dobrobit svojih pacijenata stavili ispred svojih interesa, što svaki dan odlaze na posao, ne znajući hoće li se ili neće vratiti kući, svojim najmilijima, a poglavito djeci.

Stoga kad se govori o zahvalama ovim ljudima nije im dovoljno samo pljeskati ili pjevati s balkona, za njih se treba i mora učiniti puno više.

Kao prvo, treba se upitati: tko vodi skrb o njihovoj djeci kad se oni toliko žrtvuju za druge? Škole i vrtići ne rade. Ne mogu djecu voditi sa sobom na posao. Nemaju svi riješeno ovo pitanje, ili imaju?

Preporučujemo Vladi, ali i svima drugima kojih se to tiče da se, ako nikako drugačije, a ono financijski pomogne svim tim dobrim ljudima, a poglavito medicinskim sestrama i drugim zdravstvenim djelatnicima, uključujući i sanitetsko osoblje.

Više se nikada ne smije dogoditi, kao što je to bilo krajem prošle godine, da su zdravstveni djelatnici svoje „plaće“ morali tražiti na zagrebačkom Trgu bana Jelačića ili Markovu trgu.

Pored toga, sad se pokazalo i da nemamo dovoljan broj zdravstvenih radnika, jer je dobar dio zbog marginaliziranja i slabih plaća otišao na rad u inozemstvo.

Ne, to se više ne smije događati, tim prije jer su baš ti ljudi bili i junaci u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

A mi, kakvi jesmo, brzo smo zaboravili i zasluge branitelja i stradalnika, ali i ljude koji su i tada spašavali. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Medicinske vode Darinkove
    #1 Medicinske vode Darinkove 3 travnja, 2020, 10:06

    „Vidim da grad živi kao da se ništa ne dešava. Bojim se da građani koji idu pješke, autima, i u kolonama i zajednički u svim smjerovima. Bojim se da svi ti smjerovi ne završe u smjeru korone. Imam osjećaj da su se opustili i kao gradonačelnik nisam zadovoljan što iznimno puno ljudi traže propusnice za što trebaju i za što ne trebaju.“
    To je, sav važan i prevažan, u pauzi glupavih ekoloških napadaja na sisačkoga, a nahućkan od varaždinskog prevažnog druga čačića svezanjućeg ljubavnika babe pusič i mrak taritaš, pod šatorom korona-štaba izblebetao patuljasti švercer Darinko Dumbović. Medijski je prostor dobio, nećete vjerovati, od svojih pajdaša, ratnih gubitnika u Beogradu. Od onih koji hrvatsku Banovinu zovu srpskom Banijom. Kako se Darinko, eto, bavi i medicinom i zarazama, nije isključeno da mu s druge obale Dunava stigne još jedna diploma. Bar med. tehničara, savjetnika doktora doma zdravlja svetosavske povratnike.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 2 travnja, 2020, 12:25

    to su naši ljudi. j..e se njima za druge. glavno da je njima dobro, da u ove dane žderu i piju.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 2 travnja, 2020, 06:52

    I na to nema komentara? Užas.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code