U SVIJETU 20,8 MILIJUNA IMAJU MILIJUN I VIŠE, A 155 MILIJUNA GLADUJE

U SVIJETU 20,8 MILIJUNA IMAJU MILIJUN I VIŠE, A 155 MILIJUNA GLADUJE

6. rujna, 2021.

 

Da netko kod nas danas stekne bogatstvo od recimo „samo“ milijun dolara trebao bi raditi i živjeti pet, šest života, ali relativno veliki broj njih je pokazao i dokazao da se nešto takvoga (po zakonu!) može steći i za pet ili deset godina, odnosno i u vrijeme obrane i stvaranja države.

Drugim riječima, u stoljeću kad se i „obični“ ljudi pripremaju za let na Mjesec ili Mars, nitko na ovoj planeti ne bi trebao biti kruha željan

Napisao: Mladen Pavković

Pored virusa korone, u svijetu se sve više širi još jedan – gladi!

Naime, prema nekim informacijama, svake minute u svijetu od gladi umire 11, dok od posljedica zaraze  koronavirusom, u minuti umre 7 osoba.

U svijetu trenutačno oko 155 milijuna ljudi gladuje, odnosno ne zna što će sutra jesti.

To je zastrašujući podatak, ali malo se ističe, kao – „pa to je normalno!“.

S druge pak strane, također je „normalna“ vijest da je broj milijunaša širom svijeta prešao granicu od 20 milijuna.

Super bogataši

Naime, broj ljudi čije je bogatstvo vrijedno milijun dolara ili više povećao se 6,3 posto, na 20,8 milijuna  ljudi, i to tijekom godina kad se oboljeva i umire i od koronavirusa, tako da ti bogataši danas raspolažu  s oko 80 tisuća milijardi dolara. Najviše bogataša živi u SAD-u, Japanu, Njemačkoj i Kini, što će reći da u tim državama živi čak 63 posto svjetskih milijunaša.

Najveći rast zabilježen je među super bogatašima, onima koji imaju bogatstvo vrijedno najmanje 30 milijuna dolara!

Dakle, s jedne strane se gladuje, a s druge se „ne zna“ kuda s bogatstvom.

S obzirom da se u svijetu svako malo organiziraju razni seminari, okrugli stolovi, predavanja i slično, zar nije vrijeme da se već jednom pozovu i toliki milijunaši i da ih se zamoli da malo daju i onima koji gladuju, tim prije (barem u Hrvatskoj) malo je koji bogataš stigao do svoga bogatstva na pošten način.

Naime, da netko kod nas danas stekne bogatstvo od recimo „samo“ milijun dolara trebao bi raditi i živjeti pet, šest života, ali relativno veliki broj njih je pokazao i dokazao da se nešto takvoga (po zakonu!) može steći i za pet ili deset godina, odnosno i u vrijeme obrane i stvaranja države.

Drugim riječima, u stoljeću kad se i „obični“ ljudi pripremaju za let na Mjesec ili Mars, nitko na ovoj planeti ne bi trebao biti kruha željan, ali ako je suditi i po ovom primjeru onda su ljudi sve manje- ljudi.

Doživotno upravljanje Brijunima

Svako malo pojedine tzv. nacionalne novine pišu o velikim „svjetskim“ uspjesima obiteljskog teatra Ulysses, kojeg na otoku Mali Brijuni vodi Rade Šerbedžija i njegova supruga Lenka.

Kao prvo, nitko ne zna u čemu se sastoje njihovi tako veliki uspjesi, a kao drugo mnogi se pitaju, poglavito iz kazališnog i inog svijeta – tko je uopće redateljica, Šerbedžijina supruga Lenka, da joj se posvećuje tolika medijska i ina pažnja?

Šerbedžijin najveći uspjeh je što je nakon trijumfalnog povratka u Hrvatsku, kad je prošao hrvatski obrambeni Domovinski rat, zahvaljujući i nekim i njegovim kolegama glumcima, poput Zlatka Viteza,  preko noći osvojio Male Brijune, drugi po veličini otok na Brijunima, gdje nitko nema pravo doći (godinama) osim obitelji Šerbedžija i njegovih suradnika i gostiju!

Dakle, Mali Brijuni, biser  hrvatskog turizma, dat je u privatno vlasništvo jednoj obitelji (za malu naknadu!) na „doživotno“ upravljanje, iako ta obitelj nema baš nikakve zasluge za hrvatsku kulturu, poglavito onu od stvaranja hrvatske države.

Gdje toga ima?

U velikom intervjuu koji je s Lenkom Udovički, Radinom ženom, objavio Večernji list (4.9.2021.) ovu se gospođu predstavlja kao „svjetsku“ redateljicu, iako je u tim krugovima gotovo nepoznata, ili se je smatra u doslovnom smislu-amaterkom.

Ona uz ostalo kaže da „mitove o luksuzu u kojem uživaju na Brijunima šire zlonamjerni“. Pa, da, kakav je to luksuz da imate „svoj“ otok i da u njega ne ulažete ni kunu, već samo čekate da to učine razna hrvatska ministarstva i brojni sponzori?

Kad je prije 21 godinu (!) obitelj Rade Šerbedžije dobila ovaj otok „počeli su se tresti od uzbuđenja, jer su osjetili njegovu moć, ljepotu i potencijal, premda je poput zamka Trnoružice  sav bio obrastao u raslinje“ – objasnila je u tom intervjuu Lenka.

Međutim, i u ovom razgovoru, kao i u mnogim drugim intervjuima obitelji Šerbedžija, oni „sve“ objašnjavaju, poglavito o svojim „svjetskim“ uspjesima, samo ne – na koji im je način i pod kojim uvjetima i u svezi kojih  zasluga  hrvatska država omogućila da baš oni 21 godinu uživaju na „svom“ otoku, i šire kulturno „bratstvo i jedinstvo“, odnosno  zašto hrvatski branitelji i stradalnici na cijelom Jadranu nemaju ni mjesto za – kamp kućice i šatore? T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code