Dok krajnje strpljivi stanovnici desetljećima prašnjave makadamske sisačke Ulice Vatroslava Lisinskoga svakodnevno, više od dva mjeseca, promatraju prolaske polupraznih „Komunalčevih“ i GOS-ovih kamiona za smeće – čiji se radnici na velike hrpe požutjela lišća pred obiteljskim ulazima i ne osvrnu – visoki računi za komunalnu naknadu i izmišljenu legalizaciju ex-premijera Milanovića i GLAS-ove Anke Mrak Taritaš u prvoj gradskoj zoni i dalje pristižu. Poneki odvažniji, doduše, odlučuju se osušeno lišće i potpaliti, drugi strpljivo čekaju snijeg da pokrije brijeg, ali..
Nije samo odvoz sakupljena lišća i orezanih ruža jedini problem spomenute gradske prometnice u četvrti Zelenoga Brijega. Problem je i (ne)redovita košnja jaraka oborinske vode. Naša snimka, napravljena na uglu Mikčeve ulice i Vatroslava Lisinskoga, zorno pokazuje da je uglovnica Đajićevih, koja je godine 1934., još za jugo-kraljevine, u poplavi Save dosegnula visinu crijepa, ovoga puta korovom zaraslim do prizemnih prozora dobrano zastrla pogled na cestu. Problem je tim veći što u staroj uglovnici već dugo svoje samotne udovičke dane živi 97-godišnja Ljerka Đajić Dujmušić. Njena unuka Marina Dujmušić i njen Hrvoje, koji priželjkuju odlazak i zajednički život na Islandu, povremeno iz Zagreba dolazi u posjet baki, donese joj potrepština i obavi poneku drugu uslugu. Na žalost, ručnom se kosom još uvijek nije naučila koristiti. Stoga je još uvijek, dok prognostičari najavljuju prve snjegove, ne napušta nada da će prva operativka „Komunalca“, Koraljka Pejnović, ibaš u Ulicu Lisinskoga, uputiti radnike na motornim kosilicama. (J.F.) T .
