Zapovjednik postrojbe postao je ing. Ante Bobetko, zamjenik Marijan Celjak, Franjo Janski bio je zapovjednik veze, Drago Selanec načelnik organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Marijan Batovanja za pozadinu, a Franjo Pavičić za intendantske poslove. Danas već umirovljeni pukovnik Željko Sklepić (s generalom Stipetićem nazočan potpisivanju predaje 21. kordunskg korpusa kod Gline 1995.). Zapovjednik izviđačke desetine postao je Stjepan Piškor, Darko Kompes, zapovijedao je prvom satnijom u Odri, a Ivan Kuraber drugom, Marijan Kolaković trećom sunjskom, a Ivan Antolčić pozadinskim vodom. Prateći vod bio je lociran u Topolovcu (zapovjednici Roko Luketić i Jura Devčić), inženjerijski zapovjednik bio je Branko Marčelja. Sanitet su sačinjavali dr. Antonio Matoc, dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Bero Gmaz i dr. Mirko Ivanušić
Napisao: Josip Frković
Generala Janka Bobetka iz prigradskog Crnca, upoznao sam kao saborskog zastupnika u zgradi komiteta 1971. za velike investicijske “Akcije cesta”. Tim je pothvatom Sisak trebalo suvremenim kolnikom povezati sa Sunjom i Hrvatskom Dubicom, Banovinskim trokutom. Bio je nezadovoljan tretmanom spomenute akcije u medijima. “Nećete vi meni pisati šarala-varala”. Odnosilo se to na dio novinara koji su bilježili svaki detalj i promašaj u izvođenju ceste, sklonijih Srbima, Željezarinim “Veberovcima” koji su potiho režali na masovni pokret, Hrvatsko proljeće, na Savku i Miku, čekajući priliku za smjenu hrvatski orijentiranih funkcionara na vlasti.
Iza velike proslave rođendana narodnih tribuna Stjepana i Antuna Radića u Desnom Trebarjevu, kojoj sam kao vodnik stažist nazočio dolaskom na odsustvo iz makedonskog garnizona JNA u Štipu (u Beogradu suspendirani general Bobetko mu je bio prvi zapovjednik) rigidni komunisti smijenili su predsjednika općine Dnjepra Devića i zamjenika mu Ivu Maslaka. Većina Hrvata otad je postala sumnjiva i strogo nadzirana od udbaša, pa je i crveno-bijela automobilska naljepnica “šahovnica” predstavljala zanimljiv podatak za političke tužibabe.
Za slobodu domovine
Sjajnog govornika koji nije tajio političko opredjeljenje ponovo sam vidio u jesen 1991., u školi Sela, kao hrvatski vojnik 120. brigade “Ban Toma Bakač Erdoedy”. General odjeven u civilni austrijski “hubertus” kaput došao je uvjeriti se u kvalitetu smještaja pripadnika Hrvatske vojske u nastajanju, Zbora narodne garde. Mjesec ili dva ranije, kad je u Sisak iz Ilirske Bistrice već potajno stigao odbjegli oficir i bivši član CK SKJ, potpukovnik JNA Vlado Hodalj, rodom iz banovinske Skele, podvrgnuti smo testiranju o spremnosti na borbu za slobodu domovine. Nekolicina od nas mob-pozivima obaviještenih i pridošlih u dvorište komiteta odustali su. Prvoga dana rujna 1991., bila je subota, mobilizacija prve bojne provedena je na Gradskom stadionu iza Vrbine. Prvi obrok u hotelu “Panonija”. Počelo je vojnikovanje i služenje obrani domovine.
I dok je Prva samostalna bojna ZNG, prva oružana formacija u Hrvatskoj, postojala od 22., odnosno 10. lipnja, izlaskom branitelja na prvu crtu obrane u Komarevu, dio ratnih prijatelja i danas se sjeća političkih i organizacijskih priprema postupnog snaženja obrane.
Sudjelujući u osiguranju lipanjske proslave rođenja Stjepana i Antuna Radića u Desnom Trebarjevu, dragovoljci Marijan Celjak, (poginuo 16. rujna u Topoljaku), Marijan Batovanja, Drago Selanec i Franjo Janski, ispratili su Željka Sklepića na zdravstvene preglede, a potom u Trsteniku kod Dugog Sela, sjedištu 2.A brigade zapovjednika Drage Matanovića potpisuje prvi profesionalni ugovor s MORH-om. Dva dana kasnije, u naselju ORA-e u Savskoj postrojili su se vidno uzbuđeni i prvi puta s naoružanjem.
57. brigada „Marijan Celjak“
Zapovjednik postrojbe postao je ing. Ante Bobetko, zamjenik Marijan Celjak, Franjo Janski bio je zapovjednik veze, Drago Selanec načelnik organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Marijan Batovanja za pozadinu, a Franjo Pavičić za intendantske poslove. Danas već umirovljeni pukovnik Željko Sklepić (s generalom Stipetićem nazočan potpisivanju predaje 21. kordunskg korpusa kod Gline 1995.). Zapovjednik izviđačke desetine postao je Stjepan Piškor, Darko Kompes, zapovijedao je prvom satnijom u Odri, a Ivan Kuraber drugom, Marijan Kolaković trećom sunjskom, a Ivan Antolčić pozadinskim vodom. Prateći vod bio je lociran u Topolovcu (zapovjednici Roko Luketić i Jura Devčić), inženjerijski zapovjednik bio je Branko Marčelja. Sanitet su sačinjavali dr. Antonio Matoc, dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Bero Gmaz i dr. Mirko Ivanušić. Godine 1993. uz popunu sastava, početkom travnja formirana je 57. brigada “Marijan Celjak” sa zapovjednikom Matijom Pavlovićem
Budući da je tijekom duge 24-stoljetne prošlosti imao značajnu obrambenu ulogu, Sisak je s puno razloga nazvan gradom hrvatskih pobjeda. T
