ANALIZA GLAVNE TEME

U BIH NA IZBORIMA SUDJELUJE I ŠEŠELJ

8. rujna, 2018.

Najmanje 35,8 tona papira nabavljenog za štampanje glasačkih listića nestalo iz skladišta Centralne izborne komisije. Vrlo su učestali slučajevi da se članovi CIK-a uključujući i predsjednica CIK-

a Irenu Hadžiabdić, neovlašteno i tajno sastaju sa akterima u izbornom procesu i

drugim zainteresiranim pojedincima što dodatno dovodi u pitanje, da li je sadašnja

garnitura CIK, koja je kontaminirana i kompromitirana spremna provesti zakonite,

transparentne, fer i poštene izbore

Napisao: Bakhtyar Aljaf, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i

balkanske studije (IFIMES) u Ljubljani

Osmi Opći izbori u Bosni i Hercegovini održat će se 7. listopada 2018.

godine. Na izborima će se birati članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine,

zastupnici za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine,

zastupnici za Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine,

predsjednik Republike Srpske, dva potpredsjednika Republike Srpske i zastupnici za

Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS), kao i zastupnici za Skupštine 10

kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Centralna izborna komisija BiH (CIK) ovjerila je ukupno 139 političkih subjekata (69

političkih stranaka, 36 koalicija i 34 nezavisna kandidata) za učešće na izborima

7.oktobra/listopada 2018.godine. Nakon izvršenih provjera ovjerene su ukupno 804

redovne kandidacijske liste sa ukupno 7.497 kandidata, uključujući i nezavisne

kandidate. CIK je ovjerio 73 kandidacijske liste za dodjelu kompenzacijskih mandata

sa ukupno 842 kandidata. U Centralnom biračkom spisku za glasanje nalazi se

ukupno 3.352.933 upisanih birača, 77.814 registriranih birača izvan BiH.

CIK kontaminiran i kompromitiran

CIK je od 2002.godine samostalno bez prisutnosti stranaca preuzeo provođenje

izbora i implementaciju izbornih rezultata za sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini.

Pokazalo se u praksi, da izbori od 2002.godine do danas nisu provedeni bez

nedostataka i određenih nerazjašnjenih sumnji. Poznato je, da su članovi CIK-a

eksponenti političkih stranaka i određenih centara moći. To se pokazalo i u praksi,

pošto članovi CIK-a izlaze iz ustavnog i zakonskog okvira, jer se ne bave samo

pitanjima izbora, nego vrlo često politikantstvom i ispunjavanjem želja svojih

političkih sponzora. Nedavno smo bili svjedoci afere, da je najmanje 35,8 tona papira

nabavljenog za štampanje glasačkih listića nestalo iz skladišta Centralne izborne

komisije. Vrlo su učestali slučajevi da se članovi CIK-a uključujući i predsjednica CIK-

a Irenu Hadžiabdić, neovlašteno i tajno sastaju sa akterima u izbornom procesu i

drugim zainteresiranim pojedincima što dodatno dovodi u pitanje, da li je sadašnja

garnitura CIK, koja je kontaminirana i kompromitirana spremna provesti zakonite,

transparentne, fer i poštene izbore.

Iako još uvijek nije donijet novi Izborni zakon, CIK i njena predsjednica Hadžiabdić

bili su spremni, da donesu odluku o raspodjeli mandata za Dom naroda Parlamenta

Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi udovoljili željama Dragana Čovića (HDZ),

koji je insistirao na donošenju diskriminatornog izbornog zakona tzv. Lex Čović,

kojim bi se osigurao njegov ponovni izbor za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata

i izbor delegata za Dom naroda FBiH po njegovoj želji odnosno želji HDZ-a.

CIK bi se morao baviti rješavanjem brojnih anomalija i diskriminacija, koje su

prisutne u izbornom procesu. Zašto u izbornim jedinicama nije približno izjednačen

broj birača za Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine BiH, jer se broj birača u

izbornim jedinicama kreće od broja 268.418 do 570.865 birača. Za Parlament FBiH

broj birača po izbornim jedinicama kreće se od 64.954 do 254.483 birača. Za

Narodnu skupštinu Republike Srpske (NSRS) broj birača po izbornim jedinicama

kreće se od broja 69.906 do 275.948 birača. Broj birača u izbornim jedinicama mora

biti približno jednak. Zašto izborne jedinice nisu multietničke nego su monoetničke?

CIK se dovodi u vezu sa brojnim neregularnostima i sumnjivim aktivnostima, jer su

organizirani kriminal i korupcija prodrli u sve sfere života u BiH.

Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je odbacio prijedloge za tri tehnička

unapređenja izbornog procesa, jer su protiv usvajanja glasali delegati SNSD i HDZ.

Uvođenjem skenere i video nadzora povećala bi se sigurnost i rezultati izbora bili bi

dostupni odmah poslije glasanja. Očito je, da postoje namjere, da se nakon izbora

ispravi biračka volja.

Na kraju su kao simbolička inovacija uvedene prozirne glasačke kutije i olovke.

Glasački listići će se popunjavati isključivo plavim olovkama, a birački odbori će

koristiti crvene olovke prilikom obrade listića.

Zašto se CIK ne bavi pitanjima kako eliminirati asimetriju kod uloge i nadležnosti

predsjednika i potpredsjednika entiteta? Zašto se ne osigura drugi krug izbora kod

izbora članova Predsjedništva BiH, jer se zbog velikog broja kandidata može desiti da

je netko izabran za člana Predsjedništva BiH sa svega 20% podrške birača, koji su

izašli na izbore. Isti slučaj je i kod izbora (grado)načelnika, jer nema drugog kruga

izbora. Bilo bi važno osigurati, da tri ključne funkcije u entitetima kao što su

predsjednik entiteta, premijer i predsjednik entitetskog parlamenta obnašaju osobe iz

tri različite etničke zajednice. Izborni zakon u BiH je diskriminatoran što je potvrdio i

Europski sud za ljudska prava u svojim presudama Sejdić-Finci, Pilav i Zornić.

Ukoliko ne pripadate tzv. konstitutivnim narodima (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) ne

možete biti ni kandidat za članove Predsjedništva BiH. Također u Domu naroda ne

uvažava se paritet kod zastupljenosti delegata, koji nisu iz reda tzv. konstitutivnih

naroda. Diskriminacija je, da se iz Federacije mogu birati samo Bošnjaci i Hrvati, a iz

Republike Srpske samo Srbin za Predsjedništvo BiH. U Bosni i Hercegovini posebno

nacionalističke strukture često naglašavaju i potenciraju konstitutivnost naroda i

njihovu zastupljenost svjesno ignorirajući građanina. Opravdanim se postavlja

pitanje etničke pripadnosti i što je dokaz određene etničke pripadnosti s obzirom da

se upravo Dragan Čović (sada se izjašnjava kao Hrvat) u ranijem periodu se

izjašnjavao i drugačije. On nije jedini i usamljen primjer.

Da se CIK ne bavi pitanjima kojima bi trebao ilustrira i podatak da će se u

Diplomatsko-konzularnim predstavništvima BiH u svijetu moći glasati samo u

Australiji, Austriji, Njemačkoj, Norveškoj, Srbiji i SAD. Očita diskriminacija, šta je sa

mogućnošću glasanja u ostalim DKP BiH po svijetu.

CIK je čak donio odluku prema kojoj je odobrio, da Srpska radikalna stranka – dr.

Vojislav Šešelj sudjeluje na izborima, iako u svom imenu sadrži ime pravosnažno

osuđenog ratnog zločinca, Vojislava Šešelja. Ovdje se dovodi u pitanje i uloga

Visokog predstavnika (OHR) Valentina Inzka, zašto nije intervenirao i donio

odluku kojom se zabranjuje pravnim i političkim subjektima u BiH da nose imena

presuđenih ratnih zločinaca. Analitičari smatraju, da je OHR trebao donijeti takvu

odluku, koja bi sadržavala oduzimanje građanskih sloboda i prava licima, koja su

pravosnažno presuđena za ratne zločine i zločin genocida ne samo na ICTY, nego i na

Sudovima u BiH i bilo kojim drugim sudovima u svijetu za takva krivična djela. U

SAD se osobama, koja su osuđena za najteža krivična oduzimaju građanske slobode i

prava. Taj primjer morala bi slijediti BiH ukoliko želi da se utvrdi istina, postigne

pravda i posljedično pomirba u toj državi, koja još uvijek trpi teške posljedice

međunarodnog oružanog sukoba na teritoriji BiH u periodu 1992-1995.

Na odluke CIK-a možete se žaliti putem Suda BiH, koji je zajedno sa Tužilaštvom BiH

pod kontrolom njihovih političkih sponzora i tu se zatvara krug gospodara političke i

svake druge moći u Bosni i Hercegovini.

Razotkrivanje uloge Rusije i Srbije u BiH

Razotkrivanju uloge Rusije u Bosni i Hercegovini govori u prilog i najavljena posjeta

predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika i premijerke Željke

Cvijanović predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu početkom oktobra

2018.godine, neposredno pred izbore u BiH. U međunarodnim odnosima je

neprihvatljivo, da predsjednik Rusije u posjetu prima predsjednika neke regije iz

neke strane države izuzev ukoliko se ne radi o eksponentima ruske politike u tom

dijelu svijeta. Nema sumnje da je Dodik u funkciji ruskih interesa, koji su prije svega

vezani za prekrajanje granica, onemogućavanje ulaska BiH u punopravno članstvo

NATO-a, moguću disoluciju BiH i unošenje i stvaranja smutnje u regiji. U istoj

funkciji je i posjeta ministra vanjskih poslova Ruske federacije Sergeya Lavrova

Banja Luci 17.rujna 2018.godine, prilikom koje nije predviđen susret za

zvaničnicima države BiH iz drugih naroda.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, iako formalno podržava teritorijalni

integritet Bosne i Hercegovine, ipak u praksi djeluje potpuno drugačije od svojih

izjava o poštivanju granica i radu na osiguranju mira i stabilnosti u regiji. Vučić

intenzivno radi na prekrajanju granica zajedno sa predsjednikom Kosova

Hashimom Thaçijem i albanskim premijerom Edijom Ramom uz podršku

jednog dijela međunarodne zajednice i sva trojica predstavljaju najveću prijetnju

miru i stabilnosti u regiji. Radi se o opasnom presedanu, koji bi doveo do novih

konflikata, stradanja i tragedija stanovništva i novog egzodusa najmanje dva milijuna

ljudi, koji bi kao izbjeglice svoje utočište uglavnom potražili u zemljama EU.

Destruktivna politika Aleksandra Vučića temelji na nekoliko bitnih elemenata: ● ne

suočavanje sa prošlošću, etabliranjem i zadržavanjem ratne Miloševićevske ideološke

matrice i strukture koja je faktički neprijateljska prema Zapadu i NATO-u ●

šizofrenom vanjskom politikom koja se u osnovi oslanja na Rusku federaciju i koja

prouzrokuje nestabilnost u regiji i Europi ● unutrašnjim autokratskim vladanjem

koje se najilustrativnije očituje kroz kontrolu medija, brutalnim obračunom sa

opozicijom i neistomišljenicima te kroz neprincipijelnu političku podršku Srbima

izvan Srbije instrumentalizirajući tamošnje Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) za

stvaranje kriza u državama regije. Ovakva Vučićeva politika prouzrokuje

kontinuiranu nestabilnost i nove tenzije i sukobe u regiji i Europi, a istovremeno

nudeći se Europi i SAD kao čovjek, koji može sve te probleme riješiti. Jedan dio

međunarodne zajednice još uvijek vjeruje Vučiću, jer je stranim mentorima obećao

riješiti pitanje Kosova odnosno njegovo priznanje.

Česte su izjave Vučića, da se ne želi miješati u unutrašnju politiku drugih država.

Međutim, to je samo Vučićeva retorika, stvarnost je potpuno drugačija. Tako Vučić

dolazi u posjetu Dodiku 5.listopada 2018.godine, dva dana prije izbora u BiH, na

otvaranje bolnice u Istočnom Sarajevu što jasno pokazuje neskladnost između

njegovih riječi i djela i otvara pitanje može li se uopće vjerovati Aleksandru Vučiću?

Greške Saveza za pobjedu (SzP)

Savez za pobjedu (SzP) je koalicija opozicionih političkih stranka u Republici Srpskoj,

koju sačinjavaju: Srpska demokratska stranka (SDS), Partija demokratskog progresa

(PDP), Narodni demokratski pokret (NDP) i još nekoliko manjih stranka. SzP se

žestoko suprotstavlja aktualnoj koaliciji u Republici Srpskoj, koju sačinjavaju Savez

nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Demokratski narodni savez (DNS) i

Socijalistička partija (SP).

SzP je napravio nekoliko ključnih grešaka u konfrontaciji sa Miloradom Dodikom.

Tadašnji predsjednik SDS-a Mladen Bosić ušao je u koalicionu avanturu sa

Dodikom u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, dok je u Narodnoj

skupštini Republike Srpske SDS bio opozicija Dodiku i njegovom SNSD. U prve tri

godine mandata član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić često je koketirao sa

Dodikom. Vodio je podaničku politiku prema Dodiku, slijedio njegovu nacionalističku

politiku umjesto da preuzme inicijativu i ponudi drugačiju originalnu politiku, koja će

biti povezujuća i koja će osigurati bolji život građanima. SzP je pao u zamku Dodika,

koji im je prilijepio etiketu izdajnika. U SzP nisu znali adekvatno odgovoriti na tu

podvalu nego su se nevješto pravdali na te optužbe. Ne treba zaboraviti činjenicu da

je Dodik na vlast u Republici Srpskoj došao uz pomoć Zapada, prije svega SAD-a,

pomoću oklopnih vozila snaga SFOR-a i da je kasnije čak izražavao podršku NATO-

ovom bombardiranju Srbije. Čak je Ivanić izjavio, da je funkcija predsjednika

Republike Srpske viša od funkcije člana Predsjedništva BiH što je netočno, jer

funkcija predsjednika regije ne može nigdje biti viša od funkcije šefa države. Dodik

koristi nesposobnost EU i OHR-a te neposvećenost Sjedinjenih Američkih Država

Bosni i Hercegovini.

Čovićeva strateška greška – Dodik

Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i član Predsjedništva BiH iz reda

Hrvata Dragan Čović, uspostavio je tijesno političko-interesno savezništvo sa

Miloradom Dodikom i SNSD. Čović je pristaša politike jednog dijela HDZ iz

Hrvatske, koji su mišljenja da se Hrvati i Srbi mogu dogovoriti bez onih trećih,

Bošnjaka. Pri tome je ignorirao činjenicu, da je većina Hrvata u Bosni i Hercegovini

patriotski nastrojena domovini

. Pri tome je važna uloga Rimokatoličke crkve

(RKC), bosanskih franjevaca, koji su kroz dugu historiju bili odani Bosni i zbog toga

su nazvani „čuvari Bosne“. Politika Dragana Čovića, da sva pitanja može riješiti preko

Banja Luke pokazala se katastrofalnim za poziciju Hrvata, a Dodik njegova strateška

greška.

Vodstvo HDZ pokazalo se u proteklih skoro 30 godina kao jedno od naj

kriminaliziranijih u Bosni i Hercegovini što dodatno otežava poziciju Hrvata, kojima

se pokušava pripisati taj epitet. Zbog toga otklon od politike HDZ predstavlja

svojevrsni doprinos dekriminalizaciji Hrvata, koji se zbog kriminogenog djelovanja

svog čelništva dovode u nezahvalnu poziciju. Republika Hrvatska pravosnažnim

presudama ICTY sudjelovala je u Udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) prema

Bosni i Hercegovini što predstavlja njen povijesni teret i sebi ne bi smjela više

dozvoliti da njena politika doživi još jedan fijasko u Bosni i Hercegovini. Slična

situacija je i sa Republikom Srbijom, jer obje države prema pravosnažnim presudama

ICTY sudjelovale su u međunarodnom oružanom sukobu u BiH, što znači u agresiji

na Bosnu i Hercegovinu.

Kandidatura Hrvata Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte (DF)

uzdrmala je poziciju Dragana Čovića, koji se teško može suprotstaviti Komšiću i

njegovom političkom konceptu. Malo je poznato, da je Komšića za razliku od Čovića

odlikovao Vatikan visokim odlikovanjem Svete stolice „Commando con placca

dell’Ordine Pano“ zbog zasluga prilikom zaključivanja međudržavnog ugovora

između Vatikana i Bosne i Hercegovine.

Zabrinjavaju informacije, da se priprema izborna prevara, kojom bi se spriječilo, da

Željko Komšić postane član Predsjedništva BiH iz redova Hrvata. Kakva je uloga

članova CIK-a u pripremi izborne prevare, jer se slična izborna prevara priprema

Denisu Bećiroviću ali i Mladenu Ivaniću? IFIMES će pratiti i istraživati te procese i

pojačati prisutnost u Bosni i Hercegovini za vrijeme Općih izbora u BiH 2018. i o tome

izvještavati javnost.

Fijasko SDA u Kantonu Sarajevo

Stranka demokratske akcije (SDA) ostvarila je historijsku pobjedu na prošlim Općim

izborima u BiH 2014.godine. Očekivanja građana bila su velika posebno u sredinama

u kojima je SDA neprikosnoveno vladala. Međutim, ubrzo se pokazalo da se radilo o

„pirovoj pobjedi“, jer SDA nije opravdala povjerenje birača. Vrlo brzo došlo je do

previranja unutar stranke i raspada skoro polovine najvećeg poslaničkog kluba SDA u

Parlamentarnoj skupštini BiH. SDA je napustilo nekoliko utjecajnih (grado)načelnika

općina. Problemi za SDA nastali su u Tuzlanskom kantonu gdje je SDA u potpunosti

izgubila vlast, problemi SDA zahvatili su Kanton Sarajevo, Unsko-Sanski kanton i

prouzrokovane su turbulencije u brojnim općinama.

SDA je često znala isticati opravdanja, da ne može realizirati brojne projekte zbog

opstrukcija prije svega hrvatskog ali i srpskog faktora. Međutim, u Kantonu Sarajevo

SDA je pokazala da je u sredini u kojoj ima apsolutnu vlast doživjela potpuni fijasko.

Kanton Sarajevo za poređenje ima veće prihode od cijele Republike Srpske i od

ostatka Federacije BiH. Grad Sarajevo, koji je okružen planinama i brojnim izvorima

pitke vode vrlo često je imao redukcije potrošnje vode, posebno u ljetnim mjesecima.

Unutarnji sukobi i feudalni pristup vođenju politike preko nekoliko vladajućih

porodica te sukob sa boračkom populacijom ozbiljno su doveli u pitanje povjerenje

građana prema toj stranci. U Kantonu Sarajevo nikada nije bilo lošije stanje u tri

najvažnije oblasti društvenog života: zdravstvu, obrazovanju i sigurnosti uključujući

policijski sektor. Za takvo stanje jednako su krivi i premijeri Kantona Sarajevo bivši

Elmedin Konaković (SDA) i sadašnji Adem Zolj (SDA), kao i ministri u Vladi

Kantona Sarajevo, kao i većina u Skupštini Kantona Sarajevo, koju čine koalicija

SDA-SBB-BPS.

Najveća opoziciona Socijaldemokratska partija (SDP) pokušava iskoristiti greške SDA

i nametnuti se kao vodeća stranka. Međutim i SDP ima svoje greške iz prošlosti

posebno za vrijeme vođenja te stranke od strane Zlatka Lagumdžije, koji je velike

napore uložio za kontrolu nad javnim resursima, prije svega, profitabilnim javnim

kompanijama i negativnom kadrovskom selekcijom te konekcijama sa kontroverznim

pojedincima. SDP ukoliko promijeni dosadašnji pristup može postati važan faktor na

političkoj sceni BiH. Skoro sve političke stranke u BiH moraju izvršiti unutarnju

dekriminalizaciju. SDP je politička stranka, koja najavljuje smjenu generacija na

političkoj sceni BiH. Kandidatura Denisa Bećirovića, za člana Predsjedništva BiH

može predstavljati znak najave smjene generacija i novog pristupa politici, kojoj je u

fokusu država Bosna i Hercegovina.

Mogu li izbori iznjedriti bosanskog Zaeva?

Političke promjene u Makedoniji i izbor Zorana Zaeva (SDSM) za premijera

predstavlja novi vjetar u regiji, posebno u Bosni i Hercegovini. Zaevov

Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) postao je ključna stranka nove Vlade

Republike Makedonije. Politička doktrina Zaeva zasnovana je na konceptu jedno

društvo za sve, što znači društvo koje nikoga ne isključuje bez obzira na etničku,

vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost te temelji na tome da svi zajednički

rade na prosperitetu Makedonije i svih njenih građana. Taj koncept našao je plodno

tlo i kod pojedinih političara u BiH, a jedan od njih je i Denis Bećirović, čiji politički

koncept je Bosna i Hercegovina, jedna država za sve i svi za BiH.

Ljubljana, 7. rujna 2018. T