TUŽNE DOMOBRANSKE SUDBINE

TUŽNE DOMOBRANSKE SUDBINE

29. kolovoza, 2021.

 

Veći broj zapaljenih svijeća i ove je godine  posvjedočio da Posavci zavičaja Stjepana, Antuna i Pavla Radića, ubijenih od četnika u skupštini, ne zaboravljaju svoje najmilije. Kad je riječ o portalskom traganju za potomcima dobročinitelja obitelji nestala domobrana prema Aleksićima, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić najprije je pregledao tri skupine civilnim vlastima iza 1945. predanih matičnih knjiga župe sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi. Nigdje, međutim, u knjigama krštenih do 1948. nije pronašao imena krštenika i kuma mu pukovnika Aleksića

Napisao: Josip Frković

Prisjećajući se ratnih godina u Sisku, u kojima je do 1944. kao zapovjednik prve opkoparske domobranske pukovnije u istoimenoj vojarni službovao njezin ujak pukovnik Josip Aleksić i potom zapoviješću vlade prešao u 18. hrvatsku diviziju, odnosno zapovjednu obranu inžinjerijski utvrđena rodnoga Gospića, gospođa Vesna Biličić  uz ostale je zanimljive pojedinosti spomenula i jednu posavsku obitelj koja je iza 1945. na svaki način željela pomoći osiromašenoj i obespravljenoj udovici i djeci spomenutoga časnika, koji je u emigraciji proveo pola stoljeća. Bilo je to u francuskoj prijestolnici, gdje je obavljao pomoćne poslove ili se bavio literaturom i poduzetništvom, da bi se potom 1991., nastankom neovisne Republike Hrvatske i agresijom napadnute od istih dušmana pod kokardom ili petokrakom, našao u zagrljaju domovine. Ostatak života proveo je najprije u Istri, a potom do navršene 102. godine u Zagrebu. Potpun smiraj našao je 2004. u rodnom Ribniku.

Nakon sloma prve hrvatske države u 20. stoljeću, bivši kadet karlovačke opkoparske vojne škole iz Ribnika kod Gospića, a potom i časnik kraljevske vojske rigidnoga velikosrbina Karađorđevića, pukovnik Aleksić postao je zarobljenik britanskih snaga. Prošao je u tim okolnostima i suđenje pred međunarodnim sudom, gdje nije bilo nikakvih optužbi za eventualne ratne zločine časnoga hrvatskoga vojskovođe.

Aleksići odselili u Novi Sad

Vesna Biličić, najvjerojatnije iz rano ugasle rodbinske korespondencije, sjeća se detalja o ujakovu prelasku talijanske granice na konju. S njim je bio od komunista sotonizirani logornik Siska Roko Faget, koji se zaputio u Argentinu. Njegov je sin domobran poginuo i bio pokopan na starom sisačkom groblju sv. Kvirina.

– Pouzdano znam da su komunistički moćnici moje bratiće Natašu, Veru i Mišu s majkom izbacili iz stana u gradskom parku i preselili ih u skučenu kućicu Treće ulice  Teško se u siromaštvu i u osvetničkom partizanskom okruženju preživljavalo, pa je svaka pomoć u hrani dobro došla. Poslije velikih iskušenja udovica ujakova i djeca odselili su iz Siska u Novi Sad. Kako ih je prihvatio brat udovice, pravoslavni pop, nije teško zaključiti da je supruga moga ujaka bila iste vjere. Sjećam se, međutim, da su nesretnici spominjali odanost i prijateljstvo jedne posavske obitelji na Bleiburgu nestala  domobrana, jer dobro se dobrim uzvraća, kazala je Vesna Biličić rođ. Hergešić. Našli smo se, dakle, pred enigmom.

Pretpostavivši da ćemo se, kad doznamo prezime, snaći u arhivima i starim matičnim knjigama. U potragu smo uključili i starija novinarska istraživanja o partizanskim ratnim zločinima u Mahovu, gdje je u napadu na posadu u školskoj zgradi ubijeno 29 mladića u domobranskim odorama. Na tu nas je činjenicu uputio pok. Stjepan Belovarić, koji je toga 10. kolovoza 1944. boravio na drugim terenima i s ostalim vojnicima željezničke straže osiguravao “štreku”. U spomen na ubijene u zapaljenoj i srušenoj jednokatnoj školi, mještani Mahova postavili su spomen-ploču pola stoljeća kasnije.

Veći broj zapaljenih svijeća i ove je godine  posvjedočio da Posavci zavičaja Stjepana, Antuna i Pavla Radića, ubijenih od četnika u skupštini, ne zaboravljaju svoje najmilije. Kad je riječ o portalskom traganju za potomcima dobročinitelja obitelji nestala domobrana prema Aleksićima, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić najprije je pregledao tri skupine civilnim vlastima iza 1945. predanih matičnih knjiga župe sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi. Nigdje, međutim, u knjigama krštenih do 1948. nije pronašao imena krštenika i kuma mu pukovnika Aleksića. Možda je krštenje ipak obavljeno u Ivanić-Gradu. Tek autorizirana izjava Josipa Aleksića za Državni arhiv u Sisku 25.travnja 2002. otkriva da je jedan od pouzdanih domobrana imenom Ivan Frankol iz Mahova radio na vojničkoj farmi u Capragu. Drugi je bio izvjesni Pašo iz Budaševa. Bio je to kraj traganja. Uputili smo se na jednu od dviju adresa Frankolovih iz telefonskoga imenika za Mahovo.

Pred čardakom zahrđale pločice kućnoga broja 90 slučajna nas bakica upućuje do zidanice Pavunovih.

– Tam’ vam  je ‘nuka Frankolova, Janica. I, doista, pred ulazom u dvorište dočekuje nas Janica Frankol Pavun (42), supruga savskoga skelara općine Martinska Ves u Dubrovčaku Mirka i majka uspješnih studenata Filipa i Monike. Zaposlenica županijske Opće bolnice u Sisku kaže da se vrlo malo sjeća djeda Ivana, stradalnika na Bleiburgu. Obećala nam je dati na uvid negdje spremljena pisma pukovnika Aleksića.

Učiteljica Dobranić bačena u Savu

Samo po bakinim pričama, dok za oca Ivana rođena 15. srpnja 1943. i umrloga 3. kolovoza 2015. za boravka u domskom smještaju nosi osobne uspomene i sjećanja pokojne majke i sedam godina starije sestre Marice koja živi u Topolovcu. Dodajući kako nam je u pronalaženju potomaka Frankolovih pokušavao pomoći i načelnik Martinske Vesi ing. Stjepan Ivoš, recimo da se na mramornoj spomen-ploči stradalih domobrana u Mahovu spominju Stjepan i Ivan Frankol, te Ivan i Stjepan Šaranić. Milka Šaranić kazala nam je nekoliko godina ranije da je njen otac Ivan rođen 1919. kao član domobranske posade u Ljubljanici otjeran na marševe smrti ondje i nestao. Užasnu sudbinu doživjela je i učiteljica Mahova Marija Dobranić, koju su partizanski likvidatori ubili i 4. prosinca 1943. tijelo joj bacili u Savu. Pokopana je nakon pronalaska trupla u Ljubljanici na župnom groblju Martinske Vesi. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code