AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

TRNJANSKI KRIJES SE POČEO PALITI U SLAVU PRIPOJENJA TRNJA ZAGREBU

8. svibnja, 2023.

Vratimo se već spomenutu glavnom gradu Republike Hrvatske, u kojem su jugokomunistički nostalgičari, poslije dva desetljeća stanke, obnovili tradiciju paljenja krijesa. Ne Turopoljskoga i Jurjevskoga, negoli Trnjanskoga, čije je paljenje i slavljenje počelo dva desetljeća ranije, kad su stanovnici Staroga Trnja administrativno priključeni gradu Zagrebu. Partizani su tu tradiciju nastavili krajem ratnih stradanja

Napisao: Josip Frković

Kao što je Kristina Ikić Baniček svojedobno u zlosretnoj  Brezovici – šumi tajnih skrovišta rijetkih sisačkih komunista 1941. spremnih na zajedničku borbu za napadnuti SSSR i Jugoslaviju s “braćom Srbima” protiv nacifašizma Hitlerova Trećega Reicha i NDH, te mjestu masovnih smaknuća Hrvata od hrvatsko-srpskih partizana – od 2013. ponosno pred cijelom državom kliktala “Smrt fašizmu – sloboda narodu!” (suglasjem tadašnjeg čelnika Partije Zorana Milanovića), tako i sada, usred krvlju stečene slobode tiberalno-demokratskoga ustroja naše države nasljednik novovjekoga ex- čelnika zagrebačkih komunista, Viktora Gotovca, ulični antifa i isprazni galamdžija “Možemo” Tomislav Tomašević, poziva na zamjenu naziva ulica hrvatske metropole. Pogotovo, ličnosti koje su živjele u državi gubitnici Drugoga rata. Dapače, na povrat imena trga jednoga od najvećih zločinaca 20. stoljeća, nepoznata stvarnog identiteta, službeno Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika socijalističke soc-satrapije druge Jugoslavije, jednoumne KPJ, SUBNOR-a, Udbe…

Divlje Staljinove horde

Tomašević je uzgredno na toj partizanskoj fešti najavio da će odluku o promjeni naziva ulica uskoro donijeti Gradska skupština. U istom je stilu ne tako davno govorila crkveno krštena sisačka čelnica SDP-a Kristina Ikić Baniček: “Samo dokazani antifašisti vrijedni su poštovanja. Svi drugi revizionisti su filofašisti, filoustaše!”.

Podsjećajući na svibanjsko 78. obilježavanje dana partizanskoga oslobođenja grada Siska i Zagreba, nije naodmet podsjetiti da su srbijanski preodjeveni četnici – britanski “antifašisti”, uz potporu divljih hordi Josifa Visarionoviča Staljina (kao, na žalost, danas Putin-Šojguovi i Prigožinovi sijači smrti u agresiji na Ukrajinu), dobili zadaću Vrhovnoga štaba jugovojske, “svete političke misije oslobađanja gradova i mjesta Pavelićeve zločinačke države”. Na Sisak su krenuli pripadnici 45. srpske udarne divizije koji su prije nastavka napredovanja ka Zagrebu u Sisku i Petrinji za sobom ostavili stotinjak nedužnih hrvatskih života. Domaći, sisački komunisti iz redova milicije, Udbe i prijekih vojnih sudova, ubili su hicima iz pušaka u sjenama šume Brezovice oko šest tisuća hrvatskih ljudi.

Potomci ubijenih Hrvata ne znaju za grobove

Njihova djeca, kao i obitelj službenika Wolfa, do danas ne znaju jesu li posmrtni ostaci pokopani u vodozaštitni nasip prema moslavačkom Strušcu.

Željni hitra zaborava, iza 1945. ostavili su naraštajima mit “o gerilskom brezovičkom odredu koji je donio odluku o suprotstavljanju

agresivnom nacifašizmu, naročito kao znak solidarnosti s bratskim Sovjetima…”

Ali, vratimo se već spomenutu glavnom gradu Republike Hrvatske, u kojem su jugokomunistički nostalgičari, poslije dva desetljeća stanke, obnovili tradiciju paljenja krijesa. Ne Turopoljskoga i Jurjevskoga, negoli Trnjanskoga, čije je paljenje i slavljenje počelo dva desetljeća ranije, kad su stanovnici Staroga Trnja administrativno priključeni gradu Zagrebu. Partizani su tu tradiciju nastavili krajem ratnih stradanja, pa su preko Mosta slobode u Zagreb 8. svibnja 1945. ušli pripadnici jugoarmija većinskog srbijanskoga sastava. Za to vrijeme, borci X. korpusa zagrebačkog čekali su pred Zagrebom?! Ali, ušli su u Zagreb, naredbom iz Beograda, članovi naroda koji je nepuno stoljeće zatirao sve hrvatsko, junaka koji  poslije prvoratne Cerske bitke protiv Austrougara do danas nije ostvario san svih Srbalja o jednoj ratom proširenoj državi, krvoločnih i brutalnih vladara nad crpljenim susjedima (čudna spodoba Ana Brnabić nazvala je lani suvremenu Hrvatsku neprijateljskom, ustaškom državom. Razlog?Odbili besplatno dostaviti naftu Srbiji).

Igor Peternel ispraćen uz pratnju policajaca

Bez obzira što stara uzrečica politiku tumači disciplinom i umjetnošću mogućega, teško je prihvatiti činjenicu da sjećanjem na 1945. glave dižu nedosanjani komunisti. Od Rovinja, Poreča, Umaga, sve do Siska i Zagreba, slave se davni oslobodioci. A organizaciju ovogodišnjeg partizanskog Trnjanskoga krijesa, doznajemo, preuzela je Mreža antifašistkinja Zagreb (MAZ). Novi izdanak antifa i sljedbenika Titova puta…Pred oko deset tisuća građana, kažu svjedoci, MAZ je sa Savezom antifašista doveo glazbenike i kulturno-umjetnička društva u izvođenju partizanskih pjesama, a s pozornice je poručeno”Ne dopuštamo i ne prepuštamo zaboravu antifašizam!”.
Tijek slavlja nakratko je prekinula press-konferencija predsjednika zagrebačkog Domovinskoga pokreta Igora Peternela, čiji su sljedbenici razvili hrvatsku državnu zastavu. Njegovu primjedbu o reviziji povijesti i da novovjeki demokratski partizani ne dopuštaju drugi stav, popraćena je zvižducima, uzvicima “ustaša” i pokazivanjem prsta s jugoslavenskog totalirednjaka. Progovorio je Peternel i o 9. svibnju Danu Europe i Danu pobjede nad fašizmom. Bio je to kraj jugoslavenskog totalitarizma i jednoumlja,kraj kršenja ljudskih prava. Ponovio je Peternel dokazive i potvrđene činjenice o 1500 stratišta i grobišta, koje su iza 1990. evidentirale državne komisije naše i slovenske države. Samo u Zgrebu ih je 130, dok 30-ak tisuća sudskih presuda rječito kazuju kakav je na tlu Hrvatske bio jugokomunizam.Domovinski pokret u povodu Dana Europe najoštrije osuđuje zastrašujuću praksu rehabilitacije jugokomujističkoga režima i njegovih simbola. Pozvao je Igor Peternel u svom istupu i institucije državne vlasti da napokon prestanu s takvom praksom.

Zagrebački je čelnik Demokratskoga pokreta skup napustio u pratnji policije. T