U BORDEAUXU NA DAN UTAKMICE PROTIV ŠPANJOLSKE

U BORDEAUXU NA DAN UTAKMICE PROTIV ŠPANJOLSKE

24. lipnja, 2016.

Lokalna vinarije, iako se one pompozno zove Chateau (dvorac) u stvari su mjesta gdje u ovom trenutku više od 13 000 proizvođača vina u regiji spravljaju svoja vina. U regiji Gironde je to veliki posao kojim se bave dugi niz godina zapravo stoljećima. I uspjeli su ta vina ubaciti na svjetsku kartu vina, iako ih konkurencija mahom iz južne Amerike, Australije i Južne Afrike pritišće sa svih strana prvenstveno u cjenovnom obliku. Promet u vinskoj industriji u regiji u kojoj proizvedu skoro milijardu boca vina doseže i preko desetek milijardi eura

Tekst i fotografije: Šiško Španiček

Kad god se putuje na utakmice nacionalne selekcije konačni se račun svodi nakon kraja. Ukoliko Vatreni, kauboji pobijede izlet dobiva veću vrijednost i euforija traje još neko vrijeme. Za vrijeme velikih natjecanja ta se euforija može protegnuti i do 4 tjedna, koliko traje natjecanje, pogotovo ukoliko reprezentacija igra dobro, zapravo sjajno kao što je to slučaj na Europskom prvenstvu u nogometu koje je u tijeku u Francuskoj.

13 tisuća proizvođača vina

Jedan dan u Bordeauxu protekao je vrlo brzo bez obzira na rani dolazak, program nije čekao i već u prijepodnevnim satim otišli smo na degustaciju poznatih bordoških vina kako autohtonih sorti poput Pomerola tako i onih blendiranih koja se uglavnom spajaju između merlota i caberneta ili cabernet franca. Lokalna vinarije, iako se one pompozno zove Chateau (dvorac) u stvari su mjesta gdje u ovom trenutku više od 13 000 proizvođača vina u regiji spravljaju svoja vina. U regiji Gironde je to veliki posao kojim se bave dugi niz godina zapravo stoljećima. I uspjeli su ta vina ubaciti na svjetsku kartu vina, iako ih konkurencija mahom iz južne Amerike, Australije i Južne Afrike pritišće sa svih strana prvenstveno u cjenovnom obliku. Promet u vinskoj industriji u regiji u kojoj proizvedu skoro milijardu boca vina doseže i preko desetek milijardi eura. Sama je degustacija pokazala da i u toj toliko hvaljenoj Francuskoj regiji možete naletjeti na nedozrela i nedostojna vina ma koliko se oni trudili prikazati ih sjajnim.

Povratak u Bordeaux iz 30-tak kilometara udaljene vinarije bio je brz jer je lokalna infrastruktura u Francuskoj uvijek bila kvalitetno organizirana. Bordeaux nije velik grad (250 000 st.) koji povijesno gledano ima za ponuditi mnogo interesantnih stvari. Uostalom jedan od stanovnika bio je i Hausmann koji je nakon dobrog posla u Bordeauxu dobio mogućnost graditi i Pariz. Mnogo je zgrada koje nose ime Chaban Delmas koji je bio jedan od vrlo vjerojatno svjetski najdugovječnijih gradonačelnika grada (50-tak godina) i po njemu je primjerice nazvan novi most koji je donio jedno rješenje gdje se konstrukcija-cesta između dva stupa diže u zrak kako bi se ispod nje propustili brodovi. Novi multimedijski prostor La cite du vin je nedavno otvoren i za pretpostaviti je da će donijeti novi iskorak u proivlačenju novih znatiželjnika u sam grad. U gradovima poput Bordeauxa nekako je ugodnije pomiješati se s ljubiteljima nogometa nego u velikim megalopolisima u kojima se ta masa ljudi izgubi. Nakon ručka u kojem nismo mogli izbjeći francusku gastronomsku opsjednutost iznutricima u jelu (ovaj su put to bili pačji želuci, pomiješani doduše s pačjim prsima, ali u jednoj sjajnoj toplo-hladnoj salati) prošetali smo do Opere i spomenika Žirondincima gdje smo se prisjetili epizode iz francuske revolucije s oponentima jakobincima i gdje smo započeli ono popodnevno isčekivanje utakmice. Atmosfera je bila odlična, španjolci su temperamentom slični hrvatima i jedino što ostaje nakon tih bliskih susreta su velike količine smeća na ulicama.

navijaciTežak pristup stadionu

Stadion Matmut Atlantique bez obzira što ga potpisuju Herzog Meuron koji su projektirali i Ptičje gnijezdo u Pekingu nisu se baš iskazali, pristupačno vrlo težak (gore – dolje), nelogičan s pristupom vrlo uskim s jedne strane okolo stadiona uistinu nije ono što posjetitelji očekuju nakon utakmice, da se čim prije raziđu.

O samoj utakmici dovoljno je hvalospjeva napisano i ne bih želio biti jedan od 4 milijuna hrvatskih izbornika i pisati svoje komentare iako ih naravno imam. No, kako kažu „so far so good“. Uostalom davno je Herbert von Karajan napisao da je najteža stvar u Beču biti šef dirigent Opere od njih 2 milijuna koji žive u gradu. Hrvatska može biti ponosna na svoju igru ali i ponašanje navijača koji su došli u istom broju kao i 12 puta mnogoljudnija Španjolska.

Poželio bih našim dečkima da nastave marširati preko Iberskog poluotaoka koji smo pregazili (kao plitak potok) prema Lusitaniji, ondje su Tejo i Douro nešto šire i dublje no vjerujem da će i one biti premošćene. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code