NA PUT NA PUT

OD 38 CRKAVA U KOTORU 37 SU SAGRADILI HRVATI

31. svibnja, 2025.

Do dolaska Francuza u Kotor, ova malena gradska jezgra unutar zidina imala je 29 crkava i nekoliko samostana. Nemam uporednih podataka, ali mislim da niti jedna povijesna jezgra na jadranskoj obali nije imala ovoliko sakralnih objekata kao Kotor što svjedoči o dubokom štovanju vjere Kotorana kroz stoljeća. Interesantno je da je od 39 crkava u gradu i okolini čak 17 bilo izgrađeno uz Zanatsku ulicu koja spaja južna i sjeverna gradska vrata, što je još jedna potvrda važnosti ove ulice za grad Kotor koja je bila jedina kopnena veza iz pravca Budve prema Dubrovniku i obratno, dok je 6 crkava bilo izgrađeno uz drugu po važnosti kotorsku ulucu, Parilo-Pjaca od rive

 Napisao: akademik Josip Pečarić

Vidim da se mojim prijateljima na facebooku sviđa spomen ploču hrvatskome kralju Tomislavu na Katedrali Sv. Tripuna u Kotoru. Valjda zato što baš vlasti ne misle da treba posebnu pažnju posvetiti 1100. obljetnicu. I logično je ipak je tada na vlasti bio srpski kralj, a danas se sluša samo mnogo važnije – oni u svijetu koji nisu željeli hrvatsku državu pa poslije poraza u ratu to ostvaruju po čuvenom naputku kineskog filozofa Sun Tzua.

Po informacijama koje sam dobio tu ploču su htjeli ukloniti s katedrale poslije potresa, ali se usprotivila Crkva u Hrvata pa je zato i danas imamo.

Kako je crkva Sv. Luke odavno pravoslavna onda se – čini mi se – bez problema moglo ‘rekonstruirati’ crkva sv. Luke. Nisam stručnjak za pitanja spomeničke kulture, ali čudna mi je promjena izgleda same crkve poslije potresa.

Naime, krov na crkvi je promijenjen što se vidi u članku dr.sc. Vinicija Lupisa.

Naime u tom članku su dane dvije slike. U prvoj je crkva sv. Luke prva zgrada s desna gdje se jasno vide crijepovi na krovu, a na drugoj slici poslije potresa krov je ‘prilagođen’ željenoj ‘istoriji’ Boke.

Tri katoličke crkve

Citiram Vincija Lupusa:„Dominikanski samostan i crkva sv. Nikole dijelili su tešku povijesnu sudbinu grada Kotora jer je 1344. na Tabačini sagrađen prvi dominikanski samostan sv. Nikole, koji je zbog ratnih opasnosti 1540. prebačen uz crkvu sv. Filipa i Jakova Zebedejeva. U dominikanskoj su se crkvi nalazile brojne vrijedne umjetnine, a do danas su sačuvani renesansni kip sv. Vinka Ferrerskog, Ecce homo, pripisan Bartolomeu Montagni, i oltarna pala Girolama da Santacrocea u kotorskoj prvostolnici (pripadala je oltaru kotorske Bratovštine kožara), te slika Gospe od Rozarija u zbornoj crkvi sv. Marije. Kotorski dominikanski samostan tijekom XVI. i XVII. stoljeća bio je važno kulturno središte grada, u kojemu su se školovali i Albert Dujmić-Grličić (oko 1515. do 1564.), profesor na rimskoj La Sapienzi, Hijacint Dimitrović (1619.–1686.), senjsko-modruški biskup i papin poslanik kod Leopolda I., ujedno i  njegov savjetnik za turska pitanja, Vinko Babić (oko 1677. – oko 1750.), povjesničar i pjesnik na hrvatskom jeziku, te mnogi drugi. U vrijeme francuske okupacije crkva je predana pripadnicima istočne denominacije, a 1896. stradala je u katastrofalnom požaru. Sadašnja neostilska crkva, koju je projektirao hrvatski arhitekt Ćiril Iveković, sagrađena je u razdoblju od 1902. do 1909. godine.

Crkva Gospe od Rozarija novi je titular za stariju crkvu sv. Filipa i Jakova Zebedejeva uz bivšu dominikansku crkvu sv. Nikole. Danas su vidljivi portal i dva okrugla barokna prozora s ostatcima starijih gotičkih struktura. U ovoj je crkvi želio biti pokopan korčulanski biskup, Kotoranin Vicko Kosović (1734.–1761.), kako je naveo u svojoj oporuci sastavljenoj u Korčuli, ili u crkvi Sv. Duha. Toj su crkvi vjerojatno pripadale Kokoljina slika s prikazom Gospe od Rozarija i sv. Dominika u donjoj zoni, koja se danas čuva u Moćniku kotorske prvostolnice, i slika Gospe s Kristom, prekrivena srebrnom camizom u Sv. Mariji – Koleđati. U Gospi od Rozarija bilo je sjedište istoimene bratovštine, koje je potom prešlo u Sv. Mariju s drvenim baroknim oltarom, koji je kotorski biskup Stjepan Pavlović-Lučić (1829.–1852.) zamijenio novim neobaroknim oltarom, sada demontiranim u crkvi sv. Josipa.

Crkva sv. Luke zaklada je kotorskog plemića Mavra Andrije Kazafrangije iz 1195. godine, a nad crkvom juspatronat su imali glasoviti plemićki rodovi Bazilio i Drago, o čemu svjedoče i dvije isprave iz 1326. godine. U crkvi se nalazi sačuvana romanička freska s prikazom sv. Silvestra pape, sv. Katarine i sv. Barbare. Od 1657. dopušta se obavljanje vjerskog obreda u crkvi sv. Luke za pripadnike istočne denominacije iz Grblja, a od 1717. i za one iz Crne Gore. Crkva im je 1812. za vrijeme francuske okupacije definitivno ustupljena za obavljanje crkvenih funkcija.“

dr.sc. Vinicije Lupis

https://zbh.hr/tri-katolicke-crkve-s-trga-svetog-nikole-u-kotoru/

U prethodnom tekstu „Kotor kakav je nekada bio“ vidjeli ste da je Aleksandar Dender pisao o Pjaci sv. Luke, a Lupis govori o Trgu sv. Nikole. Istina je doista da je današnja crkva sv. Nikole jedina crkva u Kotoru koju su izgradili pravoslavci.

Je li i zato promijenjeno ime pjace?

A doista ima razloga za to, jer se zna koliko su katoličkih crkava Hrvati izgradili u Kotoru.

Jovica Martinović je u svojoj knjizi 100 kotorskih dragulja dao detaljan opis svih poznatih kotorskih crkava u rasponu od VI do XX stoljeća, kako postojećih, tako i nestalih tokom stoljeća, istražujući I notarsku knjigu kotorskog arhiva, opise koje su nam ostavili Ivan Bolica i don Grgur Zarbarini i planove Kotora iz vremena Venecije i Austrije.Ja sam samo pripremio ovaj spisak radi preglednosti.

Do dolaska Francuza u Kotor, ova malena gradska jezgra unutar zidina imala je 29 crkava i nekoliko samostana. Nemam uporednih podataka, ali mislim da niti jedna povijesna jezgra na jadranskoj obali nije imala ovoliko sakralnih objekata kao Kotor što svjedoči o dubokom štovanju vjere Kotorana kroz stoljeća. Interesantno je da je od 39 crkava u gradu i okolini čak 17 bilo izgrađeno uz Zanatsku ulicu koja spaja južna i sjeverna gradska vrata, što je još jedna potvrda važnosti ove ulice za grad Kotor koja je bila jedina kopnena veza iz pravca Budve prema Dubrovniku i obratno, dok je 6 crkava bilo izgrađeno uz drugu po važnosti kotorsku ulucu, Parilo-Pjaca od rive.
Od 39 nabrojanih crkava 38 su katoličke crkve, jedina izgrađena pravoslavna crkva u gradu je Sv. Nikola, dok su dvije katoličke crkve, Sv. Luku i dominikansku crkvu Sv. Nikole na temeljima koje je izgrađena nova crkva, Francuzi definitivno ustupili pravoslavcima 1810. godine.

NESTALE CRKVE

1. Sv. Roko, XV stoljeće ( u okviru citadele)
   2. Sv. Jakov od lođe, 1326 godina( ispred Vardara)
   3. Sv. Nikola od mornara, XIV stoljeće (kafe Cesare)
   4. Sv. Ivan od portele, XIII stoljeće (Centar za kulturu)
   5. Sv. Marko, XIV stoljeće (Centar za kulturu)
   6. Sv. Jeronim, 1395 godina (Pjaca Škaljarska)
   7. Sv. Agata, XIV stoljeće (između palate Pima i Arhiva)
   8. Sv. Marija od mosta, 1326 godina (volat na Šuranju)
   9. Sv. Križ, XIII stoljeće (južno krilo zatvora)
   10.Sv. Patar Šimun i Andrija in krepis, (Kaštio)
   11.Sv. Antun opat, 1431 godina (sjeverno krilo zatvora)
   12.Sv. Benedikt, XIV stoljeće (između zatvora i Sv. Josipa)
   13. Sv. Bartolomej, XIV stoljeće (u vrtu samostana Sv. Klare)
   14.Sv. Juraj, VI stoljeće (ispod crkve Sv. Marije Koleđate)
   15.Sv. Nikola, 1540 godina ( na mjestu sadašnje crkve Sv. Nikole)
   16.Sv. Katarina, 1420 godine ( iza marije Koleđate)
   17.Martirij Sv. Tripuna, 809 godina (ispod katedrale)
   18.Sv. Nikola od vrtova, (Elektrodistribucija)
   19. Sv. Franjo na Šuranju, 1268 godina( franjevačko groblje)
   20. Sv. Petar, IX stoljeće (iza samoposluge Ideja)

CRKVE U RUŠEVINAMA I CRKVE KOJIMA JE PROMIJENJENA NAMJENA

21.Sv. Franjo, 1695 godina(Šuranj ) biblioteka
22.Sv. Pavle ,1263 godina (iza Sv. Tripuna) multimedijalna sala
23.Sv. Duh, 1449 godina ( Iza Muzičke škole) koncertna sala
24.Gospa od anđela , XV stoljeće (Pjaca od kina) kino sala
25.Sv. Mihovil, IX-IV stoljeće (Pjaca od kina) galerija
26.Gospa od rožarija, XV stoljeće (do Sv. Nikole) poslovna namjena
27.Sv. Marija Magdalena, XV stoljeće (ispod Sv. Josipa) magacin
28.Sv. Stjepan, XV stoljeće (južni dio zidna iznad Gurdića) ruševina
29.San Đovani ,1440 godina (tvrđava) ruševina
30.Sv. Juraj, XVI stoljeće (Špiljari) ruševina

CRKVE U FUNKCIJI

31.Katedrala Sv. Tripuna, 1166 godina (Pjaca Sv. Tripuna)
32.Sv. Marija Koleđat,a 1221 godina (Parilo)
33.Sv. Luka 1195, godina (Pjaca Sv. Luke)
34.Sv. Ana, oko 1220 godine ( iza Pomorskog muzeja)
35.Sv. Klara, XIV-XVII stoljeće (do Gospe od Rožarija)
36.Gospa od zdravlja, oko 1500 godine (zidine)
37.Sv. Josip, 1631 godina (do zatvora) u rekonstrukciji
38.Sv. Nikola, 1909 godina (Pjaca Sv. Luke)
39.Gospa od vrtova, (Tabačina, do dječijeg vrtića)

SAMOSTANI

1.Samostan Sv. Križ,a (porušen prilikom izgradnje zatvora)
2.Samostan Sv. Dominika, (ruševine uz Sv. Nikolu)
3.Samostan Gospe od Anđela, (Pjaca od kina), stambena namjena)
4.Samostan Sv. Nikole, u Tabačini (srušen prilikom turske opsade Kotora)
5.Franjevački samostan, na Šuranju (srušen prilikom turske opsade Kotora)
6.Franjevački samostan, (uz crkvu Sv. Klare), jedini još aktivni samostan u gradu.

https://biramdobro.com/aleksandar-dender-od-39-crkava-38-su-katolicke-a-jedna-pravoslavna-u-kotoru/

Zato sam u Proslovu moje knjge „Borba za Boku kotorsku“ iz 1999. i pisao:

„…učinak memoricida koji je sproveden nad Hrvatima u prethodnim državama je bio takav da smo se susretali s nepoznavanjem najosnovnijih činjenica o Hrvatima Boke čak i kod ljudi koji su zauzimali istaknuta mjesta u hrvatskoj politici, kulturi i znanosti.“

Priča o memorocidu 

Sjećam se mog pitanja Draženu Budiši kada smo mi iz Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ bili kod njega.

Trebali smo razgovarati s njim kao ministrom, a on je došao sa Sjednice Vlade na kojoj je dao ostavku.

Pitao sam ga:

-Znate li kada će i Hrvat i Srbin jednako reagirati?

Naravno tko bi mogao znati odgovor, pa sam mu objasnio:

-Pa kada su u Boki kotorskoj i uđu u neku crkvu Srbin i Hrvat i jedan i drugi će se iznenaditi da je to katolička crkva. T