GLAVNE TEME PRIČA

TKO JE UBIO BRUNU BUŠIĆA? INSPEKTOR SSUP-a ROĐEN U BREGI?  3. dio

14. listopada, 2025.

Tragajući po internetskim prostranstvima naišao sam na još jednog čovjeka na koga upiru prstom da je on ubio Brunu. Citiram: „Kad bih vam ja sada napisao tko je u njega pucao, ne biste mi vjerovali, pa stoga neću ni spomenuti njegovo prokleto ime, koje je kao i Titovo. Prezime mu je kao prezime jednog relativno poznatog hercegovačkog pisca.“ Ovo prenosim iz nepotpisanog teksta „Nepoznati Bruno Bušić“, objavljenog na portalu Crodex.net. Portal nema ni impressum

Napisao: Dražen Stjepandić

„Mnoge ulice i trgovi diljem Hrvatske danas s ponosom nose ime ovog velikana. Povodom proslave pete obljetnice uspostave slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države, 30. svibnja 1995., prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman posmrtno mu je dodijelio tri odličja: odličje Reda kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odličje Reda Ante Starčevića za doprinos održanju  i razvitku hrvatske državne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene države Hrvatske i odličje Reda Stjepana Radića za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.

Bušić je bio i ostat će hrvatski ponos, naše nadahnuće, poglavito mladim hrvatskim generacijama!

Moja je malenkost, na poticaj o. dr. Vjekoslava Lasića, prva u hrvatskoj državi (sic!), 1995., u nakladi Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, na čijem je čelu bio legendarni zapovjednik obrane Grada Vukovara Branko Borković-Mladi Jastreb, objavila i knjigu – Ante Bruno Bušić – „Svjedok pomirbe“., tim prije jer su se i neke vojne postrojbe u Domovinskome ratu nazivale njegovim imenom.“, napisao je Mladen Pavković u tekstu „Mitski Bruno Bušić“ objavljenom na portalu Tjedno.

Stanar zgrade je otvorio prozor

Nazvah Mladena i upitah ga zna li koje je visine Jullien Bušić? Na fotografijama snimljenim dok su ona, Zvonko i Bruno skupa bili u Parizu vidi se da je Bruno od njih dvoje za glavu viši. Jullien i Zvonko su podjednake visine, možda je ona čak za neki centimetar i više od svoga tadašnjeg dečka, a po njenoj visini mogao bih pretpostaviti koliko je Bruno otprilike bio narastao. Visina, težina, boja očiju su uobičajeni podaci u policijskim kartotekama, ali ja tim arhivama nemam pristup. Pa se snalazim kako znam i umijem. Raspitivanje i metoda dedukcije su mi zasada najviše na raspolaganju.

„Oko 165, najviše 170 centimetara“, uzvrati mi Mladen. On udovicu Zvonka Bušića odlično poznaje, često piše o njoj. Po tome sudeći Bruno je mogao biti visok nešto iznad 180. Ljudski rod je u stalnom rastu, danas je to prosječna muška visina, a za ono vrijeme to su bili viši ljudi. Ako su se hrvali licem u lice, kako je to rekonstruirao sudac Damir Kos onda bi Brunin ubojica trebao biti njegove visine. Iznad 180 centimetara. Je li to dovoljno da mu oniži, gotovo kepec Luka Sekula, kao mogući drugi sudionik likvidacije bude do ispod grudi? Jedan od svjedoka one kobne večeri 16. listopada u uskom dvorištu zgrade u Ulici Belleville 57 tako je opisao što je vidio s prozora i to je izjavio francuskoj policiji. „Stanar zgrade Pierre Carnajac izjavio je policiji da je oko 23.15 sati otvorio prozor kako bi prozračio sobu te je na ulazu u dvorište ugledao visokog muškarca kako hoda prema stubištu, a zatim je opazio i drugoga, koji je utrčao u dvorište držeći u ruci metalni svjetlucavi predmet.  Svjedok je ustvrdio kako je taj muškarac bio nizak, zdepaste građe, kratke kose, odjeven u jaknu“, objavio je 24 express..
Uz ime prezime, Ante Budimir, grad Dubrovnik zasad baratam mogućom visinom ubojice, ako mi je poznati emigrant, moj informator, izrekao istinu nekoliko dana prije svoje smrti. Ne mora biti da je lagao, možda je bio na krivome tragu, imao pogrešan podatak. Netko mu je prenio nešto što nije točno, za nekoga jako kompromitirajuće, premda sumnjam u tu mogućnost s gomilom motivacijskih mogućnosti.

Svijet nekadašnje političke emigracije je bio jako mutna močvara okružena gustom maglom.  Moj dojavnik  je sam mogao nakon četrdeset i pet godina otkriti tko je potegao obarač i ispalio pet metaka u mračnom pariškom haustoru na suđenju udbinim šefovima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Munchenu  zbog likvidacije Stjepana Đurekovića. Svjedočio je video linkom iz Zagreba, povezivali su ga s ubojstvom emigranta Joze Gudelja sumnjičenog  da je on bio ubojica Brune Bušića. Leš Joze Gudelja je pronađen par godina nakon Brunine smrti u nekoj  šumi u Njemačkoj s istim prostrijelnim ranama kakve je imao Bušić. Zbog tih rana Gudeljevi likvidatori su ga namjeravali okriviti za Brunino ubojstvo, a moga dojavnika neki su prozivali da je sudjelovao u tome. On je to opovrgavao i ništa više nije rekao o onome što su ga pitali, a sudac se na suđenju za likvidaciju Stjepana Đurekovića zanimao i za ubojstvo Brune Bušića. Da je tada video linkom imenovao koga je meni odao sve bi bilo već riješeno. Možda to tada nije znao ili se nije usudio, bilo je opasno, pa tek kad je shvatio da njegova životna svijeća daje zadnje plamičke odlučio je tajnu ne odnijeti sa sobom u grob. Zašto je odabrao meni povjeriti staru tajnu? Zato što sam pisao o braći Butković i posljednjoj večeri kobne večeri? Zato što sam pogodio stativu kako je rekao? I to je u zoni pretpostavki, ali idemo dalje. Zaklela se zemlja raju da se sve tajne otkriju na kraju.

Tragajući za imenom Ante Budimira internetske dubine izbaciše još dvojicu. Antu Budimira profesora i komunističkog moćnika iz BiH, istaknuo se u svome kraju upravo u vrijeme Hrvatskog proljeća odnosno Maspoka kako su tu za njih eskalaciju nacionalizma nazivali i zbog toga mnoge prozivali komunisti. Obavljao je istaknute dužnosti i u Sarajevu gdje umro. Drugi je kontraadmiral Ante Budimir jedan od utemiljitelja Hrvatske ratne mornarice. Priča se da je prije rata navodno radio za KOS. Dao je seriju jako zanimljivih intervjua za splitsku TV Jadran o  političkim i društvenim prilikama na području bivše Jugoslavije. U jednoj od emisija Poteštat je opisao kako su prilikom oslobađanja nekadašnje kasarne u Rijeci zarobili arhivu Udbe i KOS-a. „Da je to pušteno u medije perje bi letjelo na sve strane“, izjavio je kad je zavirio što piše u pojedinim dosjeima zato je sve to proslijedio Josipu Perkoviću u Zagreb. Je li baš sve? To ću ga pitati kad se sretnem s njim. Zasad nisam došao do njega, a i da jesam sumnjam da je on onaj Ante Budimir jer nije iz Dubrovnika. Službovao  je u Šibeniku, Puli, Rijeci i Splitu.

Ime kao Titovo

Tragajući po internetskim prostranstvima naišao sam na još jednog čovjeka na koga upiru prstom da je on ubio Brunu. Citiram: „Kad bih vam ja sada napisao tko je u njega pucao, ne biste mi vjerovali, pa stoga neću ni spomenuti njegovo prokleto ime, koje je kao i Titovo. Prezime mu je kao prezime jednog relativno poznatog hercegovačkog pisca.“ Ovo prenosim iz nepotpisanog teksta „Nepoznati Bruno Bušić“, objavljenog na portalu Crodex.net. Portal nema ni impressum. Možete samo nekome nepoznatom postaviti pitanje navodeći svoje prave podatke.

Titovo ime je Josip, koji je to relativno poznati hercegovački književnik? Tko bi to mogao biti? Onda pronađoh i ove podatke: „Francuska policija je identificira samo jednog službenika SSUP-a kao mogućeg sudionika organizacije Bušićeva ubojstva: “Kroz prva dva tjedna mjeseca listopada, jedan Jugoslaven je privukao pažnju policije, posebice  švedske policije. Radi se o određenom Petričević Josipu (identificiran kao Petričević Josip, rođen 16. 4. 1931. u Bregi, Jugoslavija, policijski  inspektor, nastanjen u Beogradu). Došao je iz Beograda na Paris-Orly 4. listopada, potom je viđen 6. listopada u Göteborgu (Švedska), te 8. listopada u Oslu. Dolazi 12. listopada u Helsinki u pratnji jugoslavenskog premijera koji je bio u službenom posjetu Finskoj. Iz Finske 13. listopada putuje u Pariz (let Air France 791) s jednom neidentificiranom osobom koja mu je izgledala hijerarhijski nadređena. Dana 14. listopada otputovao je s Paris-Orliya za Beograd”.

Dva dana prije ubojstva je bio u Parizu i navodno otputovao. Možda nije napustio Pariz, možda je to bio netko drugi s njegovim dokumentima? Nekad je bilo lakše izvedivo prelaziti granicu s lažnim dokumentima. Nema podataka je li se taj Josip Petričević ikada više vraćao u Francusku. I Josip Petričević je jako često ime i prezime.

Došao je u Pariz s još jedneom neidetificiranom osobom. Kako može biti neidetificirana ako su skupa prošli carinsku kontrolu na aerodromu? Je li to bio Luka Sekula nastanjen u Švedskoj, pa su preko Finske doletjeli u Pariz? Gotovo svi od Vinka Sindičića pa do ostali udbaša što se može ustanoviti sa suđenja i objavljenih feljtona stizali su i napuštali su Francusku preko drugih zemalja.

„Carnajac, kojemu se učinilo da zdepasti muškarac drži pumpu za bicikl, zatvorio je prozor, vratio se u sobu, no ubrzo je začuo nekoliko muklih detonacija. Bernard Didi svjedočio je pak da je te večeri bio sa svojim bratićem Francisom koji živi u prizemlju zgrade. U stan su se vratili oko 23 sata. Desetak minuta poslije Didi je čuo pet-šest detonacija. Prišao je prozoru i opazio da nečije tijelo leži pokraj stubišta. Izjurio je van i iz javne govornice pozvao policiju koja je nakon godina bezuspješne potrage za ubojicom 18. lipnja 1982.  godine  slučaj stavili ad acta.“

O Bruninom ubojstvo doista se može svašta naći, ipak ono što se ponavljaje podatak da su na mjestu zločina bili dvojica. Niski i visoki.

I dok su se pojavavio novi kandidat, još jedno tako čest ime i prezime nastavio sam se raspitivati o Anti Budimiru iz Dubrovnika. Neki nisu znali jedni nikad nisu čuli, drugi se nisu mogli sjetiti, kad mi napokon jedan bivši legionar odgovori:

„Znam ga, dobar čovjek“. T