GLAVNE TEME

TITO JE TAKVE SLAO NA GOLI OTOK

4. rujna, 2014.

Odgovor novoj “obožavateljici” Tomislava Karamarka

Napisao: Mladen Pavković

Saša Broz, unuka prvog čovjeka nekadašnje Jugoslavije Josipa Broza Tita, svako malo pa nabacuje blato po hrvatskoj državi. Nedavno se ponovno javila i kako mediji prenose “popljuvala Karamarka”. Posprdno je izjavila da je “on njezin novi idol” te da “nije lako naći adekvatan “lijek” za ovo naše bolesno društvo”. Teško je sirotici izgovoriti Hrvatska, pa našu državu naziva “rvacka nacija”. Ovog joj se puta “pomutila pamet” jer je Tomislav Karamarko poručio da, ukoliko HDZ dođe na vlast, više ne će biti ulica i trgova po imenu njezina djeda, niti će djeca u školi učiti to što uče o jednom od deset najvećih svjetskih zločinaca, tajnom suradniku NKVD-a i Staljina i izvršitelju ili naredbodavcem tisuća ubojstava.

ŽIVOT U BOLESNOM DRUŠTVU

Unuka Josipa Broza, za razliku od velikog broja djece Hrvata, poglavito onih koji su sudjelovali u stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, imala je lijepo djetinjstvo. Može li ona shvatiti i prihvatiti da danas, 23 godine od početka srpske agresije, njoj je dopušteno da slobodno priča što god hoće i želi, da dijeli lekcije, da kaže kako živimo u “bolesnom društvu” i da bi najradije da se vrati u djetinjstvo i napokon nešto da nauči iz povijesti. Naravno, ovo “da napokon nešto nauči iz povijesti” ona govori ironično, jer ne može se pomiriti s činjenicom da njezinog djeda više nema, da nema Jugoslavije i da je prošlo vrijeme da ovakve žalosne osobe mogu raditi što god ih je volja.

Ne možemo ni zamisliti da je u doba Josipa Broza netko poput nje izjavio da “živimo u bolesnom društvu”. Dr. Hrvoje Šošić je primjerice sedamdesetih godina izjavio da Hrvatska mora postati članica Ujedinjenih naroda (UN), pa je samo zbog toga (sic!) od komunističke, Brozove vlasti dobio dvije godine robije, dok je prije toga zbog svog mišljenja osuđen na tri godine. Kazne je odslužio u Lepoglavi i Staroj Gradiški. Koliko je bilo sličnih ljudi koji su završavali na najtežim robijama samo zbog toga što ih je netko prijavio da su za Hrvatsku, a ne Jugoslaviju, ili da su protiv Tita?

Kad je njezin djed progonio Hrvate, ona je uživala u sretnom djetinjstvu (rođena 1968.). Njezin otac, Aleksandar Mišo Broz, u vrijeme komunizma također nije znao za nevolje, a kad se stvarala hrvatska država, umjesto na prve crte obrane, zahvaljujući dr. Franji Tuđmanu, odlazi u diplomatsku službu. Prvo je službovao u Rusiji i Egiptu, dok mu je posljednje imenovanje bilo – hrvatski veleposlanik u Indoneziji (2004.-2009.).

JEDAN IZ POVIJESTI

Može li sirota unuka jednog od najvećih zločinaca uopće i zamisliti da se nešto slično moglo dogoditi kad je Josip Broz bio na čelu Jugoslavije, odnosno da je tada netko tko je samo bio i daljnja rodbina recimo Ante Pavelića ili zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca, koji je 1998. proglašen blaženim, mogao biti poslan u diplomaciju? Tito je takve slao na Goli otok, Staru Gradišku i u još desetak drugih logora, ili ih je jednostavno, kao primjerice Andriju Hebranga, dao ubiti, da im obitelj ni za grob nikada ne sazna.

A što je u svojoj mladosti radila Saša Broz? U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu, a istovremeno je pohađala Školu za klasični balet i ritmiku (Djed joj je jako volio “plesačice”).. Baletno školovanje nastavila je, a gdje drugdje nego u Rusiji, na prestižnom MAXY (Moskovsko akademsko koreografsko učilište). Po završetku poslijediplomskog studija u Moskvi i ozbiljne povrede stopala, prekida karijeru i vraća se u Hrvatsku, gdje upisuje smjer kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ostalo je – povijest. Nije bilo ozbiljnijeg kazališta u “rvackoj” u kojem ona nije režirala, radila je i radi što joj je volja bez obzira na njezine “ograničene” umjetničke dosege. Jedino tko joj može biti ravan je – Rade Šerbedžija.

Dakle, djeca bivših komunističkih moćnika, umjesto da se pokriju preko glave, poglavito ako nisu oni, niti članovi njihovih obitelji, sudjelovali u stvaranju hrvatske države, danas se ponašaju još ogavnije nego kad je Sašin djed bio živ. Ona ima itekako velikih razloga da štiti svoga djeda, Jugoslaviju, i da pleše srpska kola. Djed, koji je negdje na Nebu sigurno je ponosan na svoju unučicu, koja baš ništa nije naučila iz povijesti.

Stoga, draga Saša Broz, sjedni- jedan!

I kad se drugi puta javiš u svojoj “rvackoj” sjeti se što bi tvoj djed uradio s takvima kao što si ti, a da su bili na suprotnoj strani, da su samo rekli da je Broz predsjednik “Juge”, a ne Jugoslavije.

Ti si, jadna Saša, poželjela Karamarku da poživi još tisuću godina, a mi tebi želimo da više ne ostaneš u “bolesnom društvu”, da možebitno odeš u Rusiju i nastaviš sa

– baletom.