IZDVOJENO

TESLA I CINCARI SU IMALI DUGO LICE

1. svibnja, 2024.

Audio zapisa slavnoga pronalazača više nema, ali ostale su brojne fotografije, a posebno je poznata jedna s knjigom. To je ona glasovita fotografija na kojoj Tesla čita knjigu, a iza njega je skica električne energije u vodiču. Knjiga nosi naslov „Teorija prirodne filozofije“ (Theoria philosophiae naturalis) prvi put tiskane u Veneciji 1763., a u Hrvatskoj objavljene 1974. Pozirajući s tom knjigom jasno je pokazao kojoj kulturi pripada. Inače Srbi i Ruđera Josipa Boškovića proglašavaju Srbinom, premda je jasno starim dokumentima dokazano da je njegov otac Nikola Bošković rođen u katoličkom selu Orahov Do u Hercegovini 1641. ili 1642.  Odatle se preselio u Dubrovnik i tamo se obogatio, u to vrijeme u Dubrovačkoj Republici po zakonu jedina dozvoljena bila je samo katolička vjera, a pravoslavcima je bilo zabranjeno prenoćiti među zidinama. No, ni to brojnim Srbima ne smeta da Ruđera Boškovića proglašavaju Srbinom, čak je i pomirljivi Boris Tadić napisao da je otac Ruđera Boškovića bio Srbin katolik. Nažalost, istodobno Srbi ne privaćaju da mogu postojati i Hrvati pravoslavci. Posebno ako se zove Nikola Tesla

Napisao: Dražen Stjepandić

“Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“

Ove rečenice iz navodnog neobljavljenog dnevnika Nikole Tesle početak su jednog od mojih najcitiranijih novinarskih tekstova. Članak je objavljen u davno ugaslom „Harahvatiju“, 2007.  Nisko nakladnom ponekad dvotjedniku, ponekad mjesečniku. Prenio ga je portal Hrvatski pravoslavci, a s toga portala preuzeli su ga mnoga elektronička izdanja. Još je više onih koji su preuzimali dijelove teksta bez navođenja odakle su to prepisivali.

Ja sam citirao Petra Vučića i njegovu knjigu „Govor Hrvatima o pravom putu“, a u njoj se gospodin  Vučić pozvao na povjesničarku Ljubicu Stefan.

„Citirani dio navodno je jedan od razloga zašto taj dnevnik slavnog znanstvenika nikad nije objavljen, već se u Beogradu u strogoj tajnosti skriva od javnosti zajedno s mnogim tajnama u njemu zapisanim. Ove Tesline riječi, iz njegova nikad neobjavljenog dnevnika, prvi put u javnosti isplivale su 1977. U središnjoj informativnoj emisiji nekadašnje TV Zagreb. Te tvrdnje tada nisu izazvale nikakve reakcije, ni potvrdne ni oprečne.“

Hrvat ili Srbin

Neki dan dobih poziv iz Sarajeva. Nazvala me kolegica Aleksandra Ružić Tolj s TV Una. Trebala je sugovornika na temu je li Tesla bio Hrvat ili Srbin?

„Nije bio ni Hrvat ni Srbin nego Grk“, uzvratih.

„Grk?“, upita začuđeno.

„Cincar, narodosna skupina nešto između Rumunja i Grka, nikada nije zaživljela kao narod unatoč brojnim posebnostima“, pokušavao sam objasniti.

„Čula sam za Cincare“, uzvrati kolegica i najavi dolazak u Zagreb zbog razgovora na tu temu. Napomenuh je da u mjestu Srbac u BiH, mahom naseljenim Srbima ima obitelj Tesla i izjašnjavaju se kao Ukrajinci.

Nakon teksta u “Harahvatiju” naslovljena „Zašto Beograd skriva tajni dnevnik Nikole Tesle?“ usputno sam pratio tu tematiku. Tajni dnevnik nikada nije javno obznanjen premda se neki kunu da su ga vidjeli i to u Smiljanu. Ako doista postoji onda je još žalosnije ako ga Hrvati nisu objavili.

Dr. Petar Vučić, autor brojnih stručnih i znanstvenih članaka iz područja politologije i gospodarstva te ustavnoga, financijskoga i autorskoga prava. Upoznao sam ga i smatram ga ozbiljnim čovjekom. Profesorica Ljubica Stefan rođena je u Prilepu 1927. zajedno sa svojim ocem, također profesorom rodom iz Kalovca od strane Izraela je imenovana Pravednicima među narodima. Ploča s njihovim imenima stoji u Yad Vashemu u Jeruzalemu. Do 1992. živjela je u Beogradu kada usljed životne ugroze seli u Zagreb gdje je preživjljavala vrlo skromno s mirovinom od 1200 kuna.

„Senzacionalno je kako hrvatska javnost ne zna za podatke iz Teslina dnevnika premda se profesorica Ljubica Stefan, autorica brojnih knjiga, pobrinula da mnogi zanimljivi podatci dospiju u Hrvatsku. Ona je, pak, dok je živjela u Beogradu, imala priliku vidjeti Teslin dnevnik i još neke tajne podatke. Mislili su da je ona Srpkinja i tako su joj pokazali neke strogo čuvane tajne“ – rekao mi je tada dr. Petar Vučić što sam publicirao u tome mome tekstu iz „Harahvatija“.

Profesoricu Ljubicu Stefan stanoviti Goran Šarić iz Rijeke, auto-električar po tvrdnji beogradskog fenomenologa konspiracije Dejana Lučića, a predstavlja se kao katolički teolog, naravno nediplomirani, pogano naziva  hrvatskom agenticom koja je dobila zadatak da dokaže da je Tesla Hrvat. Šarić spada među one koji se u srpskom medijskom prostoru izjašnjavaju kao Hrvati i iznose ono što ondašnja javnost želi čuti iz hrvatskih usta. Primjerice ne samo dubrovačku književnost nego i sam Dubrovnik naziva srpskim gradom. Hrvate, posebice one iz Hercegovine i Zagore naziva pokatoličenim Srbima. Izrazi klerofašisti i ustaše su mu stalne uzrečice. Čak za Crnogorce iz Cetinja naziva ustašama iz Cetinja. Često napomene kako je u Hrvatskoj progonjen, pod stalnim prijetnjama, zabranjen, međutim, gostuje po raznim podcastima, ali nisam primjetio da je netko toga četnika s Kvarnera upitao kako je postao četnički aktivist?  Čiji je on agent? Kako zna da je netko drugi hrvatski agent? Ako nije srpski špijun šalju li onda hrvatske službe agente u Srbiju da po njihovim televizijama blate hrvatski narod i potvrđuju opravdanost srbijanskog posezanja  za hrvatskom kulturom i tradicijom? To su samo neka od pitanja koja bih volio postaviti tome nikako ne želim napisati gospodinu.

Dugo lice pisalo je u putovnici

I po dogovoru ekipa TV Une došla je u Zagreb. Sastali smo se ispred Teslinog spomenika kod Tesline ulice. Snimali su me s dvije kamere.

„Tko je Luka Dončić? Tko su Goran Dragić, Zlatko Zahovič, Srećko Katanec? Tko su su Zlatan Ibrahimović ili Nikola Karabatić? Tko su reprezentativci Švicarske? O Americi, Britaniji, Kanadi, Australiji ili Novom Zelandu da ne govorimo, oni ne dvoje oko toga tko je taj  rođen u njihovoj zemlji, ima njihovo državljanstvo, odrastao je tamo, govori njihov jezik… Ali mi smo pametniji od Slovenaca, Švicaraca Francuza, Šveda, Amerikanaca…“, izjavio sam stojeći na tromeđi Masarykove, Preradovićeve i Tesline.

“Mi smo plemenski narodi i mi gledamo i tko je iz kojega plemena. Što je kome bila baba, gdje je prenoćila i što ju je jadnu snašlo…“, kažem u nastavku.

Napominjem da u vrijeme Teslina rođenja na teritoriju Kraljevine Hrvatske Slavonije i Dalmacije nije postojala Srpska pravoslavna crkva nego autokefalna Grko-istočna pravoslavna crkva, neki su je zvali i Austrijska pravoslavna crkva sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. Teslin otac Milutin nije bio svećenik Srpske nego Grko-istočne pravoslavne crkve. Govorim da pravoslavna crkva koja se vidi iza nas na Cvjetnom trgu tada je bila jedna od crkvi te Grko-istočne pravoslavne crkve. Nekada je to bila katolička crkva sv. Margarete, a pravoslavni vjernici iz Zagreba kupiše je od Katoličke crkve 1799. i nazvaše je crkvom Svetog Preobraženja Gospodnjeg. Zato se jedna ulica od Cvjetnog do Ilice zove Margaretska, a druga Preobraženska. Srpska pravoslavna crkva preuzela ju je tek 1920.

Već sam prije kolegici Aleks, kako su je zvali njeni snimatelji pokazao Teslinu putovnicu, kako su taj tekst naziva na hrvatskom, odnosno Reisenpass na njemačkom jeziku. Dakle Tesla je imao putovnicu, a ne pasoš, a na šesnaestoj stranici putovnice je Teslin osobni opis.

„Švabo je sve zapisao, pa tako stoji da je imao dugo lice i primjerice primjerena usta“, izrekoh.

Objasno sam da su se Cincari po tom dugom licu prepoznavali. Oni sebe i drugi njih. Narodosna skupina nešto između Grka i Rumunja, nikada nisu postali narod, premda su ih krasile brojne specifičnosti. Viši, obrazovaniji i bogatiji sloj Cincara govorio je grčki. Bili su spretni trgovci i u mnogim balkanskim sredinama predvodnici građanske klase. Imaju krvi Dračana i Tračana poznatih plemena iz rimskih vremena. Neki Cincare svrstavaju među najpoznatije Vlahe, sada najmanju nacionalnu manjinu u današnjoj Hrvatskoj. Kao Vlasi po popisu stanovništva iz 2021. izjasnile su se 22 osobe.  Mlećani su ih nazivali Morlacima (Crnim Vlasima). Turskim nadiranjima prevrnule su se brojne plemenske i narodosne košnice i ljudi su krenuli u druge krajeve, pa i u zaleđe Jadrana gdje ih onako đuture zovu Vlaji, ali ne znači nužno da su svi Vlaji Vlasi, jer u slavenskim jezicima često isti pojmovi ne znače isto. Kolegici sam pokazao i mladog Teslu snimljena u narodnoj nošnji. Srbi po svijetu pišu „tradicional Serbian clothes“, ali to nije ni lička, ni krajiška, niti uskočka, niti narodna nošnja Srba iz dalmatinskog zaleđa objašnjavao sam joj. Po hlačama više liči na albansku narodnu nošnju, samo nedostaje ona albanska bijela kupolasta kapica. Uz gajtane ima podignutu kragnu košulje što ukazuje da nisu bili puki stočari, odnosno seljaci, a premda su živjeli na selu Teslini preci su predstavljali svećenike i časnike. Ništa kao ta nošnja ne dokazuje tezu da je bio cincarskog porijekla. Uzgred Rumunji cijeli taj kraj proglašavaju naseljenim i Istrorumunjima. Na Internetu se mogu pronaći podaci da je Tesla znao i rumunjski.

„Tesla je imao pametnija posla od toga tko je Srbin, a tko Hrvat“, pričao sam i tom konstatacijom nasmijao jednog od snimatelja. Prepričao sam da je u vrijeme najveće klaonice tijekom Drugog dvjetskoga rata svoga nećaka Savu Kosanoviću, sina njegove sestre Marice, upitao:“Kako se to naši ne mogu dogovoriti?“

„Mislim da nije bio svjestan problema“, zaključio sam.

Koliko me sjećanje još služi nadodao sam da je danas živ rekao bi – zar se i oko toga ne možemo dogovoriti čiji je on.

Planirali su još otići u Smiljan, pa kasnije u Beograd gdje će intervjuirati dr. Velimira Abramovića, brata svjetski poznate umjetnice Marine Abramović. Toga po struci doktora filozofije svrstavaju među najveće živuće poznavatelje lika i djela Nikole Tesle, koji tvrdi da se nije rodio u Smiljanu nego u Štikadi. Po dr. Abramoviću Teslina majka je na putu prema Smiljanu dobila trudove i porodila se u pravoslavnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Štikadi gdje je njen brat bio paroh. Ta crkva je zapaljena u vrijeme NDH i nikada kasnije nije obnovljena.

Štikada ili Ričice zove se i umjetno jezero  u Hrvatskoj. Nalazi se u općinama Gračac i Lovinac. Površina iznosi 334 hektara. Akumulira vode rijeka ponornica Obsenice, Otuče i Ričice za potrebe hidroelektrane Velebit, s kojom je povezana kanalom, koji vodi ispod Velebita, može se pročitati u Wikipediji. Netko bi dodao da nije slučajno da iz Teslinog rodnog mjesta polazi struja.

Profesor Abramović kada govori o Tesli uglavnom preskače da je rođen u Hrvatskoj, nego to uvijek djeluje kao da je i ta Štekada negdje u Srbiji. Općenito se u Srbiji odnose kao da je neki čudni čika iz Žikine dinastije. Jedino što je bio najpametniji na svijetu, a to je zato što je bio Srbin. A tko će drugi nego Srbin?

„I Novak Đoković ima dugo lice“, kaže mi kolegica Aleks. Ne znam kako je to u sebi tumačila, a kao nekada s Teslom Srbi se nisu baš proslavili ni u tenisačkom školovanju Novaka Đokovića. Kad je njegov otac, zadužen na sve strane tražio da mu pomognu, uskočio je samo, gle čuda, Hrvat Nikola Pilić, koji se u Monte Carlu obratio Filipu Zeppteru, a ovaj zatim raspitivao kod Bobe Živojinovića.   Brenin muž je prebogatom Zepteru preporučio da se od mladog Novaka makne jer ima slabo srce i ludog oca. Jednako tako Matica srpska je dva puta odbila molbe za stipendiju studentu Nikoli Tesli zbog čega je prekinuo studij u Gracu. O njemu su prvi put u novinama pisali da je citiramo:„Suludi naučnik srpskog porekla.” Kad je Tesla postao poznat u svijetu proglasili samo za dopisnog člana  Srpske akademije nauka i umetnosti i to opet nakon što je već odavno bio proglašen počasnim članom  Jugoslavenske akademije nauka i umjetnosti u Zagrebu. Poznati Srbin Mihajlo Pupin je na Sudu u Americi svjedočio u sporu oko patenta za otkriće radija protiv Tesle u korist Guglielma Marconija što je kasnije Talijanu donijelo i Nobelovu nagradu. Teslin nećak Savo Kosanović je dobio otkaz u kraljevskoj diplomatskoj službi zbog pazi ovo – antisrpskih stavova svoga ujaka Nikole Tesle, napisao je Mario Filipi u svojoj knjizi „Tesla ispod površine“. Naveo je da se Tesli pod kraj života u Ambasadi Kraljevine Jugoslavije nisu htjeli javljati na telefon. Od srpskih popova u New Yorku na sahranu na jedvite jade došao mu je pop iz Sarajeva Dušan Šukletović. Malo je poznat podatak da je Tesla prvo sahranjen na katoličkom groblju u New Yorku što nitko od brojnih Teslinih sadašnjih mistifikatora u Srbiji nikada i nipošto ne spominje.

Filozofija prirode

Kada je po uvođenju eura Hrvatska na kovanicu od 50 centi stavila Teslin portret u Srbiji se digla velika graja, a reformirano-deformirani četnik Aleksandar Vučić je parafrazirao Teslu: „Ne zameram im što uzimaju naše nego što nemaju svoje.“ Tipična srpska zamjena teza. Po Tesli je nazvan beogradski arodrom, a uz mnogo toga danas se po svjetski poznatom čovjeku iz Like Srbijanci nazvaše i zrakoplov Air Serbie na liniji Beograd-New York i na njega naslikaše Teslin lik na što je američki veleposlanik protestirao pitajući:“Od kud vam pravo na to niti ste ga školovali niti podigli? Taj čovjek sve što je veliko postigao bilo je to u Americi“.

U najviše polusatnom razgovoru za TV Unu napomenuh i da se Tesla po dolasku u Ameriku izjašnjavao kao Crnogorac. Na internetu se može pronaći nekolicina članaka iz američkih novina o „young Montegrino bussines manu“. Kralj Nikola je među prvima Teslu odlikovao. Tesla se kao Srbin počeo predstavljati tek nakon Prvog svjetskog rata, a i tada je govorio :“Kada kažem da sam Srbin to je isto kao da kažem da sam Hrvat“. Tesla i Hrvati su se voljeli javno, da citiram samoga sebe iz spomenutog jednog od mojih najneprolaznijih tekstova. Ako je i bio Srbin svakako nije bio velikosrbin, premda se odavno uzima kao jedan od stupova agresivnog velikosrpstva s čim nikako nije želio imati veze.

Ni emisija, ni neka moja izjava na tu temu je li Tesla bio Hrvat ili Srbin, još nisu prikazani. Nadam se da će biti emitirana i da mene neće izrezati.

U vrlo ugodnom razgovoru nakon snimanja uz kavicu ekipi iz Sarajeva napomenuh još neke štiklece. Primjerice Tesla nije kao što se to u Srbiji forsira govorio ekavski, nije se potpisivao ćirilicom, nego je govorio i pisao hrvatski, latinicom, što se može vidjeti ne samo u njegovoj molbi za putovnicu napisanoj u Zagrebu. U memoraima Ivana Meštrovića ima pismo pisano na korijenskom hrvatskom. U njegovoj zaostavštini prebačenoj u Beograd većinom su knjige i spisi. Napisao je kako je i njegov otac imao bogatu knjižnicu. Audio zapisa slavnoga pronalazačeva više nema, ali ostale su brojne fotografije, a posebno je poznata jedna s knjigom. To je ona glasovita fotografija na kojoj Tesla čita knjigu dok je iza njega skica elektrike u vodiču. Knjiga nosi naslov „Teorija prirodne filozofije“ (Theoria philosophiae naturalis) prvi put tiskane u Veneciji 1763., a u Hrvatskoj objavljene 1974. Pozirajući s tom knjigom jasno je pokazao kojoj kulturi pripada. Inače Srbi i Ruđera Josipa Boškovića proglašavaju Srbinom, premda je jasno starim dokumentima dokazano da je njegov otac Nikola Bošković rođen u katoličkom selu Orahov Do u Hercegovini. Odakle se preselio u Dubrovnik i tamo obogatio, a u to vrijeme u Dubrovačkoj Republici po zakonu jedina dozvoljena vjera je bila katolička, a pravoslavcima je bilo zabranjeno prenoćiti među zidinama. No, to brojnim Srbima ne smeta da Ruđera Boškovića proglašavaju Srbinom katolikom, čak je i pomirljivi Boris Tadić napisao da je otac Ruđera Boškovića bio Srbin katolik. Nažalost, istodobno ne prihvaćaju da mogu postojati i Hrvati pravoslavci. Posebice ako se taj zove Nikola Tesla. T