SVEOPĆA DEMONKRACIJA

SVEOPĆA DEMONKRACIJA

26. veljače, 2012.

Piše: Miro Glavurtić

Oblast Zla. U sveopćoj demonkraciji. Pođimo od surove pretpostavke, da smo u vaterpolu i rukometu najbolji u Europi. E, pa kakve su nam onda šanse u toj i takvoj Europi. Nikakve. Ovo je najnovija novost. To primite k znanju.
Znam odakle pušu vjetrovi i što se iza brda valja. I za sudbinu sporta znam. A najavio sam i krvave ishode minhenske olimpijade. U mojoj kolumni u Ježu, jer sam i tada razmatrao temu teror i sport, i najavljivao antiutopiju svijeta. U vlaku sam bio susreo mlade Arape, koji su bili sretni, kao da idu u smrt. To, što sam najavljivao ishode, tada nikoga nije čudilo, jer su shvaćali da mi je to posao.
Ali su Rusima uzeli pobjedu u futsalu, u zagrebačkoj Areni, i zašto su u Splitu spalili ukrajinsku zastavu manje je važno od same ideje malog nogometa. Bitno je da postoji mržnja i njena energija. Bitno je realizirati Utopiju vampira i bankarske oligarhije. A bilo je doba kada su u Papskim bulama i enciklikama bile identificirane lihvarstvo i vampirizam, a i danas jedinstveno nastupaju, u trijumfu bezvjerja. A sport se mora transformirati, pretrpjeti bitne izmjene, u smjeru cirkusa, zabave, krvi, sjekira, profanacija nacionalnih simbola, nove pravednosti, gnjeva, mora se u arenama ginuti, pa tko može pouzdano reći kako je provalio gnjev u arapsko proljeće i kako je pala tolika krv na stadionu u egipatskom Port Saidu, ovih dana. I smije li nogomet postojati mimo svijeta i to onoga punog terora i horrora. Pa kada Arkan uleti s delijama, na teren, u Maksimiru; kada nastane gungula, i policija počne vijati Doda Majića po terenu, i pendrečiti, tada će Boban udariti, milicionara u dupe, i evo ti krvava rata; a Dodo će biti promoviran u hrvatskog Gavrila Principa. A ja, grlom u jagode.
Jedan junak Brochova romana, Mjesečari, razmatra nove mogućnosti ženskog sporta. Općenito se čini zabavnim pustiti žene u blato da se makljaju. Odbojka u pijesku nije rješenje. Gnjev Gipsa Kostelića čini se opravdan: Kakva su ovo takmičenja što se ovo zbiva, kamo ovo vodi; danas ili sutra uvest će u zimski sport novu disciplinu: tko će od snijega načiniti boljeg Snjegovića, Snješka Bijelića.

RELIGIJA MARADONA

Antikrist ne samo da ima krvavo lice. Ima i groteskno lice. Javlja se pred europsku političku i sportsku javnost, kao zabavljač. Ivo Josipović igra ručni mehanički nogomet i nije jasno kako mu strada noga. Novi diktator Sjeverne Koreje obožava Kukoča. Ali u Africi funkciju boga može, izgleda, odigrati slavni nogometaš Drogba. Maradona je već poodavno stvorio religiju; ili netko drugi u Njegovo Ime.
Kontemplacija jedne Bruegelove slike potakla je novi sport, ili obnavljanje zaboravljenog flamanske igre; brzo će curling biti uključena u Olimpijske igre. Cilj mi je naslikati sliku koja će potaknuti olimpijsku mafiju.
Mary Pickford, zagledana u jednu sliku slavnog nadrealističkog slikara, Maxa Ernesta, ima florescentnu viziju preobraženja golfa. Ta vizija se uskoro realizirala širom svijeta kao – mali golf. Ali, veliki golf je, u našem tycoonskom obzorju, tržište s tuđim zemljištem; možda benediktinskim, ultramontanskim, rimskim, venecijanskim, pa bi crkveni dostojanstvenik mogao izgubiti dio svoga  dostojanstva, u istarskom slučaju, a da pritom brani i brine sveti hrvatski teritorij, od tuđina, neprijatelja, iredentiste, vraga, Svete Stolice. A točno je na istom braniku, na zapadnoj bojišnici, braneći hrvatski teritorij, a uz to i akvatorij, pao karizmatični Premijer, Ivo Sanader, koji je od svog poslodavca, u trgovini pornografske robe, u Salsburgu, naučio vještinu igranja golfa. A možda i druge vještine.
U Istri je benediktinstvo završilo kao trgovačka firma, Sv. Benedikt d.o.o. Pa kao okultna oligarhija, koja drma svijetom, Crkvi namjenjuje ulogu čuvara svjetskog ekološkog parka, kao recikliranog zemaljskog raja, gdje je najveći grijeh pušenje i politička nekorektnost, onda se u Istri to odvija hrvatski spontano, a golf je logično uključen u zemaljski raj, pak u sve to ne treba miješati teološke recidive: Sotone, Pakao i Čistilište, i kvariti ozračje pročišćenog svijeta. Pa ako se uz to, nova ministrica, od maksi oca i mini strica, pozove u Bruxelles na prvo savjetovanje, to će biti zato da se vidi kako će se kazniti Iran, pobiti što više muslimana, okončati s Crkvom i kršćanstvom. Izrael obećava rat s Iranom za travanj, lipanj, najkasnije za svibanj, a Obama traži samo da ga se na vrijeme obavijesti. Gdje je ono Ministričino obećanje da će Hrvatska imati 45 godina spokoja; koje je Predsjednik korigirao na – 20 godina hrvatske radosti u europskom raju i u eurotičnim snovima.

EUROTIČNI SNOVI

Lijepa je tema sraz dvije Europe, ili, u nas, dva pogleda na Europu. Viktor Žmegač, slavni zagrebački germanist, koga su fakovci lansirali u orbitu, za Globus piše o Europi, iz vesele perspektive posljednjeg prosvijećenog kantovca, koji na obzorju ne vidi Vječni mir mrtva filozofa. Za nas su mnogo interesantnija Žmegačeva razmatranja o nogometu u Utopiji, izložena u njegovoj knjizi Filozof igra nogomet, koja je nedavno objavljena U Profilu; Kantova Utopija, Žmegačeva ili futbalska, ovdje, u ovoj knjizi hrvatskog germaniste, se radosno zrcali i vrca kao zagrebački vatromet na početku kineske godine Zmaja.
Što se mene tiče: ja sam u Antiutopiji, kao Orwel, Huxley, Zamjatin, Ivan Evanđelista i svi veliki proroci. Ništa mi neće pomoći ni ako uvedu novu: kockastu loptu. Ideja nije moja: ona pripada velikom hrvatskom dizajneru, Ljubićiću. A nastala je u prigodi uvođenja novog televizijskog identiteta, kada se crveni kvadrat, iz hrvatskog grba, pretvorio u kocku, pa je, za potrebe marketinga sve postalo kockasto, a prije svega nogometna lopta. Žmegač to nije zamijetio; to je moja percepcija. U nogomet se uvode nove lopte, koje užasavaju golmane, ali to nisu ni Žmegačeve, ni moje, ni Ljubičićeve. Samo je jedan boćarski klub iz Đakova uveo kockaste boće i već je najavljivao ligu. A sve potiče iz hrvatske nastrane geometrije: desetljećima se kvadrati, iz hrvatskog grba, nazivaju – kockama. Mi smo nacija – kockastih. A ne kvadratnih. I otuda kockasta hrvatska lopta, koja mora zaigrati u Žmegačevoj utopiji. Barem u ovoj godini Zmaja. Kada će se osobito grozničavo isticati djelatnost Bratstva hrvatskog zmaja. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code