SEKTA DISKORDIJE

SEKTA DISKORDIJE

2. kolovoza, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Miro Glavurtić

 Knjige koje se čitaju, sadrže tajne. Sudovi krivde, o kojima govori Biblija, djelovali su u Jeruzalemu, već za namjesništva Poncija Pilata, i nisu bili ostavljeni Apokalipsi, iz doba den Haaga. Zagonetniji je biblijski Tarzis, a svetopisamski izričaj « kuća na kuću pade» nije se mogla shvatiti u prizemnom Jeruzalemu, pa ni u prizemnoj Americi ruskih humorista, Iljfa i Petrova. Trebalo je da se podignu njujorški neboderi, Manhattan i dva slavna blizanca, Twinsi, pa kad oni jednog istog dana padnu, odjednom postane jasno biblijsko proročanstvo – «I bi velika pustoš.» Doimalo se kao da kuća na kuću pade. A bijeli pepeo koji se doimao sablasno, bio je onaj tepih od pepela po kojem će Antikrist dolaziti, na kraju vremena,  prema proročanstvu. Iz naše osobne forteane možemo izvući starinske gravure koje su iscrtale proročanstvo «o blizancima».

Danas se Nostradamusove kvatrene shvaćaju kao proročanstvo, a nekada su bile samo poezija. Prije svega treba čitati Sveti tekst. Krleža je mogao isto tako reći: «Nitko ne čita svetog teksta» i možda bismo morali tražiti tko to tamo čita stari proročki tekst. Kršćanstvo dakako postoji, rekao bi K. G. Chesterton, ali je ono poludjelo. Bilo bi divno i spasonosno kada bi teolozi čitali Bibliju, a da je ne krivotvore. Ona  se iznova piše, jer je puna – političkih nekorektnosti. Ako ijedna knjiga govori sve potankosti svijeta onda je to Biblija. Pa i o nastanku svijeta i čovjeka. Ma što o tome mislio Darwin. I osobito govori o našim danima. Ja sam užasnut pred Sudovima Krivde. Kao da nisam bio pred njih izvođen. To je oksimoron kao i – kršćanska demokracija, koju sintagmu je uveo u kršćanski svijet jedan član obitelji Montini, što neće biti razlog da njegov sin ne postane papa, pod imenom Pavao VI. Sveti tekst izričito kaže da ne učestvujemo ni na koji način u – sudovima krivde. To ne bi trebalo ni reći kada ne bi bilo onih dana, možda posljednjih, kada više i neće biti sudova pravde. Jer nepravda ne boravi samo u Hrvatskoj republici. A svi će zakoni biti globalno izopačeni i u rukama krivokletnika i grješnika. Billy Graham je rekao da će se Bog morati ispričati Sodomi i Gomori, ako ne kazni Ameriku. Smije li itko izustiti da je kazna imanentna? Mora li se skrivati zbog čega su spaljeni stari gradovi; može li se Biblija uopće čitati, bez novih teoloških komentara?

 TKO JE UBIO JFK?

 Ubojstvo JFK potreslo je Ameriku. A imalo je smisla za čitav svijet. Bilo je prorečeno, još onda kada je Helena Petrovna Blavatsky došla u Ameriku, uoči 1881. godine, da tamo dočeka Utopiju, što ju je stoljećima prije najavio opat Trithem. HPB je naučavala da se serijom atentata, dobro izabranih predstavnika jednog naroda, a ona je imala u vidu SAD, može ovladati zauvijek  jednom državom, ma koliko ona bila velika, i ma koliko bila mala skupina onih koji su odlučni da vladaju.

O ubojstvu JFK napisana je biblioteka, koju bi trebalo iščitavati, kada se već najava nije pročitala na vrijeme. Nikoga nije bilo da ga spasi. A Bog ga je prepustio Americi. Amerikom je, po treći put u njenoj povijesti, nastala panika pred tajanstvenom pojavom nevidljivih moćnika, iznad države, i u samoj državi. Svi su odjednom znali za opskurnu investituru. Na svim ustima je bila jedna jedina riječ – Iluminati. Makar što ona značila. Bila je zaboravljena. U Americi se brzo zaboravlja; u Zemlji demokracije lako se zaboravljaju i veliki genocidi. Povijest se drukčije piše, nego što to događaji traže. Tada nije bilo toga koji bi znao reći da je državu utemeljila neka zločinačka udruga u svrhu konstantnog zločina, do njenih globalnih dimenzija. Samo je Jededya Morse bio u prilici da to izreče, pa i ono što je rekao pametnome je više nego dostatno. On je bio prvi u Americi, koji je u vrijeme stvaranja države, imenovao opskurne zlotvore. Nitko ih prije njega nije spominjao. Iluminati! Iz njegovih usta krenula je Amerikom prvi talas panike. Iluminati! Nisu male balkanske zemlje najgore što se svijetu može dogoditi iako su Amerikanci rado rabili pojam balkanizacija, sa gnušanjem. Pa i pojam Balkansko bure baruta. Tajanstveni je insider Bazil Zaharov najviše doprinio da se taj pojam objavi svijetu, kada je prihvatio biti zastupnik firme oružja, kada se počelo proizvoditi automatsko oružje, za masovnu smrt, nazvano Maxim, po Hiramu Maximu, njegovom izumitelju. Bazil Zaharov je došao na Balkan da njenim narodima prodaje to oružje. Prodavao ga je uspješno. Kuda god je prolazio za njim bi potekao potok krvi. Otuda balkanizacija. Poslije pojave maksima, bojište se naglo izmijenilo: smrt je bila efikasnija, američki razmišljajući. Sada se pojavilo oružje koje je bukvalno kosilo ratnike. Skoro da se mogao zamisliti apokaliptički jahač sa kosom u ruci. Tako se s maksimom i rukovalo, kao kosač s kosom. U narodu je ostala uzrečica: lupa kao maksim po diviziji. U filmu Posljedni samuraj vidimo kako se rukuje takvim mitraljezom, ali sada u Japanu, gdje je ubrzo uvezen, da dokrajči duh bušida, ako je to ikako moguće. Po filmu, maksim istrebljuje samuraje. Ali će tek atomske bombe, što su na japanske gradove bacili Amerikanci, trebali to reći, smrt učiniti efikasnom. Ovo je mnogo stravičnije od nekog prekomjernog granatiranja na području Balkana. Pa i barutna mistika prave iluminatske razmjere duguje onim iluminatima Francuske revolucije, Lavoisieru i Dupontu. Peirre Sanuele Dupont bježi iz pakla Terora u Ameriku; a Lavoisier glavu polaže podno giljotine, što je samo donekle nejasno. Uerka će to pojasniti i bila bi velika šteta da ona to ne objavi. U Obećanoj zemlji Dupont njeguje mistiku i business baruta i razmatra budućnost ratova, i s tim u vezi, mogućnosti farmacije, a njegovo potomstvo slijedi njegov iluminizam, kroz tajne odaje Nove Engleske i, onda, dalje, sve do nizozemskog hotela Bilderberg. Du Ponti su izvozili municiju i ratove, sjetili su se Amerikanci iz trećeg vala panike od iluminizma. Ubijali su kraljeve, po svijetu. Sada iluminati ubijaju po Americi, a JFK ima funkciju mladog kralja. Netko je načinio spisak slavnih i moćnih žrtava: JFK, RFK, MLK itd., po instrukcijama HPB. Ovi se trigrami općenito rabe. Rijetka je žena koju ima trigram, troslovlje, tri slova umjesto cijela imena, a Helena Petrovna Blavatsky je to zaslužila; HPB. I zračna luka New Yorka se zove kratko JFK. I film Olivera Stona: JFK. Ali, i brat JFK zaslužuje trigram, RFK. I Martin Luther King (King kao Kralj) zaslužio je MLK,  a i Johnson ga je zaslužio u onim godinama atentata, LBJ. Thomas Paine daje mladoj američkoj republici naziv i ujedno slavni  trigram USA. U Hrvatskoj je to zaslužio samo AGM, od pisaca, a Tomislav Ladan je pisao o trigramu Antuna Gustava Matoša, ali sa stanovišta Uerke sve je to nedostatno, jer se agenda nije iscrpila.

MINISTARSTVO ISTINE

 Ako ništa drugo shvatit ćemo kako se rabi jedna paklena dijalektika i paradoksi izražavaju oksimoronima, opasnim jednadžbama, demonskim aporijama. Savjet bezbjednosti širi ratove. Ministarstvo Istine, iz 1984. sustavno širi laži. Kad cijeli svijet bude govorio o Miru, kaže Sveto pismo, izbit će veliki rat. Gospodar strave doći će putovima demokracije. Benson kao i Solovjev, Antikrista vide kao Gospodara svijeta, netom bude Evropa ujedinjena. Eurofobija ima mistične dimenzije i snažne književne, ili proročke, izričaje. Orwell, «pokajani iluminata», kako ga neki nazivaju, ističe sve opasne jednadžbe i inverzije koje rabe dijalektičari infernalne Utopije. Strah od Izvrnutog svijeta, gdje je sve naopačke, šire generacije evropskih duhova; taj naopak svijet obrazlaže Marin Držić, u jednom prologu, a čovjek nahvao je njegova slavna sintagma. Leo Košuta napisao je iscrpno tumačenje slavnog Držićevog Prologa. I ponudio globalni kontekst velikog straha od svijeta izokrenuta na glavu.

U jeku Francuske revolucije, slavni Condorcet matematički dokazuje nemogućnost demokracije i apsurdnosti glasovanja. Biraju li se najgori? Jedva ćemo ikada znati zašto je ubijen JFK; a mnoge su pretpostavke. Možda zbog toga što nije bio najgori. Kako bi oni došli na vlast. Knjiga Roberta Antona Wilsona neće nam u tome pomoći; zamutit će sve što još nije mutno. Nastala je u panici koja se u Americi javila poslije slavne serije atentata. Svrha joj je zagaditi agendu iluminata. Taj postupak polucije povijesti i događaja naziva se taksilizam, i nastao je poslije demonskih mistifikacija Leona Taxila. Književni taksilizam, sustav spinova i difamacija, u književnosti koja nema časti, raste razmjerno opakim akcijama koje učvršćuju Despociju i Oligarhiju. Možda je Nietzsche dobro shvatio taj put u globalno ropstvo i jačanje izopačene Oligarhije koju hrani demonska Volja za Moć. Tu volju će okruniti Veliki budući fašizam. Gödel je dobro shvatio i matematički dokazivao kako će se taj monstrum vladavine javiti upravo u Americi. Vikao je: «Otkrio sam pukotinu u Ustavu kroz koju će provaliti ta Zla moć.» Einstein ga je smirivao. Jer se to upravo zbivalo u Imigracijskom uredu, gdje je slavni matematičar imao postati Amerikanac. Možda je njegov genijalni matematički um shvatio, na drugi način, i drugim metodama, ono što je Maupassant opisao u priči Horla. Priča zaslužuje veliki komentar, koji je najavio Jacques Bergier. Priča govori o čudovištu koji izlazi iz čovjeka i ovladava svijetom. Horla je pozna književna verzija apokaliptičke Zvijeri. »Hitler će doći u Ameriku!» vikao je Gödel. «Smiri se; ti si u Demokraciji.» tješio ga je Einstein. Gödel je poludio, a kako drukčije svijet može nazvati njegov očaj; kažu da je izvršio samoubojstvo glađu, a možda i žeđu.

Robert Anton Wilson je od onih koji se rugaju s historijom. Nisu ga mučile smrti, ma kako bile strašne i slavne. Pa ni one braće Kennedy. Ni sve slavne i neslavne iluminatske smrti, to jest one koje se pripisuju tom okultnom uzročniku. El Sanders mu je govorio, štoviše napisao mu je poruku: S tim se ne šali! Preciznije: «There’s nothing funny about Illuminati!» Ali, nije bilo toga čime se on nije poigravao. Prolazio je različite avatare. Bio je agnostik, skeptik, trockista, američki šaman, sufi koji želi materijalizirati magarca Nasrudina hodže; bio je jurodiv, poor fool, u najamnoj kućerini punoj luđaka; bio je u kolicima oduzet ranim poliomijelitisom, kao Steven Howkins, bio je katolik do svoje četrnaeste godine, kada je od katoličanstva tražio pomoć psihijatrije, u četiri navrata, kao da je gubav, da bi se konačno izliječio i sretan  uzletio u novu Nebo i u Novu Zemlju, nad kojom blista paklena zvijezda Sirius i njen Companion, Patuljak, dwarf, Oko Neba. Mogli bi reći, sa nešto pretjerivanja: nema iluminizma bez Siriusa. Mogli bi reći da ga nema bez Lucifera, Lučonoše, Sina Zore, Zornjače, bez putovanja na zvijezde, bez iluminacije zvjezdanog neba. Bez mržnje na katoličanstvo i na kraljeve, bez duhova, demona i svemirskih inteligencija.

U novije, naše doba, Sirius je postao dominantna agenda okultnog svjetonazora, a osobito poslije slavne knjige Roberta Templea, o Siriusu i nekoliko milenija staroj misteriji zvijezde iznesena u knjizi Sirius Mystery. Olako se za Templea kaže da je veliki znanstvenik, «častan pred čitateljima i brižan pred činjenicama»; sam za sebe bi rekao da je izvan okultnih centrala i da ga se htjelo vrbovati za tajna društva. Biti slobodni strijelac trebao bi biti znak nove otmjenosti; nisi fukara kao Miljenko Jergović u optici Ivana Aralice; i vice versa. Zagrebeš li malo tu i takvu pozlatu lako nailaziš na crve i trulež. Uvijek ima onih istraživača koji će ti saopćiti sve elemente izopačenosti; reći će, ne sa malo zlobe, tko Roberta Templea drži na uzdi; tko ga plaća, tko mu radi na slavi zemaljskoj, tko mu je naručio Misteriju Sirius? Pa recimo, ne odlažući to za kasnije, da ga je na temu naveo Arthur Young, koji je na Berkeleyu utemeljio Institut za novu svijest, ili savjest, što zvuči na okultizam, ali je misterije Siriusa u Institut prvi unio Harry Smith, koji je bio sin Aleistera Crowleya, ili se samo tako predstavljao, kao što se Jung trudio dokazati Goetheovo podrijetlo, a Mirko Kovač očinstvo Knuta Hamsuna. Kao: majka mu je otišla kupiti cipele, u Dubrovnik; kad – tamo…

 Ja sam među one koji su se drznuli Robertu Antonu Wilsonu dodijeliti trigram, RAW, ne znajući hoće li to upaliti. RAW smišljeno izlazi iz bijede i uzdiže se do praga besmrtnosti, bez ikakva pretjerivanja; ali o tom imortalizmu, krioničkom, institucionalnom, pomodnom, teško je govoriti, bez gađenje. U novije programe iluminata, koje će nastojao definirat Timothy Leary, spada i besmrtnost, barem ona selektivna, jer mnogi moraju biti  – ubijeni. Da li je stoga RAW izgubio onu katoličku besmrtnost – da bi zadobio onu pseudoznanstvenu i okultnu? Robert Anton Wilson ima sve one sklonosti velikih i slavnih parazita. Općenito se misli da su veliki znanstvenici i umovi na nečijim ramenima, kao one ptice koje parazitski obitavaju na aligatorima, ili na slonovima. I time su veliki, jer su na gorostasnim ramenima. Ništa strašno. Sve dok ne postane toliko proračunato, smišljeno, promućurno i koristoljubivo, a to je ono što tako jadno očituje u sudbini RAW. Izabrao je Smrt JFK. Izabrao je veliku temu – Iluminati. Izabrao Playboy, gdje će biti u redakciji za pisma Uredništvu. Izabrao je Hugha Hefnera, s kojim će imati čast zajedno ručati i dijeliti mišljenje. Izabrao ja da se druži i komunicira sa svima slavnim Amerikancima, epohe velike transformacije, pa i sa onim sa strane; u jednom trenutku slave pokrovitelj će mu biti sama Engleska kraljica. Znao se prilijepiti uz slavu ovoga svijeta, kao pijavica. Znao je biti umiljato janje. Takvi nikada ne mogu biti slobodni strijelci. Oni strijeljaju za druge i pritom paze da to budu moćnici; i paze da ih se ne ustrijeli. U tamnici Vacaville će posjetiti Timothy Learya, proroka one generacije koja je zavladala Amerikom poslije povijesne demokratske konvencije i osobito poslije neslavna poraza u Vijetnamu, kada je uslijedila američka trans-formacija, a piše se tako jer se radi o transu, prije svega, i o formaciji u zanosu narkotika i tantričkog seksa, koji je inaugurirao opskurni mag Crowley. RAW se druži sa velikim anarhistima epohe, sa velikim znanstvenicima koji sustavno miješaju znanost i okultizam u melting potu New Agea, i u alkemiji Siriusa. Pobrinut će se da ima slavne učitelja, sa stanovišta nove zore čarobnjaka. Guru mu je Trotsky, Aim Rand; jesam li spomenuo Timothy Learya. Jesam, dakako. Blizak je sa Alanom W. Wattoma, američkim klaunom i prorokom Zena; štoviše RAW mu je bio provodadžija koji će ga upoznati sa Janom, kojoj dugujemo pojam Neta, što u novoj magijskoj konotaciji, umrežuje «sve u kozmosu sa svim ostalim u tom istom svemiru». O toj velikoj mreži, anarhizma i nove spiritualnosti, psihodelirija i psihodeličkih pejzaža, sna i sirealizma, trebalo bi mnogo toga reći; to je velika priča bez koje je nejasna Amerika našeg doba; nejasne su velike biografije, knjige, kao što je to trilogija Illuminatus, koju RAW piše zajedno za Robertom Sheom. A to je veliki galimatijas koji posve zamagljuje povijest jedne velike urote u sustavnoj mistifikaciji. Nikada se neće otkriti istina o smrti braće Kennedy i o seriji američkih atentata. Kada su na djelu tolike mutivode. Nikada se neće znati tko je ubio Malu Hodak i tko je zamislio seriju hrvatskih smrti, koja je srećom obustavljena.

 Priča se mora, barem za sada, skratiti, tako da dotaknemo tek jednu od bitnih komponenti trilogije. Sektu Diskordije, diskordijance, koju su, poput Scientologije, utemeljili pisci. Ali pisci koji iza sebe imaju mnoge tajne i silne moćnike. Američke sekte mogu konkurirati samo onim ruskim. Sekta koju je osnovao mračni i nesretni geniji, Kerry Thornley i Greg Hill, pripada više nadrealističkom humoru nego duhovnosti. To je, što oni kažu, Joke, Džok, a što se u Sarajevu kaže, šega–šala; što su prvi rozenkrojceri zvali ludibrium, što jeste vanvremeni dadaizam, gnostičko ili okultno ruganja s dušom, koje traje kroz epohe i trijumfira u Americi našeg doba, New Agea. Ali – s tim se ne šali. Jer đavo pojede šalu. Demon je Božji majmun, Simmia Dei. Inicijacija je Joke. RAW  i Shea, u trilogiji Illuminatus, opisuju groteskne diskordijanske inicijacije. Diskordijance stavljaju nasuprot iluminata: kao dvije suprotstavljene strane: Dobra i Zla. JBS, John Birch Society, u svemu vidi marifetluk američkog iluminizma. Koji Ameriku i Svijet vode u kaos, rastrojstvo, Diskordiju, jer jašu tigra i nadaju se kontrolirati Kaos. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<