JABUKA STEVEA JOBSA

JABUKA STEVEA JOBSA

26. listopada, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Miro Glavurtić

Jedna starica umire u Los Angelesu; ona je u dugoj demenciji iz koje nikada neće izaći. Ima 79. godina. Slike njena života su se rasplinule; i sa njima sve one lude godine, za koje inače kažemo, rezignirano: «Zaboravi!» Jer je nekada bolje zaboraviti, Joanne Simpson. To je njeno ime, kojega više ne zna. I ne treba joj. Neka se Društvo brine za njene crne dane.  A ja, Pjesnik u Izgnanstvu, mogao bih, kao i uvijek, parafrazirati ruskog tragičnog pisca, Borisa Piljnjaka: «Što je život, a što smrt; bila jednom, djevojčica, potom djevojka u ludim godinama Amerike; bila je žena, Joanne Simpson.» Ili bih u bijelim noćima mogao ponavljati, kao refren, zajedno sa Stipom Mesićem: «Bio jednom pukovnik Gadafi.»

Starica se ne sjeća, svoga sina, Stevea Jobsa. Cijeli svijet zna da je umro. Ali, ona, njegova majka, to ne zna. Tko je on? Cijeli svijet ga ožalio. Ali, majka nije. Majka je izvan svijeta. Za nju je Svijet umro, i sve u njemu nestalo, pa i ona sama. Kao i onima koji su u izgnanstvu. Izvan Svijeta

BIO JE GENIJE

O Steveu Jobsu je sve rečeno. Kratko bi se moglo sažeti: Bio je genije. Bio je siromašni dječak u Americi. Otac Sirijac. Abdulfattah John Jandal. Majka mu se onda zvala Joanne Schielbe. Dijete se brzo dali na posvojenje, Armenskoj obitelji. Stasao je u ozračju velike revolucije koja je šezdesetih godina minula stoljeća krenula sa kalifornijskog sveučilišta Berkeley, ali, dječaci, koji su krenuli u veliki svijet, živjeli su na rubu te nove utopije kantrakulture, gdje je su cvjetali hipiji, feminizam, new age, homoseksualizam, droga, mistika ekologije, šamanizam, Zen, gdje se reflektirao Katmandu u bojama duge. To je bilo na nekih dvadeset kilometara od tog novootkrivenog raja. Tada se javila plejada mladih ljudi. Među njima se ističe Steve Jobs. Sa prijateljima se sklonio u jednu garažu, «da se igraju žicama i strujom, te su ovom planetu donijeli revoluciju tisuću puta veću», od one na Berkeleyu», kako kaže redatelj Martyn Burke.

U filmu Pirati Silikonske doline govori se o rivalstvu Billa Gatesa i Stevea Jobsa, tvorca Applea.

Njegove gadgete svi znaju. Imaju ih u rukama. Prijavio je 338 patenata, a to je dovoljno da biste bili bogati. Među patentima se nekakva stubišta i kutije. Bill Gates i Steve Jobs nisu samo rivali; oni se uzajamno mrze. Na smrt. O tome najbolje svjedoči knjiga Waltera Isaacsona. A to je ime novinara koji zna što radi. Za razliku, od svih onih koji to ne znaju. Napisao je Mudre ljude, The Wise Men, zajedno sa Evanom Thomasom. A to se šest monstruma, možda velikih iluminata. Sve od zla oca i od gore majke. Isaacson je davno izabrao Jobsa, da s njim razgovara. Razgovarao je i pred smrt Genija. Spada li i Jobs u taj prokleti rod, od tih i takvih roditelja? Sav svoj novac dao bi da uništi Google i Androida. Pokrenuo bi termonuklearni rat. A za Gatesa kaže da bi bolje bilo da je više posjećivao aschram i uzimao krak. Je su li to dvije ključne riječi, za razumijevanje Stevea Jobsa.

Ja bih se radije zadržao na dvije druge: siromaštvo i jabuka.

ZNATI SAČUVATI SIROMAŠTVO

Apple. Jabuka. I – siromaštvo. Rođen je u siromaštvu. A je li znao sačuvati siromaštvo? Nadam se da u Hrvatskoj nema nikoga koji će shvatiti pitanje. I koji će shvatiti Jobsa. Znao je živjeti i od skupljanja plastičnih boca. Ali nije znao živjeti s bogatstvom. Govorio je protiv bahatih  bogataša. Bio je govornik par excellence. Šetao se po bini i nizao aforizme. Kakve koristi od toga što ću biti najbogatiji na groblju? Možda je čitao i Bibliju. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!  Blago siromašnima duhom, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko!

Živio je u pustom pustahijskom stanu. Skoro da nije imao namještaja. Ali, otkrio je svrhu kreveta. Na zidu je imao poster Einsteina. U odaji je držao stari motocikl, koji je jednom  posudio Billu Clintonu, «da se provoza».  Pa da mu ga vrati. I ishrana mu je bila jednostavna: ribe i plodovi mora. Potom, samo voće. Pazio je što stavlja u sebe, ali ne toliko da se ne bi razbolio. Mike Scott je bio zadužen, od firme, da povremeno nagovori Jobsa, da se okupa. Oblačio se jednostavno; od 1998. u iste traperice, u crni dolčevita sa dugim rukavima; i tenisice New Balance. Svakako mu treba i to zapamtiti, prije nego što sve zaboravimo: da je u firmi izdao zabranu da se daje novac u karitativne svrhe.

A sve bi dao da uništi svoje rivale. Pokrenuo bio nuklearni rat. Ali, zaposlio je mnoge. Čini se da je o siromaštvu znao sve. Po formuli Alphonsa Alloa: Novac nam služi da bi lakše podnosili siromaštvo.

Kada su on i Steven Wozniak zakupili garažu, bila je puna jabuka. Otuda naziv firme Apple. Ili zato što je radio na farmi jabuka. A po vrsti jabuke McIntosh, sa kompjuterom Macintosh, s tim što je ubacio jedno a, zbog mogućih sudskih progona.

Ali, kada se prvi put pojavio logo: jabuka koja je odgrizena, a kada je kolorirana ima boje duge, ja sam bio zbunjen i zauvijek sam zapamtio ime – Steve Jobs. Koje će svakako, u daljoj povijesti rata «pirata iz Silikonske doline», biti potisnuto imenom Bill Gates. Kao da je Jobsu trebala samo Smrt, da bi uzvratio udarac Bill Gatesu. I konačno stekao ime. U doličnim gabaritima.

Jabuka je isplivala sa pobunom u Berkeleyu. Bila ju je posvuda u svijetu. Jabuka inicijacije, zagrizena, kobna, luciferovska; jabuka Zmije iz zemaljskog raja, koja je odredila kob i putove Čovječanstva. Ne vjerujem da će Walter Isaacson ikada otkriti da je Steve Jobs bio iluminata. Bio je dijete jednog vremena. I to je sve. Utopljen u to svoje vrijeme. A netko je svima, u psihodeličkom svijetu, stavio, kao pečat, simbol jabuke.

Jedna prpošna voditeljica RTL, Samo zabava, utvrdila je, povodom ove smrti, da su bile tri značajne jabuke, u povijesti Čovječanstva: ona Evina, Newtonova i ova Steve Jobsa. No, čini se da je to jedna ista. Imao ju je u grbu i veliki iluminata XVIII. Stoljeća, Cagliostro. Što se u tom miljeu pisalo o toj jabuci i toj «zelenoj zmiji», ne može se progutati bez grama soli. Pisao sam i ja, u Satani, i drugdje.

FRAGMENTI SATANE

Grof Cagliostro, masonski velikodostojnik. Imao je u svom inicijatičkom amblemu zmiju koja zagriza jabuku; to je sjećanje na zmiju iz zemaljskog raja. Navodno su mu se ukazali proroci Enoh i Ilija, da mu objasne taj simbol. Rekoše mu: »Jedi tu jabuku i idi; čarobnjaci će te prepoznati kao učitelja, a tvoji će učenici biti brojniji od stada Cornovaglie!» Eliphas Levy tvrdi da je taj Cagliostrov znak svjedočanstvo njegove najveće upućenosti i kaže da zmija predstavlja «zelenog zmaja hermetičke filozofije». Goethe, fasciniran demonskim genijem Cagliostra, napisao je Zelenu zmiju. To je djelo nastalo kao posljedica fascinacije Cagliostrom; išao je u Palermo da proučava život ovog maga i varalice. Thomas Mann je uočio sličnost između Goethea i Cagliostra; obojica su pripadala istoj Weishauptovoj sekti. Oswald Wirth je osobito proučavao Goetheovu Zelenu zmiju.

Stanislas de Guaita posvetio je čitavo djelo, Zmija Geneze, tom inicijatičkom načelu pobune i nepokornosti. (str. 304.)

/…/

Zeleni zmaj se javlja u kršćanskoj ikonografiji, kao utjelovljenje sila zla pod bijelim konjem svetoga Juraja, koji ga probada kopljem. Ta aždaja odgovara zmiji pod nogama Djevice. Zmaja satire i sveti Mihael. Te ikonografske predstave izražavaju konačnu pobjedu nad satanskim silama, na kraju vremena.

Upravo ta zmija i taj «zeleni zmaj» svjedoče o strastvenoj težnji evropske dekadencije i njene naopake elite, da se suprotstavi kršćanskoj doktrini i da svoje idole otkriju među zvjerinjem koje, u kršćanskoj ikonografiji, gaze sveti ratnici. Iza simbola stoje strašni sadržaji. Njima se pokreću demonske sile. To je smisao inicijacija i magijske upotrebe simbola. Pojava društva Zeleni zmaj, gubi se u maglama povijesti i u hermetičkim fantazijama. Kažu da je u Njemačkoj, u pozadini povijesnih zbivanja, stoljećima postojalo Društvo guštera (Eidechsengesellschaft), koje se 1397. osnovali junkeri. Prema W. Gersonu ono predstavlja kobno i satansko nasljeđe nacizma. (305.)

/…/

I E. Antebi povezuje «zelene» s Društvom guštera, «čiji simbol predstavlja ktonska zmija». A predilekciju za zelenim zmajem otkrivamo i u ranoj povijesti slobodnog zidarstva, kada je Benjamin Franklin djelovao u bostonskoj loži Sv. Andreja, pripremajući američku revoluciju, koja je iz bila u decembru 1773., izlaskom bostonskih masona iz kantine «Kod Zelenog zmaja i masonskih simbola» i napadom na englesko brodovlje. (307.)

Zaključak

Jabuka je sjećanje na Zmiju. U Satani govorim o tome kako se ugriz Zmije slavi u okultnim krugovima. Ali Steve Jobs nema veze s tim zelenim zmijama. Njegova jabuka je nesretni slučaj, u njegovu životu i djelu. Nije on taj koji ju je zagrizao u ashramu. Ona je nešto što se dijeli na tržnicama svijeta. Može se dobiti za bagatelu ljudske duše. T

Povezani članci iz rubrike UERKA 2

Pročitajte i ove članke:

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<