Piše: Miro Glavurtić
Zašto mi je Bog, u svojoj premudrosti, dodijelio Hrvatsku, u mom progonstvu. Mogao mi je dodijeliti London progonstva moje kćerke. Ili Beč; gdje su glavu sklonili arhitekta Bogdan Bogdanović i novinar Slavko Lebedinski, koji je samnom imao svoj posljednji intervju u Borbi. Ali njih je zaštitio veliki bečki mason, Milo Dor. A mi smo stigli u u Istru. Te zime, rano u veljači, led je bio sve okovao. Jednoga dana u naš hladni dom ušao je svećenik Ivan Milovan, baš kao izaslanik Gospodnji. Donio je toplinu samo metaforički. Ali, objektivno, i Crkva je bila ledom okovana. Bar meni – svijet se raspadao.
A ovog toplog kolovoza, dvadeset godina poslije, Ivan Milovan, sada biskup, našao se u središtu „mega skandala“, kako su to mediji nazvali ova istarska zbivanja. Kao da više nema sezona kiselih krastavaca. Skandal je nastao oko benediktinske imovine. Do sada su nas u Crkvi skandalizirali pedofili. Sada vidimo da je skandala previše. A gordost kancelara Ilije Jakovljevića, na krilima medija, začas nas je podsjetila na Lucifera, koji juriša na tron Svetoga Oca. Pa iako to nije bio Nebeski Otac, pad mladog Kancelara bio je neminovan. Milan Rakovac, kao recidiv Kompartije i Udbe, koji istrajava u Glasu Istrebljenja slavi biskupa Milovana i zdrug složnih istarskiih svećenika, kao kontinuitet glagoljaškog bunta. Kolumnista Rakovac pamti fojbe, istrebljenja, državu crvenog terora, pa mu nije nejasna ni sudbina benediktinaca i njihove imovine. Ali je čudno da istarski svećenici nemaju nikakva povijesna pamćenja. Tužno je bilo gledati biskupa Milovana kako uvlači državni vrh, vrhušku Županije, mrtve udbaše, teologe svih boja i grubišiće. Premijerka je pisala Papi. Činilo se da su se svi zavjerili proti Svetoga Oca. Osim kardinala Bozanića. koji je ostao začuđen količinom iracionalnog i u našoj državi i u Crkvi u Hrvata. I vidio je mržnju. A sa nešto osjetljivijom optikom, mogao je vidjeti i legiju demona.
Dobro je rekao mladi filozof iz Požege – odjednom su i crkva, i država i politika upalo u bezumlje. Uostalom, s njim se tako često susrećemo. Ali nas uvijek iznenadi.
Dobro je rekao je rekao Chesterton: Kršćanstvo još postoji, ali je poludjelo. Amerika je ovog kolovoz imala bankrotirati. London je gorio. Pa ako uzmemo u ruke stara proročanstva, svetog benediktinskog redovnika Malahija, iz dvanestog stoljeća, mogli bi pomisliti da se povijest približava nekom kobnom ishodu. Po Malahijevom proročanstvu postoji niz od 111 papa. Ovo je stoijedanaesti. De Gloria Olive. O slavi masline. Ni fatimsko proročanstvo nije otpimistično (već optimalno mistično).
Govori i o srazu svećenstva. I o neposluhu biskupa. Pohranjeno je u najtajanstvenijim dubinama.
3 komentara
Uskoči u raspravuKratak ali jako dobar novinarski uradak.