UERKA 2

LOV NA JELENE LOVRIĆ

1. rujna, 2011.

Piše: Miro Glavurtić

Kolovoz mi je poremetio račune. Dogodila se «fluktuacija slučaja», kako je isticao Ukrajinac, Leonid Šejka, koji je utemeljio Knjigu URK, ili Knjigu Uerke, a time i Uerku, ma što to bilo. Kolovoz je bio bogat zbivanjima. Biskup Ivan Milovan tvorac je onoga što su naši mediji nazvali «mega skandalom». Ili je to načinio njegov Kancelar. Ili Župan. U središtu pažnje su se našli Talijani, kao jučer Talibani. Ili još točnije: benediktinci. A o njima uvijek: bene dicti. Osim u Hrvatskoj gdje važi pravilo: male dicti. Pak su benediktinci u nas malediktinci. A tko nam je kriv. Dosad su to bili Turci, Mađari, mađaroni, Srbi, Slovenci, Jugoslovenci, Sloveni, Balkanci, muslimani, koje su zvali balije. I uvijek su bili Talijani, od vremena Sinjske ruke. Pa kad šaljemo vojsku u Afganistan, onda su to i danas Talibani. A kako su biskupi nekoć vodili vojne i bojne, to će nas podsjetiti u ovoj antibenediktinskoj halabuci akademici, i to oni katoličke provenijencije, koje vodi moj dragi Zemljak, Kotoranin, Josip Pečarić. I kako su u onom dobrom vaktu, ovdje upadali razni dotepenci, što bi rekao Vitez od Histriona, kad su ovdje upadali, prema Akademiku, «razni Talijani, Nijemci, Ugri i Španjolci», da se «kite naslovima modruške, i kojoj sve ne opustošenih i iskorijenjenih hrvatskih biskupija, u debeloj sjeni europske renesanse» (100% Akademikov izričaj. Sic!)

Kolovoz nikako da prođe. Požari u Londonu. Požari u Berlinu. Amerika pred bankrotom. Pustoš u New Yorku, kao nekada u Modruškoj biskupiji. New Yorku pak prijeti Irena, a ne Turci.

 PROPALA SEZONA KISELIH KRASTAVACA

 Onda sam zaključio: Nema više sezona kiselih krastavaca, u žurnalistici i medijima. To je doba nestalo zauvijek. Boravit će u nostalgiji. Kao i nesretni kolumnista Nina, rahmetli Bogdan Tirnanić, moj prijatelj. Pamtit će se njegov zaključak: u julu i u augustu novinari nemaju što da traže. Nema posla. Neka idu na odmor. Nitko nije usamljen, pa ni ja u mojim zaključcima. I kolumnista beogradskog Vremena, Dragoljub Žarković, sjetio se Tirnanića i njegove mrtve misli. I Žarkoviću se desilo u tim danima odmora nebrojeno zbivanja koje nije mogao isključiti iz svoje opservacije: «Goran Hadžić je stigao u Hag, dogodio se masakr u Norveškoj, umrla Ejmi, počelo ovo na Kosovu.» Sve u svemu: Ode sezona kiselih krastavaca! Ode, bolan. Ali, zapamtite: otišla je sa – kiselim krastavcima!

Netko uređuje događaje tako da ne budu uvijek tragični. Nekada su oni čudni, bizarni, nakaradni, neobjašnjivi. Zašto su iluminati (nekada bi rekli – masoni), poslije cigareta, napali krastavce. Dobro, bilo je u interesu farmaceutske industrije. To objašnjava gripu. Dobro je rekao, moj prijatelj, don Kačunko: «

Uskoro će svaki lijek imati svoju bolest.»

 OKLEVETANI KRASTAVCI

 Napadom na krastavce poljoprivreda je imala mnogo štete. Elektronski mediji su nam pokazivali unesrećene seljake kako u rukama drže oklevetane i prognane krastavce. Da li će ih vratiti u život? Žarković misli da se stvari brzo zaboravljaju. Uerka misli da se moraju pamtiti. Netko je htio s njima zaključiti sezonu kiselih krastavaca. Kaos je dolazio sa svih strana. Osobito iz Amerike. Nikada ne bih pomislio da će krastavci postati jedan od znakova Posljednjih vremena. Paradigma Apokalipse. Ono najcrnje: poput cigareta. Halabuka na Talijane okončat će se, nadajmo se, naletom Tome Horvatinčića na talijanske jedriličare. Samlio ih je propelerom svoga glisera. I do sada je on imao ispade nekontrolirane bahatosti, koja se tumačila njegovim bogatstvom. Neki su je tumačili i njegovom bijedom.

Uspinjući se pokretnim stubama, u pothodniku na Terazijama, neki čitalac koji još nije riješio svoje dvojbe, doviknuo je kolumnisti Vremena: «Žarkoviću, priznaj da su Amerikanci fašisti.» Žarković je to priznao, i spomenuo slučaj s cigaretama. Ja sam spomenuo dokaz s krastavcima. Hrvatski antifašisti, Mesić i Josipović, nemaju dvojbe što se tiče antifašizma. Njima su Staljin i Tito simboli antifašizma. Vuku Draškoviću i Vuku Jeremiću, simbol antifašizma je – Draža Mihajlović. Staljin i Tito su «crveni fašisti». Ima ih crvenih i crnih. Jelena Lovrić misli da postoje velike razlike. Lov na Jelene Lovrić grub je nasrtaj na novinarske djelatnike.

 KAOS SA SVIH STRANA

 Najveći zagovornik nove pravednosti je Ivo Josipović. I budući je ona inaugurirana s najvišeg mjesta u državi, s Pantovčaka, nitko ne zna hoće li ili neće Tomo Horvatinčić odgovarati sa svojih morskih nedjela. Ispričaj mi izričaj. Trudim se biti Hrvatom. I hoće li biti kažnjen inženjer Bogoljub Čačić zbog  mrtvih Madžara. Jer ubiti Talijane, nije isto što ubiti Mađare. Stvar je, rekao bi pravnik Josipović, u aktualnosti. Jelena, poznata iz Lova na Jelene, lako je utvrdila razlike. Jer postoje oni koji su vidoviti za sličnosti i oni koji su vidoviti za razlike.

Spomenuti inženjer Bogoljub Čačić, u svom mađarskom  srazu, na drumu, ubio je bračni par Mađara. Ali istog dana, gle slučaja, Ivo Josipović je slavio svoju izbornu pobjedu nad gradonačelnikom Bandićem. I inženjer Bogoljub (što se smatra srpskom inačicom za ime Gotlib i Amadeus), pun straha Božjeg, pravo s mađarskog druma sjuri se na proslavu slavne Josipovićeve pobjede. A tu je bio i Zdravko Zima. I bio je Budimir Lončar. Ter su bili nazočni i ini uzvanici. Može li, dakle, to biti olakotna okolnost ove tragične ugarske nesreće, ova toli puka koincidencija s pučkom proslavom velike pobjede Nove pravednosti.

A što se tiče Tome Horvatinčića, bio sam spreman staviti za njega ruku u vatru.

S tim da je odmah povučem iz vatre, a da se ne opečem. Jer sam se  više puta opekao. Kako i zašto imati takav stav o jednom hrvatskom tycoonu? Pratim ga od njegovih prvih birtijaških dana. Nikada on nije bio puki kafedžija. Mogao sam najaviti njegov poslovni uspon. Imao je nešto otmjeno. Pa ipak, transformacija koja se dogodila, u jednom trenutku njegova života bila je toliko očita, da sam se pitao koju je i kakvu inicijaciju prošao taj čovjek. Je li on Šaman, mason, ili Iluminat. Rene Guenon misli da su današnje inicijacije mahom demonske. Montague Summers misli da su one uvijek ugovor s đavolom. I ja zastupam to mišljenje, u Satani. Njegova uglađenost skoro da nije bila arivistička. Plemić pak nije bio. Samo je Vlado Gotovac pretrpio takvu naglu i nenadanu transformaciju poslije prijema u Rimski klub. Mesić uvijek  ostaje nešto između dikobraza i Burduša. Horvatinčić je doživio da ga najugledniji zagrebački «modni mačak» svrsta u sam vrh najelegantnijih Hrvata, podrazumijevajući tu i žene, a tu razlika ne bi smjela ni biti.

Kao da je dobio novu svijest. Činilo mi se da je, nekom unutrašnjom energijom, sam savladao i svoju opaku bolest.

Ne istrčavam pred rudo. Ne skačem na zaključke. Nisam ja te vrste. Jednog dana trezveni kolumnista Večernjeg lista, ustvrdio je da Horvatinčić u masonskoj loži zaključio sporazum s žestokom oporbom njegovom projektu Cvjetna trga, pa je odmah nastao mir u Varšavskom ulici. Mir su zaključili «braća masoni». Jednoga dana Horvatinčić je svoje domare, poslugu i zaštitare obukao u službene odore. Na glavu im je stavio crvene beretke. Na grudima im je stavio svoj grb, koji je sam  dizajnirao. Već sam naglasio da nije plemić. Na grbu su bili sve sami masonski simboli. Antički stupovi, šestar. Ali i pčela. Pčela iluminata. Znao je što radi. Već kada je dizajniran logo njegove firme, Hoto grupa, ruka u ruci, («ruka ruku mije») bilo je jasno da inzistira na slobodnozidarskoj simbolici. Ali zašto simbolička pčela Bavarskih iluminata? Nesta Webster posebno piše o simbolici pčele, u Bavarskoj sekti, i kaže da su imala zvati Družba pčele. Ne, nije moguća i ta njegova inicijacija. To je izvan pameti. On je nedoraslo dijete koje voli dječje igre. Voli brze mašine. Uz to vjeruje da mu masoni mogu pomoći. Da oni donose uspjeh. Ali ne zna da donose propast. Iza iluminata teče krv. Par mrtvih Talijana nije iluminatska dimenzija.

Kada je čuo da udbaške ubojice treba biti suđene, Mesić je još jednom ustao i  uzviknuo: Čime se vi bavite, umjesto da gonite lopove! Serijske i izvanserijske ubojice komunizma treba zaštititi. To je poruka Pantovčaka, od jučer i od danas.

Jedan znanstvenik iz Dolinareva kruga, uđe u kavanu Medvednica, pa će okupljenoj družbi: «Blago vama, kad na čelu države imate bavarskog iluminata.» A jedan Livnjanin odgovori: «Mesić je Hrvat. On sa Bavarskom nema nikakve veze osim što pije pivo Bavaria!»

Onaj tko može biti svašta, može biti i ništa.