SUSRET RODITELJA PALIH BRANITELJA U SISKU

SUSRET RODITELJA PALIH BRANITELJA U SISKU

18. studenoga, 2018.

Iza capraške župne crkve roditelji smrtno stradalih i nestalih boraca za slobodu domovine, posjetili su uz vijence, paljenje svijeća i molitve posljednje počivalište junaka Domoviskoga rata generala Janka Bobetka, njegove majke Magdalene i braće na najstarijem sisačkom groblju sv. Marije. S njima su bili i zamjenik sisačko-moslavačkoga župana Roman Rosavec, predsjednici udruga hrvatskih branitelja i branitelja Specijalne policije Marko Klasan i Željko Gršić, akademski kipar Mladen Mikulin, turopoljski umjetnik i riječki fakultetski profesor likovne umjetnosti, referentica socijalne skrbi Policijske uprave sisačko-moslavačke Jasenka Bajt, te brojni drugi ratni suborci crnačkoga velikana. Sudionike veteranskoga roditeljskoga susreta u gradskom središtu, predsjednik Udruge roditelja poginulih i nestalih najprije je pozdravio predsjednik Ante Živković

Napisao: Josip Frković

Roditelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, njih devedesetoro iz svih dijelova Sisačko-moslavačke županije, našli su se u Sisku na redovitom godišnjem okupljanju. Susreli su se u Capragu, u župi utemeljenoj daleke 1961. na Viktorovcu i u istoimenoj novoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije Kraljice mira. Ondje je održana sveta misa za svih šest stotina poginulih hrvatskih viteških branitelja, na kojoj je upravitelj župe vlč. Ivan Grbešić kazao kako je svaki rat, u kojem je i sam kao siromašni dječak svjedočio užasima, djelo sotone. Citirao je potom Žankove uglazbljene stihove „Mislili su neki već nas neće biti, ni veselje svoje nisu znali kriti…“ – Bez obzira na stoljetnu tešku prošlost, naš Božji narod je preživio. „Mi smo tu odavna, to moraju znati, to je naša zemlja, tu žive Hrvati…“ A dragi nas je Bog obilato darivao najljepšim Jadranskim morem, Plitvičkim jezerima, Kopačkim ritom, Velebitom, svim najljepšim. Zato smo se uvijek odlučno branili i čuvali svoje. Ne znam koliko ste vi pojedinačno zaslužni u učvrščivanju katoličke vjere vaših potomaka, ali je definitivno jasno da su baš pod utjecajem vjere u Krista usadili u njih beskrajno vjerovanje i domoljublje. Uspoređujući katoličku vjeru sa gorećim svjećnjakom stoljetna trajanja, propovjednik je poručio nazočnim roditeljima kako u našoj zemlji upravo stasa novi naraštaj katoličke mladeži, onih koji su prigrlili Kristovu vjeru i odlučnost svojih predaka, poručio je sjajni propovjednik vl. Grbešić. On je sudionicima misnoga slavlja na kraju protumačio simboliku grandioznoga oltarskoga mozaika patera Rupnika od pred dvije godine, kada je nasljednica grobljanske crkvice sv. Marije posvećena zalaganjem njegova prethodnika vlč. Branimira Koretića.

Počasti na grobu generala Janka Bobetka

Iza capraške župne crkve roditelji smrtno stradalih i nestalih boraca za slobodu domovine, posjetili su uz vijence, paljenje svijeća i molitve posljednje počivalište junaka Domoviskoga rata generala Janka Bobetka, njegove majke Magdalene i braće na najstarijem sisačkom groblju sv. Marije. S njima su bili i zamjenik sisačko-moslavačkoga župana Roman Rosavec, predsjednici udruga hrvatskih branitelja i branitelja Specijalne policije Marko Klasan i Željko Gršić, akademski kipar Mladen Mikulin, turopoljski umjetnik i riječki fakultetski profesor likovne umjetnosti, referentica socijalne skrbi Policijske uprave sisačko-moslavačke Jasenka Bajt, te brojni drugi ratni suborci crnačkoga velikana. Sudionike veteranskoga roditeljskoga susreta u gradskom središtu, predsjednik Udruge roditelja poginulih i nestalih najprije je pozdravio predsjednik Ante Živković, rekavši da je – bez obzira na biologiju i učestalu smrtnost majki i očeva našoj domovini darovanih mladih života – svako okupljanje i zajedničko žalovanje neophodno i tješiteljsko. Besmrtno djelo naše djece ne smije se i nikada neće zaboraviti, kazao je g. Živković. Za stolom poznatoga restorana pok. Ivice Kramarića, pak, nizanje uspomena na prijeratne i poratne, točnije prognaničke dane. Bivši Mošćeničani, 77-godišnji Julika i Filip Matanović, roditelji današnjega general-pukovnika i ratnoga zapovjednika ZNG-ove „.2. A brigade „Grom“, te jednoga od prvih poginulih hrvatskih bojovnika prvoga dana pobjednosne „Oluje“, pukovnika Predraga Matanovića. „Stari“ bojovnik Filip podsjeća da je promijenio pet policijsko-vojnih postrojba do odore “gromova“, čiji je umirovljenik. Dok čelnik županijske udruge g. Filipović majkama u vječitoj crnini predaje svježe ubrane ruže, suvenire Siska i crkvene kolorirane Obiteljske kalendare 2019. ,Julika Matanović priča o svom unuku Leonardu (22), rođenu mjesec dana iza očeve smrti 1995. I dok se stariji sin general Drago, kršten u župnoj crkvi Srca Isusova u znamenitu bosanskom svetištu Šurkovcu, nije ljutio i žalio na nadimak Bosanca, Predrag, koji je rođen u Petrinji, nije se mogao suzdržavati.

Hrvatski ratnici Robert, Miroslav, Darko…

Vera i Ante Živković, čuvši tisuću puta ponavljene drame i priče ožalošćenih roditelja, zasigurno su se mislima vratili u prve dane studenoga 1991., kad je na Komarevu smrtno stradao sin jedinac Robert. Njihova unuka, Mala Ana, došla je na svijet veljače 1992. Marica i Josip Kožić iz Budičine, u kojoj je četnički bradonja iz zasjede ubio njihovu miljenicu Josipu, ozarena lica kazuju kako su Snježanine (direktorica pekarske proizvodnje MIP-a – nap. a.) dvije kćeri uzorne djevojke od svakovrsne pomoći baki i djedu. Bivši radnik „Gavrilovića“ i policijski ratnik Josip Kožić, kojem su partizani ubili ujaka i djeda u izbjegličkoj koloni ka Sloveniji, govori kako šume oko Taborišta i Budičine i danas kriju mnoge tajne partizanskih, staljinističkih i titovskih ubojica. Najveći su zločinci bili iz moštaničkoga susjedstva. S obzirom da joj je muž bolestan i nije mogao doći na novo druženje, gospođa Slobodanka Mikočević, s kojim dijeli više od pola stoljeća, vraća se na rujanske dane 1995. do danas nerasvijetljena brzopletog stradanja „gromovitih“ mladića na rijeci Uni, veli da je sin Siniša za sobom ostavio 10-mjesečnoga Mateja. Neznatno zakašnjela na skup, predsjednica Županijske skupštine Ivana Roksandić objašnjava kako su joj stalno pred očima lica golobradih ratnika, njenih bivših đaka, koji su se žrtvovali za slobodu domovine. – U vašoj boli, dragi roditelji, tuga se ipak lakše podnosi. I baš sada, nadomak Adventu, želim vam dobro zdravlje i sretan Božić Kristova rođenja. Banjalučanin Anto Oljačić, rođen u Ivanskoj, čelnik je virovitičke udruge roditelja koji su izgubli 143 junaka. Iz grada na Vrbasu morao je otići, „jer su tamošnji velikosrbi ocijenili da Hrvat više ne može biti učitelj…“

I posavski sin poginuo u Klobučaku

Kata i Đuro Matleković iz posavskoga Mahova 22-godišnjega sina Miroslava izgubili su olujnoga 4. kolovoza 1995. u Klobučaku. I sin Ante Oljačića, Darko, imao je 22 godine, kad je s prevelikim brojem stradalih „gromova“ poginuo u nasrtaju na sav srpski ološ koji se nakon bijega s Banovine utvrdio na desnoj obali Une. Stotine i tisuće ratnih priča toga su petka, dva dana prije sjećanja na Vukovar i Škabrnju, naslušao i petrinjski vojni policajac Josip Brkiš, kojem je 1994. smrtno stradao sin Darko (26). Josip je bio je od osnivanja u vodu Vojne policije 162. brigade zapovjednika Viktora Šprajca i Kralja. Gospodina Brkiša, veli, zdravlje zasad služi. Unuk je kadet vojnoga fakulteta na Črnomercu. U Obitelji Brkiš, dakle, nastavlja se mirnodopska vojna tradicija. Velika mu je to utjeha. Sretan je gospon Joso što ima i dva kćerina sina, koji studiraju informatiku i ekonomiju i žive u Žabnu, a roditelji njihovi rade u njemačkom središtu svjetski poznate prehrambene industrije, Bielefeldu. Siščanka Šima Rogulja i Petrinjka Marija Dumbović također su najveće majčinske roditeljske gubitnice. I gopođa Katica Demeter, predsjednica kutinsko-popovačke i ludinske udruge roditelja poginulih i nestalih hrvatskih branitelja sa 42 člana, živo se sjeća najtežih ratnih trenutaka, kad je izgubila sina. Napominje i rapidno osipanje članstva: u četvrt stoljeća više od 20 članova je umrlo. Stradali vitezovi moslavački, njih šestorica, nestali su s ovoga svijeta u selu Koritima. – Među njima bio je i moj 19-godišnji sin Srećko, najmlađi među poginulima 1991. iz naše županije. Moslavački su stradalnici bili pripadnici sisačkih i ivanićgradskih vojno-policijskih postrojbi, odnosno 56. samostalne bojne ZNG-a Ivanić-Grada.

I bivši zdravstveni tehničar zbraja dijagnoze

Glinjanina i Petrinjca Ivice Horvatića (72) mnogi se Siščani sjećaju iz prijeraća, kada je na posao u Domu zdravlja i u Medicinu rada svakodnevno dolazio iz Novoga Sela Glinskoga. S navršenih sedam desetljeća života, veli, zdravlje se urušava, jedna dijagnoza stiže drugu…Visok tlak, aritmija, slaba cirkulacija, bolesna prostata, pad vida i sluha, sve je to nekada „liječio“ kao medicinski tehničar mnogim Siščanima. Godine 1991. Ivičinoj se obitelji desila dvostruka tragedija – masakr 33-oje mještana u Novom Selu i rujanska smrt sina vatrogasca Damira (21) u Petrinji. U Novom Selu od četnika Luščana, Brnjeuške i Majskih Poljana stradala je i 16-godišnjakinja, a s njom i roditelji i djed. A Damir? – pitali smo – Bilo je to prilikom gašenja velikoga požara u novom hotelu „Gavrilović“ s još dvojicom kolega iz policijske postrojbe. Tek je bio došao s odsluženja vojnoga roka u velikosrpskoj crnorukaškoj armijskoj nakazi. Ni jugoslavenskoj, ni narodnoj ni vojsci, paklenom agresoru na Hrvate. Čijom je greškom stradao, još uvijek ne znam, no velike količine eksploziva i streljiva i najveće laike upozorile bi da se takvu ognju ne treba približavati. Te je godine, crne 1991., smrtno stradalo najviše branitelja i civila Petrinje. I moj je otac poginuo u masakru susjednih četnika, a bolesna majka je s nama preživjela progonstvo. Petrinjska udruga – koja u svom sastavu ima roditelje poginulih i nestalih, te hrvatske branitelje – a osnovana je 1994. u sisačkom progonstvu. – Bilo nas je s početka 125 ucviljenih roditelja, a sada je preostalo pedeset i četvero. Svake godine troje-četvero umire, a boluju svi do jednoga. Najvažnije je ipak da petrinjska lokalna vlast rad udruge svestrano podupire, njegujući tako uspomene na žrtvu naših najmilijih, zaključuje gospodin Horvatić. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ferdo
    #1 Ferdo 24 studenoga, 2018, 09:11

    Otkud Korana u Sisku?

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. FRANO
    #2 FRANO 21 studenoga, 2018, 05:05

    SISAK I NJEGOVI KATOLIČKI ZLOČINI USTAŠKE PRAKSE.
    O TIM ZLOČINIMA JAVNO SE ZNALO I PISALO U DOBA TRAJANJA RATA, U VIJESNIKU ,FERAL-TRIBUNEU I HRVATSKOJ LJEVICI.SVE HRVATSKA JAVNA GLASILA KOJA NISU IMALA NIKAKVIH TENDENCIJA DA SE OPREDJELE NA STRANU ZARAČENIH ZLOČINAČKIH RELIGIJA,PA SU NJIHOVA PISANJA BILA KOREKTNA ,SA SVRHOM DA SE UTJEČE NA JAVNOST KAKO BI SE ZAUSTAVILI ZLOČINI. ALI IH NITKO NIJE POKUŠAO ZAUSTAVITI ,PA SE NA KRAJU ,POSLIJE RATA ,KONSTATIRALO DA JE SAMO U SISKU,POGUBLJENO 6OO SRBA ,SAMO ZATO ŠTO SU BILI SRBI I IMALI NEKU UŠTEĐEVINU I NEPOKRETNU IMOVINU. LEŠEVI SU SE OTKRIVALI U RUKAVCIMA KUPE I KORANE I U MEDENOM,MISLIM DA SE TAKO ZVALO NEKO LIJEČILIŠTE. MAKAR SE ZNALO TKO JE UBIJAO I PLJAČKAO MIRNE GRAĐANE SISKA ,OTVORENO SU IMENOVANI POJEDNICI,U NAVEDENIM GLASILIMA ,ALI NACIONALISTIČKO-KLERIKALNO-STEPINČEVSKA HISTERIJA SE NIJE DALA ZAUSTAVITI. DUGO SE POSLIJE RATA,PROSTO ,OTEZELO POKRENUTI ISTRAGU I KAZNITI TE ZLOČINCE USTAŠKO-STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA.NA KRAJU SE ISPOSTAVILO DA JE ĐURO BRODARAC GLAVNI KRIVAC,PA GA SE I UHAPSILO. MEĐUTIM ,ĐURO JE UMRO ,NE ZNAM KAKVOM SMRĆU,DA LI NASILNOM ILI NORMALNOM ,ALI SE SA NJEGOVOM SMRĆU UGASIO I ZAHTJEV ZA DALJOM ISTRAGOM I PRONALASKOM KRIVACA,ZA UBIJANJE MIRNI SISAČKIH GRAĐANA ,SAMO ZATO ŠTO SU BILI DRUGI I DRUGAČIJI.

    DAKLE ,SISAK JE IZMEĐU PAKRAČKE POLJANE ,VUKOVARA I ZAGREBAČKOG VELESAJMA PONIO OREOLU POJEDINAČNIH MJESTA KOJE KRASI ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ,KOJI JE ZAVRIJEDIO ,NE MEĐUNRODNI SUD U HAGU,NEGO ONAJ SUD U NIRBERGU, JER SU POČINJENI ZLOČINI GENOCIDNE NARAVI I SA SVRHOM KAVKA JE VLADALA U DOBA NACIZAMA I III-ĆEG REICHA.
    PA MI GRAĐANI DANAŠNJE HRVATSKE ,NJIE KASNO ,OČEKUJEMO SUDSKI PROGON ZLOČINACA ,A I VRIJEME JE .SVE SE SADA MOŽE UTVRDITI BEZ DA SE UČINI BILOKAKVA NEPRAVDA PREMA IKOME U SPORU ,JER SU SE STVORILI SVI UVJETI ,BEZ PREDRASUDA . IPAK SE DA KONSTATIRATI DA JE TOMU SVEMU KUMOVALA ,KAO I 1941 GODINE, ZLOČINAČKA ,STEPINČEVSKA ,KRVOLOČNA CRKVA

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 18 studenoga, 2018, 18:41

    sVAKA ČAST RODITELJIMA, NAJGORE JE IZGUBITI DIJETE.
    Pogotovo kada saznaju na koji način su to učinili rvati pravoslavne vjere i njihovi Srbi iz Srbije i Bi H.
    Valjda je i Pupovac napokon shvatio da treba ići u Vukovar i ne prodavati pamet uzalud.
    A našim poginulim vitezovima svaka čast i slava.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code