Prof. dr. Branimir Lukšić (1935.-2014.) jednom je izjavio da „od tri krvave totalitarne ideologije koje su harale svijetom u 20. stoljeću, fašizam, nacional-socijalizam i komunizam, komunizam je poubijao u svijetu nekoliko puta više ljudi nego fašizam i nacizam zajedno. Stoga nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko nije istodobno i antikomunist“- kazao je Lukšić te dodao da je vrijeme da se odstrani ime ovog čovjeka koji je navodno na 10. mjestu najvećih svjetskih megaubojica 20. stoljeća, tim prije što je njegova komunistička Jugoslavija otišla na smetlište povijesti
Napisao: Mladen Pavković
Bivša, propala Jugoslavija i njezin vođa Josip Broz Tito već odavno ne postoje, ali poput ptice feniks svake godine, poglavito 25. svibnja, ožive u rodnom mjestu jednog od najvećih svjetskih zločinca. Tamo se i ove godine okupio ne mali broj pristaša one države i onog čovjeka protiv kojeg smo početkom devedesetih rekli odlučno „ne“, a relativno veliki broj komunista, Jugoslavena i bivših udbaša, ako je suditi po Kumrovcu, opet se ponaša kao da Jugoslavija još uvijek živi, a sa njom i oni koji mrze sve što hrvatski diše.
Premalo ubijaju
Dakle, u Kumrovcu se slavio Josip Broz Tito i njegova politika, slavio se čovjek koji je nakon završetka II. svjetskog rata na jednom mitingu u Varaždinu izjavio i ovo: „Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog hrvatskog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću, slobodnu, federativnu Jugoslaviju. Hrvatske bande više nema. Smještena je na dva metra ispod zemlje, a neki još i dublje“- rekao je Tito, koji je poznat i po izjavi da će „prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu“.
Ne smijemo zaboraviti ni jednu „depešu“ također komunističkog zločinca Aleksandra Rankovića zagrebačkoj OZNI u kojoj je napisao da premalo ubijaju i da trebaju pobiti što više i što brže narodnih neprijatelja!
Oni koji su „pobjedonosno“ došli i ove godine u Kumrovec na Dan mladosti-Dan radosti slavili su i Tita koji je u vrijeme komunizma utamničio oko 100 tisuća političkih zatvorenika, većinom Hrvata, čija je prosječna zatvorska kazna iznosila 4,2 godine po zatvoreniku ili ukupno oko pola milijuna godina robije, zatim čovjeka koji je naredio da se desetine tisuća nevinih ljudi, od Bleiburga do Makedonije ubije bez suda i suđenja, itd. i tako redom.
U vrijeme vladavine Josipa Broza (pobjednici mogu sve!) samo u četiri godine, od 1981. do 1985. osuđene su 522 osobe po zloglasnom članku 133. KZ Jugoslavije zbog „verbalnog delikta“. Osim toga, ne treba zaboraviti i to da je Udba još 1966. imala 1,3 milijuna dosjea o odraslim Hrvatima,a sve se to radilo po naredbi i uz pristanak Tita, koji je bio antifašist, ali zar to nisu bili i Staljin, Ceaucescu, Mao Ze Dong, Pol Poti drugi krvnici čovječanstva?
Bijedni Jugoslaveni
Prof. dr. Branimir Lukšić (1935.-2014.) jednom je izjavio da „od tri krvave totalitarne ideologije koje su harale svijetom u 20. stoljeću, fašizam, nacional-socijalizam i komunizam, komunizam je poubijao u svijetu nekoliko puta više ljudi nego fašizam i nacizam zajedno. Stoga nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko nije istodobno i antikomunist“- kazao je Lukšić te dodao da je vrijeme da se odstrani ime ovog čovjeka koji je navodno na 10. mjestu najvećih svjetskih megaubojica 20. stoljeća, tim prije što je njegova komunistička Jugoslavija otišla na smetlište povijesti, pa je vrijeme da joj se i on tamo pridruži.
Ali, ne u Kumrovcu ne misle tako. Oni se i danas ponašaju kao da su Jugoslavija i Tito i dalje na životu, odnosno sve rade na tome da unište slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, koju, kad je trebalo početkom devedesetih godina nisu branili.
Tada, u tijeku velikosrpske agresije, bili su mali, poput miševa, a tek zadnjih godina u sve većem broju izlaze na svijetlost, bez srama, kojeg nikada i nisu imali.
Tim bijednim bivšim Jugoslavenima svake godine, pa tako i ove pridružio se i bivši žalosni predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata Stjepan Mesić, koji nikako da odgovori – gdje su pare koje je donio iz Australije, a koje su mu za prosperitet hrvatske države uručili tamošnji Hrvati?
Rekao je: „Ima onih koji na dan pobjede idu na mjesta gdje je kvislinška vojska kapitulirala. Sasvim je jasno što se dogodilo. Kvislinzi su položili oružje, ali ne kad su trebali. Trebali su položiti oružje kada je oružje položio treći rajh. Međutim, nastavili su dalje rat. Preko 1,5 tisuća partizana je poginulo. Preko 3,5 tisuća je ranjeno. Ništa se od toga ne bi dogodilo da su na vrijeme kapitulirali. I došlo je i do osvete. Ja ne opravdavam nikakvu osvetu. Ali ako netko četiri godine ubija, kako misli očekivati da će to sve skupa onda proći kao, je li, susret časnih sestara. Ali, moramo se staviti u tu situaciju, kakvo je bilo raspoloženje nakon tolikih ubijanja, nakon 40 logora, nakon Jadovnog, nakon Gradiške, nakon Jasenovca. Tamo su bili ubijani oni koji ništa nisu bili krivi. Ali mnogi na Bleiburgu su bili krivi za one u Jasenovcu i za one u Jadovnu i za one u Gradiški“ – izjavio je čovjek koji ne razumije baš ništa iz povijesti ili se pak samo pretvara kao klaun u cirkusu.
A što su, Mesiću, bili krivi oni koji su u vrijeme Titove diktature završili na Golom otoku ili u Lepoglavi ili Gradiški, gdje si i ti malo robijao, navodno zbog kriminala? A što oni kojih su pune jame, odnosno masovne grobnice od Slovenije do Makedonije? Ti si Mesiću okrenuo leđa dr. Franji Tuđmanu, o njemu i njegovoj politici, kao i o hrvatskim braniteljima, pričao si najgnjusnije laži, a u Haagu gazio po časnim hrvatskim generalima, pa što ti se dogodilo? Zajedno s raznim josipovićima „čistio si cipele“ Srbima, umjesto da si osudio njihovu velikosrpsku agresiju. Osim toga, možeš li zamisliti da su se hrvatski branitelji nakon Domovinskog rata ponašali kao Titovi „osloboditelji“, da su organizirali recimo „marševe smrti“ i osuđivali bez suda i suđenja? Ti i tvoji sateliti, usred Hrvatske, bez problema danas mašete s jugoslavenskim zastavama, a možeš li, jadni politikantu, uopće zamisliti da je nakon II. svjetskog rata netko samo javno mahnuo sa nekom zastavicom poražene vojske? T
3 komentara
Uskoči u raspravuO čemu pepi melje?
Pepi jedino piše pravohrvatski, a ne vi stim vašim srbsko-hrvatskim i bosanskim.
dakle, krenimo prvo i dobronamjerno od najosnovnijega. u hrvatskoj je izpravno reći “fašist”, a ne “fašista”, pak sliedom navedenoga može jedino bīti “od fašista”, a ne “od fašiste”. također, u hrvatskoj za razliku od uglavnom danas jezično posrbljene bosne i hercegovine, srbije i crne gore, izpravno je napisati “od triju kravā”, a ne “od tri krave”. dapače, jošte je poraznije po hrvatskoj slušati jezično balkansko srbovanje, kada se hrvatsko ime “alojz(ij)”, piše i izgovara “alojzije”, ili “basil(ij)” koji postaje “vasilije”, “julij cezar” koji je posrbljen u “julije”, itd. hvala bogu i majci božjoj da i “sv. metod” u hrvatskoj jošte nije posrbljen u “sv. metodije”. na žalost, zahvaljujući masonskomu srboljubnomu jugoslavenu strossmayeru, prikrivenomu agentu beča, koji je svojedobno povjerił posrbljivanje hrvatskih crkvenih knjig velikosrbskomu jezikoslovcu popoviću/daničiću, bogoslužni jezik katoličke crkve u 19. i 20. stoljeću trajno je posrbljen. toliko o jeziku, vrnimo se sada na protufašiste. bojim se, po svemu viđenom, da hrvati i danas ne prepoznaju stvarnost koja jih obkružuje u “globaliziranū” svietu. naime, protufašist je bīł i truman, pak ne glede na to je bacił dvie atomske bombe na japan. anglosaksonski masoni churchill i roosevelt su također bīli protufašisti, ter brojni ini. problem u hrvatskoj jest njegovanje podvale iz drugoga svjetskoga rata, kako su svi protufašisti ujedno bīli titovi komunisti i partizani. to je bilo onodobno YU komunističko-partijsko prisvajanje zaslug početne protufašističke borbe i odpora talijanskim fašistom u istri, na kvarneru, u gorskom kotaru i po otocih vrlo širokoga društvenoga sloja ter razpona različnih političkih svjetonazorov i uvjerenj. nu, ta poviestna YU komunjarsko-partijska obmana i podvala u hrvatskoj se njeguje i danas, kakono i daničićev/popovićev “srbskohrvatski” jezik u hrvatskih katoličkih bogoslužnih knjigah. u stvarnosti, da nije bīlo domoljubnih protufašistov, vjerojatno bi danas ostala zgoljna krnja hrvatska, razkomadana od saveznikov nakon drugoga svjetskoga rata.