Stigli su iz Kameruna, Burundija, Tanzanije, Salomonskih otoka, Bugarske…
Napisao i snimio: Stjepan Vego
Svečanim misnim slavljem u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa, započeo je u ponedjeljak 6. srpnja 27. Susret hrvatskih misionara i misionarki.
Slavlje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s hvarsko-bračko-viškim biskupom i predsjednikom Vijeća za misije HBK Slobodanom Štambukom, ravnateljem Papinskih misija u Hrvatskoj vlč. Antunom Štefanom, ravnateljem Papinskih misija u BiH vlč. Ivanom Štironjom, misionarima, povjerenicima za misije biskupija i nadbiskupija, te voditeljem Misijskog ureda Sisačke biskupije vlč. Ivanom Faletarom koji je na početku i pozdravio sve okupljene.
Do četvrtka 9. srpnja hrvatski misionari i misionarke, pristigli na ovaj susret iz Kameruna, Burundija, Zambije, Haitija, Madagaskara, Solomonskih otoka, Tanzanije, Bugarske, Rusije, Konga, Ruande i Benina podijelit će međusobno iskustva, radosti i poteškoće u služenju potrebitim ljudima, ali i posvjedočiti vjernicima Biskupije svoje poslanje.
Misionarska dimenzija crkve
U homiliji biskup Košić je iskazao radost zbog održavanja ovog Susreta ističući kako je ovo „lijepa prigoda da i naša Biskupija doživi tu važnu dimenziju Crkve, naime, da je sva Crkva misionarska – kako kaže dokument Drugog vatikanskog sabora Ad gentes“.
U nastavku biskup je progovorio o pročitanoj Riječi Božjoj te zadaći i poslanju koje svima daje Gospodin, a to je da se Kraljevstvo Božje propovijeda i proširi po cijelom svijetu. „U čitanju Knjige postanka opisan je patrijarh Jakov i njegov doživljaj susreta s Bogom u Betelu. Patrijarh je tu, čuli smo, usnuo san u kojem je vidio ljestve prema nebu po kojima su silazili i uzlazili anđeli Božji. S tim viđenjem povezano je i obećanje, koje je Bog već dao i Abrahamu, da će njegova potomstva biti kao pijeska na obali morskoj, tj. da će od njega izvesti brojan i velik narod. Nakon buđenja prva reakcija patrijarha Jakova bila je – strah! ‘Kako je strašno ovo mjesto! Zaista je ovo dom Božji!’, kaže. I daje ime kamenu koji je pomazao, a služio mu je kao jastuk pod glavom dok je spavao – Betel, što znači: Dom Božji. Pitajmo se i mi, braćo i sestre: kad je to Bog nas dodirnuo, kada smo mi shvatili da smo miljenici Božji? I kada smo osjetili da nas Bog šalje da širimo njegovo Kraljevstvo po svoj zemlji, da budemo navjestitelji da je sav svijet njegov dom? Je li to i za nas bio doživljaj koji nas je ispunio u početku strahom, da bismo onda sve više shvaćali i napredovali u spoznaji da nismo sami, da nas Bog šalje ali i svojom rukom vodi, da je on naš Prijatelj i da je sve teškoće s njim moguće svladati, pa smo se odazvali i do dana današnjega ostali vjerni tom pozivu? Doista, često je tako da čovjek stoji pred Bogom nemoćan i svjestan svojih slabosti, svojih ograničenosti, poput Jeremije proroka koji je na Božji zov odgovorio: ‘Dijete sam!’ misleći se tako opravdati i ne poslušati Božji poziv. No, Bog mu odgovara: ‘Ne govori, dijete sam, nego idi onima kojima te šaljem i reci im sve što ću ti zapovijediti!’ Svijest da je čitav svijet Betel, tj. dom Božji, donio nam je u punini Krist. On je došao svim ljudima, ne samo Židovima. I želio je da svi narodi i svi jezici na zemlji upoznaju Gospodina. Zato je svojim učenicima na dan svoga Uzašašća rekao: ‘Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama – u sve dane do svršetka svijeta’. Sv. Marko to u svom evanđelju ovako donosi: ‘I reče im: ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se“, rekao je biskup te još poručio okupljenima: „Iz te svijesti i vi ste, dragi misionari i misionarke, pošli ‘po svem svijetu’ da propovijedate Radosnu vijest svakom Božjem stvorenju, odnosno da učinite Kristovim učenicima sve narode. I to činite, ustrajno i s ljubavlju, doduše i s preuzetim poteškoćama, ali Bog je s vama a i mi vas pratimo molitvom i pomoću koju vam možemo dati, preko Papinskih misijskih djela i drugih institucija i aktivnosti, čega smo osobito svjesni na Misijsku nedjelju koja se obilježava u čitavoj Crkvi treće nedjelje u listopadu, kada se slavi „Misa za evangelizaciju naroda“ i prikuplja kolekta za misije. Međutim, bili mi u dalekim afričkim, azijskim ili drugim zemljama, ili pak u svojoj domovini, u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, svi mi koji smo kršteni, a napose mi koji nosimo odgovornost ministerijalnog svećeništva, trebamo biti svjesni da smo od Krista poslani da budemo posvuda, po svem svijetu, navjestitelji njegove Radosne vijesti“.
Na kraju mise ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Antun Štefan zahvalio je biskupu Košiću i njegovim suradnicima na gostoprimstvu u Sisačkoj biskupiji, kao i vjernicima koji duhovnom i materijalnom potporom prate misionare, ‘Isusove svijeće’ u svijetu koji se daju siromasima ponizno s osmjehom na licu i s radošću u srcu.
Krist je pokucao na vrata srca misionara i misionarki
Drugi dan 27. Susreta misionara i misionarki završen je sudjelovanjem misionara na misnim slavljima u sisačkim i petrinjskim župama, susretom s vjernicima i svjedočenjem poslanja i služenja koje čine u misijskim krajevima.
Misno slavlje u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup i predsjednik Vijeća za misije HBK Slobodan Štambuk u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, povjerenikom za misije Zadarske nadbiskupije vlč. Mladenom Kačanom, svećenikom Zadarske nadbiskupije i bivšim misionarom u Gani vlč. Franom Kovalom, kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.
Započevši homiliju riječima pjesme „Krist na žalu“ biskup Štambuk je rekao kako je Krist pokucao na vrata srca misionara i misionarki, svećenika i redovnica i pozvao ih da pođu za njime naviještati svijetu radosnu vijest, ali i kako je svatko od nas u svome pozivu pozvan da bude misionar i širitelj Evanđelja. „Kroz povijest se bezbroj puta dogodilo Genezaretsko jezero i Isusov poziv. Zato dragi Siščani, scenarij koji je Isus imao u početku nije prestao vrijediti. On se nastavlja i za taj scenarij u kojem on sudjeluje ‘tražiš ljude za velika djela’ mi mu moramo biti zahvalni, a vi koji još niste dobili tu sreću da vam Isus pokuca na vrata ne zaboravite da je ‘ključ’ uvijek iznutra, ‘ključ’ je u vama samima. Svatko od nas u svojoj ulozi, majke, oca, djeda, bake, ministranta, svatko može imati tu divnu ulogu navjestitelja. Siščani! Bog kuca i traži odgovor, ali ne zaboravite da je ‘ključ’ iznutra“, poručio je okupljenima biskup Štambuk.
Na kraju o svom radu, težini života, služenju siromašnima, bolesnima, ali i o razvijanju lokalnih zajednica, brizi o školstvu i obrazovanju, te širenju vjere svjedočile su s. Berislava Tutić, misionarka u Bugarskoj i s. Josipa Šprajc, misionarka u Kamerunu.
Misionarka na Salamonskim otocima
Misionari i misionarke su, u srijedu 8. srpnja, proveli dan na studijskom putovanju Sisačkom biskupijom. Cilj putovanja bio je upoznati se sa životom Sisačke Crkve, slavnom poviješću ovoga kraja, ali i brojnim ranama iz Domovinskog rata, o čemu su im govorili sisački biskup mons. Vlado Košić, voditelj Biskupijskog misijskog ureda vlč. Ivan Faletar, voditeljica Ureda za kulturu Biskupije gđa Spomenka Jurić te domaći župnici. Tom prigodom misionari su posjetili Sisačku katedralu i arheološki park „Siscia in situ“ u Sisku, Sunju, Hrvatsku Kostajnicu, Petrinju, Svetište Majke naših stradanja u Gori i Kutinu. Misionare se osobito dojmila gotička crkva – biskupijsko marijansko svetište Uznesenja BDM u Gori čija se obnova privodi kraju.
Putovanje je završilo svečanim misnim slavljem u kutinskoj crkvi BDM Snježne koje je predvodio predsjednik Vijeća za misije HBK mons. Slobodan Štambuk u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom, domaćim župnikom preč. Dragutinom Papićem, misionarima, misijskim djelatnicima i ostalim svećenicima. Obraćajući se okupljenim vjernicima biskup Štambuk je u homiliji istaknuo kako su misionari i misijski djelatnici ljudi srca: „Oni osjećaju i žele učiniti nešto lijepo za Boga, a u tom činjenju troše svoje ljudske sile. Troše ljudsku krv i ulažu svoju volju i razum te idu puno puta u neizvjesnost. Ali baš je najveća izvjesnost Gospodin Bog, u koga naši misionari i misijski djelatnici vjeruju. To je onaj prvi i glavni motor koji daje poticaj za dalje. U čitavoj kompoziciji vjere u Boga ima i osoba kojoj s poštovanjem izgovaramo ime, a to je Isus Krist. Osoba u koju su, rekao bih, oni zaljubljenici. On je ona unutarnja sila koja ih potiče da čine dobro svijetu te se tu ostvaruju one riječi ‘Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje, krstite i učinite ljude mojim učenicima’“, rekao je biskup te na kraju zahvalio svima koji su omogućili da se ovaj Susret održi, a osobito biskupu Košiću kojemu je i pružio podršku u širenju istine i borbi za istinske kršćanske i domoljubne vrijednosti.
Nakon popričesne molitve okupljenima su se obratili: ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Antun Štefan i ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH vlč. Ivan Štironja, a o životu u misijama svjedočili su misionar u Tanzaniji vlč. Velimir Tomić i misionarka na Salamonskim otocima s. Marta Nikolić.
27. susret hrvatskih misionara i misionarki završio je u četvrtak, 9. srpnja 2015. zajedničkom svetom Misom u kapeli bl. Alojzija Stepinca u Velikom Kaptolu.T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.