GLAVNE TEME PRIČA

ŠTETA SE MORA PRIJAVITI PUTEM MEILA I U SELIMA BEZ INTERNETA

15. siječnja, 2021.

Spominjanje Banovine i sjećanja na pukovnika i bana Jelačića (koji je martolozima vlaško-srpskim vojnicima-seljacima dao najšira moguća građanska prava) i Banovine Hrvatske remeti planove o tzv. integralnoj jugoslavenskoj naciji i bratstvu i jeidnstvu. Podsjetimo, Banovina velikosrpskim nasiljem topografski postaje Banija (rimuje se s jeBanija), Zrinska gora postaje Šamarica, a Zrinski Brđani Šamarički Brđani. U nepotrebno sporenje – namjesto da pohita put stradale Banovine, koja zbog većinskih Srba ne mora biti pohrvaćivana, jer je povijesno hrvatski kraj

Napisao: Josip Frković

Dok na Banovini traje bitka za otklanjanje posljedica katastrofalnoga prosinačkoga potresa od 28. i 29. prosinca 2020., a naš vrli premijer Andrej Plenković mnogo učestalije (sada i u oklopljenim, skupocjenim automobilima) negoli prije obilazi Petrinju, Glinu Sisak i okolna naselja tisuća osiromašenih beskućnika, svaku i najmanju primjedbu na evidentno kašnjenje organizirane sanacije užasnoga stanja i skrbi za žrtve rušiteljstva prirode proglašava “pokušajebraniteljam demontiranja države” ili pak “rušenja HDZ-a s vlasti”, medijski podatak da se stradalnici za osiguranje privremenih stambenih kontejnera  moraju mjerodavnima obraćati  e-mail porukama naišao je na opravdano negodovanje javnosti. Odakle zakutnom šumskom Gornjem Klasniću, Gornjoj Bačugi ili Šišincu internetske veze?

Isto pitanje vrijedno je postaviti nakon tragičnoga događaja od srijede, samoubojstva 56-godišnjega očajnog hrvatskog branitelja iz Petrinje, gdje – željan javnih nastupa – cmizdravi gradonačelnik Darinko Dumbović svakodnevno, čak i ucjenama o povratu dodijeljene interventne državne novčane potpore, svakodnevno nastupa u programima radija i televizije, te na stupcima tiskovina i stranicama internetskih portala. Da je nesretni petrinjski branitelj samo prvi između tisuća sličnih očajnika sklonih suicidu, vrlo je vjerojatno da se u  svom bezizlazju nije uspio domoći ni jednokratne novčane pomoći koja bi mu produžila život, svjedoči i obavijest iz Ministarstva hrvatskih branitelja. I za taj svakako skroman iznos  državnoga novca, potrebiti se moraju javiti mejlom (?), dokazujući nastalu materijalnu štetu i stupanj razaranja dvjema fotografijama i opširnim životopisom tražitelja…

Dokaz je to da članovi Plenkovićeva kabineta po svaku cijenu žele šparati i to tako da jednokratna novčana pomoć ostaje nedostupna većini, poglavito onima koji su s oružjem u ruci stvarali i branili opstanak Republike Hrvatske.

Partizanska bakljada za junake Banovine

I za taj svakako skroman iznos  državnoga novca, potrebiti se moraju javiti mejlom (?), dokazujući nastalu materijalnu štetu i stupanj razaranja dvjema fotografijama i opširnim životopisom tražitelja…Dokaz je to nevjernim Tomama da članovi Plenkovićeva kabineta po svaku cijenu žele šparati i to tako da jednokratna novčana pomoć ostaje nedostupna većini, poglavito onima koji su s oružjem u ruci stvarali rađanje države i branili opstanak Republike Hrvatske. I dok crne stati(ke)(stike) rječito govore o 3.400 oštećenih objekata u županiji, 2300 crvenih naljepnica i 9300 intervencija vatrogasaca junaka iz svih dijelova zemlje, od Lekenika gdje je do završetka lanjskih parlamentarnih izbora stajao uočljivo obećavajući jumbo-plakat petrinjskoga Čačićeva reformista, zamijenila ga je božićno-novogodišnja kolorirana čestitka radijskoga poslenika Danijela Berdajza. Riječ je o Siščaninu koji se nudi kao nezavisni kandidat udružene ljevice za dužnost župana, “jer je sadašnji islužen”. Zna se i nije nikakva tajna da je preuranjena kandidatura u politici anonimnoga srednjaka djelo drugarske kompartije, koja i subotnjom bakljadom za junake banovinske solidarnosti podsjeća na one protršćanske ispred Tuškanove palače iza 50-ih “Zona A, zona B, bit će naše obadvje!” Zapovjednik partizanskih postrojbi u Trstu bio je akter partijskoga mita o tzv. sisačkom odredu, Vlado Janić Capo. Blagdanske čestitke mogu se vidjeti i u gradskim četvrtima i prilazima Sisku. Istovjetne poruke šalje javnosti (u javnom prostoru i uz osjetljiv radar, veli kancelar) i diplomirani pravnik Bojan Dadasović, koji godinama očekuje izvršenje pravde u slučaju njemu dodijeljena protuzakonitoga prekida radnoga odnosa u gradskoj upravi Gline. Glavni krivac toga slučaja navodno je aktualni i demokratski izabrani gradonačelnik Stjepan Kostanjević, ratni invalid i junak, koji je u potresom izazvanoj katastrofi ostao u sjeni agilne zamjenice Branke Bakšić Mitić, SDSS-ove humanitarne aktivistice srpske manjine i pravoslavne crkve. Po minutama provedenim pred kamerama državne i komercijalnih televizija – ali suvislih, povezanih i jasnih misli – ta se žena u četrnaest dana postpotresne drame zasigurno svrstala odmah iza petrinjskoga gradskoga čelnika.

Okašnjeli i skupi državni “Pleter”

Nije stoga ni čudno što se spomenuta odvažna žena našla na petrinjskom sastanku s u mnogo čemu realnijim predsjednikom teškom gospodarskom i epidemiološkom krizom zahvaćene države Milanovićem. Bivši čelnik malaksalih socijaldemokrata pri tom je jasno i glasno prigovorio okašnjelu dolasku kuhara i konobara “ličkoga medvjeda”, tvrtke “Pleter”, što 90 posto usluga naplaćuje iz državnoga proračuna i ispraćanju dosadašnjih gurmanskih volontera iz zemlje i Slovenije. Kazao je Milanović da su taj odgovoran posao pripreme tisuća obroka stradalih, u uvjetima pandemijom zatvorenih privatnih ugostiteljskih objekata, mogli nastaviti njihovi lokalni vlasnici i tako zarađivati za opstanak tvrtki i plaće zaposlenih. Nije se, istina, pri tome dotaknuo i činjenice da dužnost predsjednika uprave “Pletera” obavlja njegov vojni savjetnik, vojskovođa Domovinskoga rata, general-pukovnik u miru Marijan Mareković, i to s plaćom od 36.000 kuna?! Znatiželjnima o tom pitanju, iz područnoga ureda hrvatskih branitelja utješno je odgovoreno “da se general vjerojatno odrekao primanja mirovine…”  U razgovoru s novinarima, Zoran Milanović se dotakao i umjetne, tendenciozno nametnute  dileme – je li Banovina hrvatski, odnosno Banija srpski izraz za stoljećima ratnim vjetrometinama razdirano područje. Svoj prilog toj i takvoj lingvističko-poltičkoj raspravi, usred najveće hrvatske prirodne katastrofe, dao je i profesor sociologije Milorad Pupovac, rekavši da dubleta ima mjesta u našem standardnom jeziku i svakodnevnom govoru.

Sirotica europska Šuica

I dok je europska (PlenkovićHDZ-ova) dužnosnica EK Ursule von de Leyen za demokraciju, Dubravka Šuica, u svemu vidjela udar na HDZ, autoru teksta ipak se čini da su svemu 1945. nasiljem kumovali komunisti više nacija. Izrekla je to sirotica iz Dubrovnika, koju je po svemu sudeći mimoišla i stroga jugoslavenska komisija za porijeklo imovine. Pogotovo protukorupcijska tijela suverene Hrvatske. Treba se samo prisjetiti što su sve crveni, za područje sada s najviše crvenih naljepnica na porušenim obiteljskim domovima, činili da uskrate povijesna sjećanja na silom gašeno hrvatstvo i europski civiliziranu i kulturnu NDH. Eto, držali su da im spominjanje Banovine i sjećanja na pukovnika i bana Jelačića (koji je martolozima vlaško-srpskim vojnicima-seljacima dao najšira moguća građanska prava) i Banovine Hrvatske remeti planove o tzv. integralnoj jugoslavenskoj naciji i bratstvu i jeidnstvu. Podsjetimo, Banovina velikosrpskim nasiljem topografski postaje Banija (rimuje se s jeBanija), Zrinska gora postaje Šamarica, a Zrinski Brđani Šamarički Brđani. U nepotrebno sporenje – namjesto da pohita put stradale Banovine, koja zbog većinskih Srba ne mora biti pohrvaćivana, jer je povijesno hrvatski kraj – u raspravu se upleo nekvalificirani i tendenciozni doktor povijesne znanosti iz Siska, Hrvoje Klasić. Negdašnji gimnazijalac i profesor gimnazije, mladenački predsjednik HDZ-ove mladeži i hrvatski vojnik u Domovinskom ratu, još jednom ne odstupa od svojih znanstveno nepotvrđenih stavova. Isti onaj koji je kao odgovor na mučeničko stradanje 300 Hrvata i partizanski palež Zrina 1943. izmislio teror golorukih Hrvata nad Srbima okolnih pravoslavnih sela. Uza stotine drugih preživjelih svjedoka, Zrinjanin rođenjem i trenutni Petrinjac Mažić spominje ubojstvo u Oraovici 13-godišnjega mu brata pri povratku iz škole u Divuši. O imenu počinitelja, doduše, otac je saznao mnogo toga, ali privođenja pravdi nije bilo.Umjesto da istinoljubiva biskupa Košića komunistički bezobrazno naziva sramotom naše nacije, najbolje mu je posvetiti se imenu i dobrom djelu Klasićeva djeda, “državnika Mike Špiljaka”, partizanskom rušitelju spomenika bana Jelačića i udbašu, bivšem odranskom opančaru umiješanu, s Perkovićem i Zdravkom Mustaćem, u likvidacije Đurekovića oca i sina. T