Često se iz saborskih klupa, baš od raznih beljaka, može čuti kako branitelji imaju velike privilegije, kako uživaju od svojih mirovina i slično.
Međutim, s druge pak strane beljaki se ne bune što za visoke plaće i „ne moraju“ dolaziti na posao, što se hrane u saborskom restoranu po cijeni jedne kave, ili da imaju godišnji kao da su većinu godine „orali i kopali“
Napisao: Mladen Pavković
Na svom Facebook profilu javio se notorni Krešo Beljak, a u povodu pljačke stoljeća u INA-i. Čovjek pita: gdje su sada hrvatski branitelji, odnosno Bozanić i biskupi, odnosno hoće li branitelji u prosvjede, izvući plinske boce ili otići u nekakav šator?
Ako se sjećate riječ je o predsjedniku jedne minorne, gotovo ugašene političke stranke, gubitniku za mjesto gradonačelnika i onom tipu koji je kao zastupnik u hrvatskom Saboru prijetio da će učiniti ovo ili ono, a na kraju gotovo svaki puta napuni gaće, te o politikantu koji smatra da moramo manje slaviti Oluju… Jednom je čak umislio da je predsjednik države, pa je i svoj osobni automobil parkirao pred ulazom u hrvatski Sabor, i tako dalje i tako redom.
Kao prvo, čudno je da se Beljak javlja radi krađe, a drugo on je zadnji koji bi trebao i imao nešto reći na temu stvaranja hrvatske države, odnosno hrvatskih branitelja i Crkve, tim prije jer svako malo u Saboru obavlja nuždu po ljudima koji su bili prvi kad je trebalo.
Razni beljaci
Nu, kad smo već pomislili da je Beljak političar ili bolje rečeno politikant koji je sam shvatio da je u politici već „stara, potrošena krpa“, on ponovno „oživi“ nekom izjavom, za koju ne znaš je li bi se smijao ili plakao.
Što bi nakon pljačke u INA-i trebali učiniti branitelji, kad ni zastupnici u hrvatskom Saboru po tom pitanju ne mogu ništa?
Evo, često se iz saborskih klupa, baš od raznih beljaka, može čuti kako branitelji imaju velike privilegije, kako uživaju od svojih mirovina i slično.
Međutim, s druge pak strane beljaki se ne bune što za visoke plaće i „ne moraju“ dolaziti na posao, što se hrane u saborskom restoranu po cijeni jedne kave, ili da imaju godišnji kao da su većinu godine „orali i kopali“.
Sva je sreća što je još relativno malo do narednih izbora, gdje će ovakvi „zastupnici“ proći kao voda ispod mosta, ako se naravno ponovno ne priključe nekoj crvenoj „eliti“, kojoj će za uzvrat i dalje morati lizati njihove lijepe i debele stražnjice!
Jednom riječju: Beljak, vrijeme je da počneš mučati!
Braća Mamić
Hrvatskog generala Antu Gotovinu proganjala je ne samo naša policija, već i ona širom svijeta. Za njim su raspisali i nagradu kao za najvećeg kriminalca. U želji da ga se što prije otkrije i osudi Vladimir Šeks je izjavio da ga treba „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“. Badava on danas priča kako to nisu bile njegove riječi, već da je to bio zaključak tadašnjeg cijelog državnog vrha.
Pa, je li on bio ili nije bio član toga „vrha“?
I trud i muka svih onih koji su proganjali Gotovinu, vrlo je brzo nakon Šeksovih riječi, došao na naplatu, i to 7. 12. 2005. na veliko zadovoljstvo tog i takvog hrvatskog državnog vrha, a poglavito glavne haške tužiteljice notorne Carle del Ponte, koja nije mogla nahvaliti Sanadera i društvo izdajnika.
Gotovinu su uhitili u jednom španjolskom hotelu s četiri zvjezdice, ponosno su javili gotovo svi hrvatski važni mediji, koji su si također prepisivali određene zasluge za ovaj veliki uspjeh.
Međutim, za hrvatsku policiju i hrvatsko pravosuđe lako je bilo ganjati Gotovinu diljem svijeta, ali neka oni ulove i „transferiraju“ braću Mamić, Zdravka i Zorana, koji se nalaze u Bosni i Hercegovini (BiH), koji se uopće ne skrivaju i koji tamo uživaju u bogatstvu kojeg su navodno na nezakoniti način stekli u Hrvatskoj, a za što su pravomoćno osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora.
Nakon što je sud u BiH jasno i glasno poručio da neće izručiti Hrvatskoj Zdravka Mamića, sad je to isto ponovio i za Zorana Mamića, odnosno poručio hrvatskoj strani da ovi „loptogurači“ nisu „gotovine“ i da ih ne mogu tek samo tako uhititi i zatvarati!
Oni su „braća Mamić“ i mogu raditi što hoće, a to im je na određeni način omogućila i hrvatska država za koju je živote dalo i oko 15 tisuća civila i branitelja, koji su vjerovali u jednu drugačiju i bolju Hrvatsku.
Evo, u rujnu će nakon 18 godina ponovno (sic!) početi suđenje Branimiru Glavašu, hrvatskom generalu i ratnom zapovjedniku obrane Osijeka u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, i to po tzv. zapovjednoj odgovornosti, što znači da nema milosti za one koji su stvarali ovu i nažalost ovakvu Hrvatsku.
Nego, što mislite (to pitamo tek tako) kako bi primjerice reagirali Izraelci na neke „mamiće“ da iz njihovih sudskih presuda prave nakaze i majmune, odnosno je li u Hrvatskoj pravda uistinu jednaka za sve? T
