AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

STALNO NEŠTO TRAŽE KAO DA SU NAJZASLUŽNIJI ZA STVARANJE HRVATSKE

19. veljače, 2018.

Traže da se počne „aktivno provoditi politika zapošljavanja pripadnika srpske zajednice“, reorganizaciju srpskih škola koje djeluju u Hrvatskoj, dvojezične natpise, prestanak osporavanja zločina nad Srbima u NDH, a poglavito da im se omogući da osnuju svoje radio postaje, koje bi naravno financirala hrvatska država, a na kojima bi se vjerojatno, puštao program kojeg bi za dobre novce uređivali srbijanski „đilkoši“ iz tjednika Novosti. Žele i svoj program na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), gdje bi nas možebitno „podučavali“ o hrvatskoj povijesti, odnosno tumačili nam kako su Hrvati, a ne Srbi bili agresori itd.

Napisao: Mladen Pavković

Nakon što su u nekakvoj notornoj „izjavi“ objelodanili 13 zahtjeva na trećoj Velikoj (?) skupštini Srpskog narodnog vijeća (SNV), kojoj su bili nazočni i predsjednici država Hrvatske i Srbije, netko bi već dobro znanom „Pupiju“, odnosno Miloradu Pupovcu trebao jasno i glasno reći: „Idi bre, pa se leči!“.

Naime, ovo udruženje građana, što nije ništa drugo nego najobičnija udruga, koja iza sebe ima potporu iznimno malog broja Srba koji žive u Republici Hrvatskoj, neprestano se predstavlja kao „državna organizacija“ i svako malo ultimativno pred hrvatske porezne obveznike postavlja nove financijske zahtjeve, kao da su oni najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, iako znamo da im u Hrvatskoj ništa ne odgovara osim – kune!

Da stvar bude još i gora, to nije ništa drugo nego neka vrsta „ekspoziture“ njihove matične države Srbije, u koju svako malo Pupovac odlazi po svoje mišljenje.

Položaj Srba u Hrvatskoj

Sada zastupnici Srpskog narodnog vijeća, ohrabreni silnim pohvalama Aleksandra Vučića, koji je (jedino) Pupovcu zamjerio „zbog čega je u Hrvatskom saboru glasovao za Zakon o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji“, kreću u novi, još bezobrazniji napad na hrvatske institucije.

Tako u toj svojoj nekakvoj „Izjavi o pravima Srba u Hrvatskoj“, uz ostalo ističu da „položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je i u nizu aspekata i unazađen“. Zatim skreću pozornost da u mjestima gdje živi srpsko pučanstvo nemaju ni električne energije, da im se moraju obnoviti u ratu (oni kažu otadžbinskom) razorene i uništene kuće, utvrditi sudbinu nestalih Srba (vjerojatno poglavito onih koji su ubijali hrvatske civile) te da se osude svi oni koji su u vrijeme srpske agresije branili i obranili hrvatsku državu, odnosno učinili zločine (?) nad „nevinim“ srpskim vojnicima i civilima.

Od hrvatske Vlade traže da se počne „aktivno provoditi politika zapošljavanja pripadnika srpske zajednice“, reorganizaciju srpskih škola koje djeluju u Hrvatskoj, dvojezične natpise, prestanak osporavanja zločina nad Srbima u NDH, a poglavito da im se omogući da osnuju svoje radio postaje, koje bi naravno financirala hrvatska država, a na kojima bi se vjerojatno, puštao program kojeg bi za dobre novce uređivali srbijanski „đilkoši“ iz tjednika Novosti. Žele i svoj program na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), gdje bi nas možebitno „podučavali“ o hrvatskoj povijesti, odnosno tumačili nam kako su Hrvati, a ne Srbi bili agresori itd. i tako redom. Ultimativo su također iznijeli zahtjev da „institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava“, jer očito što nisu uspjeli ostvariti u ratu sada žele u miru.

Zanimljivo da u toj njihovoj „izjavi“ nema baš ništa što će oni učiniti za Republiku Hrvatsku, već samo postavljaju svoje uvjete, kao da u Hrvatskom saboru nemaju tek tri glasa. Međutim, s njihovim načinom rada i ucjenjivanja poglavito su nezadovoljni hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji neprestano naglašavaju da otkako smo ostvarili hrvatsku državu, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom i vojskovođom dr. Franjom Tuđmanom nitko nas nije toliko maltretirao, marginalizirao i pljuvao kao razni pupovci i slični (dovoljno je samo svaki tjedan prelistati četničke Novosti).

Hrvati u Srbiji, a još manje u Republici Srpskoj s takvom se „izjavom“ mogu samo slikati.

Nego, gospodine ili druže Pupovac, nas bi više zanimala „izjava“ predstavnika Srpskog narodnog vijeća i njihovih “satelitskih“ organizacija u kojoj bi svaki član (ali i vi i vaša braća, poglavito) napisao i potpisao:

Gdje je bio i što je radio tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?

Štrbac o Vučićevim darovima

Srbijanski ratni zločinac, predsjednik Dokumentacijsko-informativnog centra Veritas, Savo Štrbac, za beogradski Tanjug je objasnio kakve je dokumente donio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na „dar“ hrvatskom narodu i predao ih predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović.

Dakle, riječ je o matičnim knjigama, knjigama umrlih, rođenih i vjenčanih iz Dvora na Uni, koje su, kaže Štrbac, sami Srbi iz tog mjesta ponijeli sa sobom, kad su bježali kao zečevi pred Hrvatskom vojskom.

U Srbiji su te dokumente (kao i mnoge druge koje se odnose na Domovinski rat, a koje su otuđili) odmah presnimili u elektronsku formu, tako da su svi koji su to željeli mogli i doći do tih, ali i drugih dokumenata.

Kad više nitko nije bio zainteresiran za neki od tih dokumenata, jer su ih dobili, predsjednik Srbije ih je velikodušno i uz „fanfare“ vratio natrag u Hrvatsku.

Neki su postavili pitanje, zbog čega se tako dugo čekalo da se ovi dokumenti vrate, a sad smo dobili i odgovor: sve te i slične dokumente, a poglavito one o ubijenim i nestalih u vrijeme srbijanske agresije, a koji su u njihovim arhivima, od Vukovara do Škabrnje, Srbi pomno proučavaju, presnimavaju, selektiraju i tek kad završe s tim poslom postupno će ih vraćati.

To je iznimno veliki i složeni posao!

Evo, zbog toga se među ostalim tako dugo čeka da nam srbijanski agresor vrati ono što je naše! T