Traže da se počne „aktivno provoditi politika zapošljavanja pripadnika srpske zajednice“, reorganizaciju srpskih škola koje djeluju u Hrvatskoj, dvojezične natpise, prestanak osporavanja zločina nad Srbima u NDH, a poglavito da im se omogući da osnuju svoje radio postaje, koje bi naravno financirala hrvatska država, a na kojima bi se vjerojatno, puštao program kojeg bi za dobre novce uređivali srbijanski „đilkoši“ iz tjednika Novosti. Žele i svoj program na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), gdje bi nas možebitno „podučavali“ o hrvatskoj povijesti, odnosno tumačili nam kako su Hrvati, a ne Srbi bili agresori itd.
Napisao: Mladen Pavković
Nakon što su u nekakvoj notornoj „izjavi“ objelodanili 13 zahtjeva na trećoj Velikoj (?) skupštini Srpskog narodnog vijeća (SNV), kojoj su bili nazočni i predsjednici država Hrvatske i Srbije, netko bi već dobro znanom „Pupiju“, odnosno Miloradu Pupovcu trebao jasno i glasno reći: „Idi bre, pa se leči!“.
Naime, ovo udruženje građana, što nije ništa drugo nego najobičnija udruga, koja iza sebe ima potporu iznimno malog broja Srba koji žive u Republici Hrvatskoj, neprestano se predstavlja kao „državna organizacija“ i svako malo ultimativno pred hrvatske porezne obveznike postavlja nove financijske zahtjeve, kao da su oni najzaslužniji za stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, iako znamo da im u Hrvatskoj ništa ne odgovara osim – kune!
Da stvar bude još i gora, to nije ništa drugo nego neka vrsta „ekspoziture“ njihove matične države Srbije, u koju svako malo Pupovac odlazi po svoje mišljenje.
Položaj Srba u Hrvatskoj
Sada zastupnici Srpskog narodnog vijeća, ohrabreni silnim pohvalama Aleksandra Vučića, koji je (jedino) Pupovcu zamjerio „zbog čega je u Hrvatskom saboru glasovao za Zakon o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji“, kreću u novi, još bezobrazniji napad na hrvatske institucije.
Tako u toj svojoj nekakvoj „Izjavi o pravima Srba u Hrvatskoj“, uz ostalo ističu da „položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je i u nizu aspekata i unazađen“. Zatim skreću pozornost da u mjestima gdje živi srpsko pučanstvo nemaju ni električne energije, da im se moraju obnoviti u ratu (oni kažu otadžbinskom) razorene i uništene kuće, utvrditi sudbinu nestalih Srba (vjerojatno poglavito onih koji su ubijali hrvatske civile) te da se osude svi oni koji su u vrijeme srpske agresije branili i obranili hrvatsku državu, odnosno učinili zločine (?) nad „nevinim“ srpskim vojnicima i civilima.
Od hrvatske Vlade traže da se počne „aktivno provoditi politika zapošljavanja pripadnika srpske zajednice“, reorganizaciju srpskih škola koje djeluju u Hrvatskoj, dvojezične natpise, prestanak osporavanja zločina nad Srbima u NDH, a poglavito da im se omogući da osnuju svoje radio postaje, koje bi naravno financirala hrvatska država, a na kojima bi se vjerojatno, puštao program kojeg bi za dobre novce uređivali srbijanski „đilkoši“ iz tjednika Novosti. Žele i svoj program na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), gdje bi nas možebitno „podučavali“ o hrvatskoj povijesti, odnosno tumačili nam kako su Hrvati, a ne Srbi bili agresori itd. i tako redom. Ultimativo su također iznijeli zahtjev da „institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava“, jer očito što nisu uspjeli ostvariti u ratu sada žele u miru.
Zanimljivo da u toj njihovoj „izjavi“ nema baš ništa što će oni učiniti za Republiku Hrvatsku, već samo postavljaju svoje uvjete, kao da u Hrvatskom saboru nemaju tek tri glasa. Međutim, s njihovim načinom rada i ucjenjivanja poglavito su nezadovoljni hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji neprestano naglašavaju da otkako smo ostvarili hrvatsku državu, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom i vojskovođom dr. Franjom Tuđmanom nitko nas nije toliko maltretirao, marginalizirao i pljuvao kao razni pupovci i slični (dovoljno je samo svaki tjedan prelistati četničke Novosti).
Hrvati u Srbiji, a još manje u Republici Srpskoj s takvom se „izjavom“ mogu samo slikati.
Nego, gospodine ili druže Pupovac, nas bi više zanimala „izjava“ predstavnika Srpskog narodnog vijeća i njihovih “satelitskih“ organizacija u kojoj bi svaki član (ali i vi i vaša braća, poglavito) napisao i potpisao:
Gdje je bio i što je radio tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?
Štrbac o Vučićevim darovima
Srbijanski ratni zločinac, predsjednik Dokumentacijsko-informativnog centra Veritas, Savo Štrbac, za beogradski Tanjug je objasnio kakve je dokumente donio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na „dar“ hrvatskom narodu i predao ih predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar – Kitarović.
Dakle, riječ je o matičnim knjigama, knjigama umrlih, rođenih i vjenčanih iz Dvora na Uni, koje su, kaže Štrbac, sami Srbi iz tog mjesta ponijeli sa sobom, kad su bježali kao zečevi pred Hrvatskom vojskom.
U Srbiji su te dokumente (kao i mnoge druge koje se odnose na Domovinski rat, a koje su otuđili) odmah presnimili u elektronsku formu, tako da su svi koji su to željeli mogli i doći do tih, ali i drugih dokumenata.
Kad više nitko nije bio zainteresiran za neki od tih dokumenata, jer su ih dobili, predsjednik Srbije ih je velikodušno i uz „fanfare“ vratio natrag u Hrvatsku.
Neki su postavili pitanje, zbog čega se tako dugo čekalo da se ovi dokumenti vrate, a sad smo dobili i odgovor: sve te i slične dokumente, a poglavito one o ubijenim i nestalih u vrijeme srbijanske agresije, a koji su u njihovim arhivima, od Vukovara do Škabrnje, Srbi pomno proučavaju, presnimavaju, selektiraju i tek kad završe s tim poslom postupno će ih vraćati.
To je iznimno veliki i složeni posao!
Evo, zbog toga se među ostalim tako dugo čeka da nam srbijanski agresor vrati ono što je naše! T
