Hrvatska raste samo po dugovima, nezaposlenosti, jadu i čemeru osiromašene i opljačkane nacije. I poručiti im da hrvatska nacija nestaje, ne samo prirodnim opadanjem nataliteta – nego i njihovom zaslugom – tjeranjem mladih ljudi iz Hrvatske; korupcijom, kriminalom i nesposobnošću vlasti
Napisao: Saša Radović
U 2015. dogodila nam se najava blistave perspektive i optimistične budućnosti kao nikada do sada. To najavljuje krilatica iliti novi predizborni usklik sada već bivšeg Kukurikua. Sa šarmantnim osmijehom na licu naš premijer izgovara glasno slogan: “Hrvatska raste”.
Slično je kad na izložbi zastanemo pred nekom apstraktnom slikom. Gledamo u šarene mrlje koje ništa ne predstavljaju i ništa ne znače, pa se pitamo – što je umjetnik mislio i što je htio reći? Što je naš, u puku obljubljeni premijer htio s onom – “Hrvatska raste”?
Iznenađujuće je to kad znamo da nam ništa ne raste, da nam sve pada, od gospodarstva, industrije, poljoprivrede, standarda, da smo po svemu na repu svega i svačega, zadnji ili predzadnji… Znamo da smo dužni “kao Grčka”, a da su nam plaće i mirovine manje i jadnije nego u Grčkoj, znamo da nam dugovi od 300 milijarda vise nad glavom kao Damoklov mač. U mračnim noćima budimo se mokri od znoja nakon strašnih snova kad nam šefica MMF-a Cristine Lagarde svoje manikirane nokte zabija u vrat. Prelijepa nova krilatica “Hrvatska raste” zbog toga čini nam se pomalo čudnom.
Od goreg ima i gore, najgore od svega je što hrvatska nacija nestaje, isparava se kao rosa u zelenim gudurama Balkana. Godišnje 13.000 Hrvata umire više nego što se rađa malih Hrvatića. A, oni malo veći, najsnažniji Hrvati, bježe s Balkana kao Sotona od tamjana. Od hrvatskog monstruma, proždrljive interesne zajednice, SDPHDZ! Zato poslušajmo našeg Zokija i njegov poklić , “Hrvatska raste”, jer bi lijepo bilo da rastemo! Jedino je pitanje – kako “narasti” Hrvatsku? Kako to Zoki misli ostvariti?
Mogući rast Hrvatske – ako ne želimo nasilno oduzeti Sloveniji cijeli Piranski zaljev ili okupirati dio Mađarske – je rast nataliteta. No, uz pustoš koju su nam ostavile dvije vodeće stranke nakon 25-godišnje sveobuhvatne pljačke, naši parametri za bolju proizvodnju malih Hrvata, vrlo su skromni. “Briga k…. glavu reže”, stara je narodna poslovica, a nema prosječnog Hrvata bez briga, stresova, dugova, ovrha i bezbrojnih nameta i harača. Jedva spaja kraj s krajem, pa sve manje misli “na one smiješne pokrete”. Osim toga, naš prosječni hrvatski “ljubavni alat” dugačak je skromnih 14,77 centimetara i jako bi bilo slabo da raste kao Milanovićev porast BDP-a – od 0,2 do 1,2 posto. Povećanje našeg alata bilo bi najviše bijednih dva milimetra, što bi rezultiralo također bijednim rezultatima u proizvodnji malih Hrvata.
Pa kako onda naš premijer planira Hrvatsku da raste kao zelen bor? Brzi odgovor na to pitanje bio bi nemoguć da u pomoć nije uskočila moja vjerna supruga. Njezin odgovor sažeo se u dvije fascinantne riječi: “Afrička šljiva”!
Afrička šljiva
Supruga mi, kao i sve prosječne hrvatske supruge, gleda tri do pet serija iliti sapunica dnevno. Turske, meksičke i ostale… A, prije svake sapunice, emitira se najpopularnija hrvatska reklama, navodno desetak puta. Kažu da je interesantna muškarcima, a još više njihovim suprugama. Radi se o nekakvoj šljivi – Afričkoj šljivi. Mi u Hrvatskoj imamo lijepe i plave šljive, zašto onda mora biti šljiva afrička? Čini se da mora!
Za nas naivne Hrvate, kažu da ta Afrička šljiva pomaže kod problema prostate – a tek periferno, nevažno, u drugom planu, – Afrička šljiva pomaže muškarcima da im sposobnost “ne pada”. Savjetuju da uz tu šljivu, koja nije šljiva nego kapsula, oslobodimo svoju muškost. Sve u svemu, svodi se na to da bi koristilo našoj naciji. Porastao bi natalitet, Hrvati i Hrvatice više bi ponavljali one smiješne pokrete i proizvodili više malih Hrvata. Jesu li, naš premijer i njegova skupo plaćena PR ekipa pronašli čarobnu formulu za ozdravljenje i prosperitet nacije?
Mišljenja o Afričkoj šljivi podijeljena su. Ima skeptika, no onaj dio zabludjelog hrvatskog stada oduševljenog sloganom “Hrvatska raste”, ne gubi vrijeme. Želi da se javno promovira čudesna kapsula i da Afrička šljiva postane dostupna svakom prosječnom Hrvatu. Oni najgorljiviji predlažu da se šljive dijele besplatno na štandovima u gradskim centrima. Nije samo u pitanju natalitet nacije nego i znatno šire. Hrvatice ne bi svakodnevno gledale tri do pet sapunica i slušale turski, španjolski i portugalski jezik, nego bi svoja popodneva, večeri i noći provodile učinkovito i korisno. Za nekoliko godina mogle bi nadoknaditi, ne samo one umrle Hrvate, nego i onih 100.000 naših mladih koji su pobjegli iz Hrvatske od SDP-a i HDZ-a, trbuhom za kruhom.
Bilo bi dobro da se vratimo malo unatrag, u naše korijene. Gospodarstvo nam je propalo, industrije takoreći nema – vratimo se “majci zemlji”. Naše nove potomke, od najmanjih nogu treba podučavati oranju, sijanju, košenju… Uzgajat ćemo kokoši, koze, krave, konje, magarce. Magarci nam zaista trebaju – imamo ih premalo!
Žalosna zbilja
Šalu na stranu! Neozbiljni slogan “Hrvatska raste” i ove šaljive pričice o Afričkoj šljivi dio su naše tužne, a ne šaljive svakodnevice. Možemo primijetiti da “Hrvatska raste” nije samo neozbiljan slogan – nego i uvrjedljiv! Vrijeđa zdravu hrvatsku pamet, sav misleći dio naše nacije. Treba otvoreno reći i poručiti Zoranu Milanoviću, ministrima i cijeloj toj neodgovornoj “koaliciji” da Hrvatska raste samo po dugovima, nezaposlenosti, jadu i čemeru osiromašene i opljačkane nacije. I poručiti im da hrvatska nacija nestaje, ne samo prirodnim opadanjem nataliteta – nego i njihovom zaslugom – tjeranjem mladih ljudi iz Hrvatske; korupcijom, kriminalom i nesposobnošću vlasti. Ono što bode u oči je rast hedonizma političko – kriminalne elite. Najočitiji primjer je i enormni rast broja novih automobila iako je to kap u moru rastrošnosti. Milanovićeva vlada je lani nabavila 1581 novi automobil za 271 milijun kuna, a sada nabavlja još 603 automobila i troši naših novih 75,850 milijuna kuna. O onom znatno većem, neodgovornom i protuzakonitom milijardskom zaduživanju (jer nema dozvolu naroda!) ne ćemo! Trebalo bi nam mnogo slova i papira.
Iduća dva mjeseca sa stotina preskupih jumbo plakata, gledat ćemo tužna slova, “Hrvatska raste!”- i tužno se i kiselo smješkati.
Anno Domini MMXV./45.T
