GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

SLIKARI PAĐEN I ŽUNJIĆ

3. siječnja, 2018.

Uz snažnu, vrlo aktivnu prisutnost pojedinih boja koje daju temeljni karakter slici, slikar je započeo oblikovati uz pomoć ploha i crta, neobične konstrukcije, koje podsjećaju na zagonetne šamanske maske ili su to crnom linijom obrubljena lica drevnih ratnika ili su to pak neznane i neobjašnjive pojave koje lebde iznad uskomešanih boja i njihovih raznovrsno kreiranih tijela, tvoreći skladno neskladni odnos života, suživota

Napisao: Miroslav Pelikan

Ferdinand Pađen, portretist grada

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar, u posljednje vrijeme i skulptor, istaknuti je stvaralac Ferdinad Pađen, samostalni izlagač na brojnim samostalnim izložbama, autor impozantnog opusa, u uljima i pastelima.

Dio svojega opusa koji je nastajao kontinuirano, u različitim tehnikama i raznovrsnim formatima, posvetio je portretiranju gradova, ponajviše Zagreba i Dubrovnika, ponešto i naše mediteranske obale, tražeći a onda se i suočavajući s mnogim poznatim motivima, vrlo karakterističnim i nadasve prepoznatljivim sačuvanim arhitektonskim elementima koji su svim povijesnim nedaćama usprkos izronili iz tamnina prošlosti i uronili u sadašnjost, u neke nove dane, u neko novo doba u kojima njihova ljepota i sklad još više dolaze do izražaja.

Pađen osobito voli zagrebački gornji ali i prsten donjega grada, koji se prostire odmah ispod, uz prostor u kojem slikar pronalazi mnoštvo neotkrivenih i iznimno zanimljivih kutaka ali i doživljavanje znanih veduta s drugačijim rakursom promatranja ibilježenja skiciranjem i slikanjem.

Na Pađenovim uljima odmjerenog kolorizma, sve odiše dostojanstvom, uljuđenošću, izrazitom finoćom, tiho je i otmjeno, ljudske figure promiču ili su za trenutak zastale, to su scene sklada, saživljenost cjelokupnog volumena, ljudi i arhitekture.

Često se može osjetiti kako slikarev kist naginje prema nefigurativnom, oblikujući i ugrađujući pojedine obojene plohe, dominantne linije u svoju, vlastitu sliku grada.

Ipak, temeljni dojam na uljima jest snažna prisutnost potpune, apsolutne tišine, ponegdje se stječe dojam kako svjedočimo trenutku u kome je sve zamrlo.

Ta tišina, tišina, koju gotovo možemo opipati, vidjeti daje poseban, nesvakodnevni karakter Pađenovim slikama, na kojima su njegovi motivi u cijelosti uronjeni u muk, u cjelovito nepostojanje zvuka ili barem, sve miruje, sve zastaje, za trenutak, dok se klepsidra iznova ne preokrene.

I kada slika Dubrovnik, Pađen je vrlo oprezan, kako ne bi, stjecajem okolnosti, iznova koristio zabilježeni kut gledanja i načinio sliku koja može djelomično sličiti nekoj drugoj. Njegov je Dubrovnik scena na kojoj se odvijaju sudbonosne, često nesklone radnje, uz riječi koje dugo zveče provlačeći se kroz uske kamene ulice, previjajući se preko krovova i zvonika, dugo odjekujući u sjećanju.

I u prirodi, Pađen kontrolira svoj potez, njegove su padine, strme i opasne, ali šutljive i mirne, vjetar se ne čuje, a i od mora, ni glasa.

Pađenov slikarski opus vrlo je precizno izveden u klasičnoj izvedbi, uspješno i originalno.

Doista riječ je o samosvojnom i vrlo osobenom opusu, koji je ipak priznajmo, pomalo čeznutljiv i dirljiv, bogat emocijama uz jednu misao, sve je nepovratno prolazno, stoga slikar i bilježi svoje impresije i za sebe i za sadašnju ali i buduću generaciju.

Pađena su u dugom nizu godina uspješnog slikanja i izlaganja privlačili atraktivni motivi koji su se isticali najprije svojom osobnošću, jedinstvenošću, motivi koji autoru pružaju mogućnost umjetničkog odgovora, izvornog i jasnog.

Slikarski opus Ferdinada Pađena slojevit je, višeznačan, bogat u svojim brojnim izvedbama i kolorističkim ekspresijama i svakako zaslužuje ozbiljan galerijski tretman koji bi omogućio, kreirao izložbu s pozornim odabirom najboljega.

Dominantni kolor Mladena Žunjića

Mladen Žunjić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, stvaratelj iznimnog potencijala, kreator je već sada se može reći složenog i bogatog višeznačnog opusa, koga čini niz ciklusa izrazitog i eksplozivnog kolorizma, većinom u velikom i srednjem formatu u tehnici ulja i akrila na platnu i kartonu, s raznolikim nefigurativnim motivima, od ovala, linija, ploha, koji obitavaju u vrlo vibrantnoj atmosferi, kretnji i promjena, silne tektonske aktivnosti.

U najnovijem ciklusu, sa svim poznatim elementima, Žunjić je krenuo u ponešto drugom smjeru.

Uz snažnu, vrlo aktivnu prisutnost pojedinih boja koje daju temeljni karakter slici, slikar je započeo oblikovati uz pomoć ploha i crta, neobične konstrukcije, koje podsjećaju na zagonetne šamanske maske ili su to crnom linijom obrubljena lica drevnih ratnika ili su to pak neznane i neobjašnjive pojave koje lebde iznad uskomešanih boja i njihovih raznovrsno kreiranih tijela, tvoreći skladno neskladni odnos života, suživota.

U prvom su planu agresivne crne linije koje uobličuju svojim pozicioniranjem i kretanjem stvarnost gustog i jakog kolora, koji u podređenoj poziciji može jedino mijenjati svoj intenzitet, ali koji će u konačnici, nakon stalnih i uznemirujućih promjena, doći u dominantnu poziciju, u situaciju u kojoj je on, rasplamsali i gotovo neobuzdani kolor jedina prava i moguća mjera, za sve, pa i za sliku samu.

Pred nama su Žunjićeve slike koje dočaravaju situaciju, kompleksnu i običnu, duboku i bezazlenu, složenu i naivnu, kompliciranu i rješivo nerješivu antagonističku poziciju sučeljenih nespojivo spojivih elemenata, stisnutih u volumenu prizora slike.

Pred nama su slike koje dočaravaju svakodnevnost dana i tajanstvo noći, simboliku znakova i zvukova ( koje najčešće ne prepoznajemo i ne reagiramo).

Svaka slika ima svoju jedinstvenu šifru, koju uspješno ( ili neuspješno ) otvara svatko od nas i dešifrira simboliku, nalazeći u na platnu, u boji, ona značenja koja su samo njemu važna.

Žunjić je uspješno realizirao početak novoga ciklusa s dominantnim kolorom, izveden u njegovom karakterističnom velikom formatu ( uglavnom metar puta metar i veće ), otvarajući brojna pitanja od motiva do boje.

Brojnost Žunjićevih slika velikog formata danomice raste, ciklusi se množe i reklo bi se da slikar samo još više ubrzava svoj ritam kreiranja, nastojeći se približiti onim slikama koje umjetniku život znače.

Mladen Žunjić i u najnovijem ciklus bez ustezanja istražuje zagonetne i skrivene mogućnosti velikih formata, koristeći vješto i odgovorno boje u razotkrivanju bjeline sve se snažnije i hrabrije upuštajući u žestok boj s praznim prostranstvima platna.

Žunjićeve slike obilježene su i vrlo jakim emocionalnim nabojem stvaratelja, što se lako očituje u u njegovim potezima, linija kista vjerno prati uzbuđenenost duha. T