ŠKREB JE DUBROVNIKU NANIO VIŠE ŠTETE OD SRPSKO-CRNOGORSKE AGRESIJE

ŠKREB JE DUBROVNIKU NANIO VIŠE ŠTETE OD SRPSKO-CRNOGORSKE AGRESIJE

22. srpnja, 2015.

Revizija dubrovačka banka
Uspomene najpoznatijeg hrvatskog bankara Nevena Baraća 23.dio

Zabilježio i snimio: Dražen Stjepandić

U dvadeset i trećem nastavku ekskluzivnog feljtona Svjedoci epoha, uspomene najpoznatijeg hrvatskog bankara Nevena Barača rezimiramo posljedice afere Dubrovačka banka. Po mišljenju gospodina Barača afera Dubrovačka banka bila je uvod i naznaka neviđenog gospodarskog onesposobljavanja Hrvatske, koje je proveo tadašnji guverner Hrvatske narodne banke Marko Škreb. Sadašnja teška gospodarska situacija i nezaposlenost posljedice su te rijetko viđene gospodarske politike. Sve pljačke u pretvorbi i privatizaciji od strane odabranih Tuđmanovih tajkuna nisu ravne ustupanju bankarske industrije strancima. Umjesto privrede država je sanirala banke i onda ih je HNB u bescjenje prepuštala strancima i zato Hrvatska ima sadašnju nezaposlenost i po BDP-u je na samom dnu u EU.
Dubrovačka banka je nažalost samo jedan primjer u najvećoj pljački od stoljeća sedmog.

SUDSKI SPOROVI I PRESUDE

Nakon mog smjenjivanja uslijedila je moja tužba jer je odluka Izvršnog odbora Dubrovačke banke nezakonita. Nigdje u zakonu ne postoji odredba zato što nije ili je u lošim odnosima s vladom i HNB-om, kako je Vinko Brnardić tada predsjednik Nadzornog odbora dubrovačke banke predložio u Prijedlogu za smjenjivanje. Državno odvjetništvo u Dubrovniku izgleda nije dužno znati što piše u zakonu i naći nekoga da im objasni, možda su bili u tijeku radovi u vinogradu pa nisu stigli saznati što se događa, a najvjerovatnije su dobili uputu s Pantovčaka da se tužba odbije. To što je poslije višegodišnjeg čekanja na odluku Vrhovnog suda isti ustvrdio da je odluka o smjenjivanju nezakonita nije prosuzročilo nikakave posljedice za zamjenika županijskog državnog odvjetnika koji je nastavio podnositi kaznene prijave i gubiti sporove sve u pravcu koji je odredio Sokrat kad su ga došli pitati u teškoj situaciji za Atenu što da rade? Sokrat je odgovorio da Atena treba što prije propasti pa da krene ispočetka. Na koncu je Visoku trgovački sud poništio i preinačio presudu suca Srđana Gavranića na Trgovačkom sudu u Dubrovniku i konstatirao je da je moja smjena nezakonita što je naposljetku priznao i sudac Gavranić i naložio je isplatu koja je bila predviđena ugovorom između mene i Dubrovačke banke. Naknada je iznosila 12 plaća, a moja plaća u Dubrovačkoj banci je bila 30 i nešto tisuća kuna. Naš prosjek 1997. bio je 6200 kuna. Poslije toga OTP banka kad je kupila Dubrovačku banku imala je prigovor je li u plaću bio uračunat i topli obrok, te prijevoz s posla na posao. Tražili su reviziju te presude i sud im je to usvojio. I stim se sad bavi sud u Dubrovniku.
Druga tužba koju sam podnio protiv Dubrovačke banke odnosi se na isplatu udjela u dobiti ostvarenoj u 1995. i 1996. To je bilo predviđeno međusobnim ugovorom, a odluku je donijela Skupština Dubrovačke banke i u knjigama je to evidentirano kao obveza po ugovoru. Gavranić je opet glavni lik, a inače po poštenju u poznatom Trgovačkom sudu u Dubrovniku, taj predmet je godinama razvlačio jer nije mogao naći načina da taj zahtjev odbije. Umeđuvremenu je Dubrovačka banka dobila već trećeg vlasnika Zadarsku banku koja je bila u vlasništvu mađarske sile – OTP banke.

INA VIŠE NIJE NAJVEĆA NI U HRVATSKOJ

Oslanjajući se na ranija “dobra” iskustva iz hrvatsko-mađarskih odnosa Račan, Linić i Čaćić su odlučili prodati INU mađarskom MOL-u. U tom trenutku Ina je bila veća od MOL-a, ali što to ima veze. Mađari su počeli s 15 posto vlasništva i došli su do današnjih odnosa. Treba još jednom ponoviti da je Ina bila najveća jugoslavenska kompanija i u društevom planu razvoja SR Hrvatske od 1975. do 1980. samo akumulacija INA-Naftaplina predstavljala je 60 posto akumulacije SR Hrvatske, a sam Naftaplin nije bio INA. Bile su tu rafinerije, trgovina, bušenje u Siriji i Libiji, pa ruske Bijele noći. Danas poslije svega Ina nije ni najveća firma u Republici Hrvatskoj, a to su sredili nabrojeni, a nastavili Sanader i društvo. Što sve rade provizije. Tu se ponovno proslavila i Savka Dapčević postavivši svog zeta Dragičevića za predsjednika Uprave INE, a taj je o INI zna manje od ništa. Jedina mu je preporuka bila što je bio Savkin zet.

NISU IMALI PREDODŽBU O RAZVOJU GOSPODARSTVA

Hrvatska je u Jugoslaviji izdvajala iz svog društvenog proizvoda u jugoslavenski budžet i za nerazvijene oko 30 posto društvenog proizvoda. Trebalo je pretpostaviti ako je obujam proizvodnje ostao isti nakon osamostaljenja da Republika Hrvatska ima na raspolaganju to što je davala u budžet Jugoslavije. Po razvijenosti SR Hrvatska je bila druga iza Slovenije. Izgradila je industriju i privredu uzimajući kredite koje je relativno uspješno vraćala. Isključujući osamdesete godine. Na kraju je ostala zadužena za oko tri milijarde američkih dolara. U taj dug je bila uračunata i investicija u petrokemiju, Dinu na Krku, bio je izgrađen autoput Zagreb-Karlovac. Pokrenut je narodni zajam za nastavak izgradnje tog autoputa do Splita što nije supjelo jer je projekt dobio politički prizvuk, a pa se od toga odustalo. Nešto kasnije započeta je i završena obilaznica oko Zagreba i autoput od Ivanje Rijeke do Novske. Sve je to financirano narodnim zajmom. Gradili su damaća građevinska poduzeća iz Zagreba, Osijeka i Dubrovnika. I dobro su napravili. Nema smisla podsjećati da je prvi autoput Zagreb-Beograd izgrađen u okviru radnih akcija omladine za nepune tri godine. Na isti način napravljene su pruge Šamac-Sarajevo 1947. Brčko-Banović 1946. sve rukama uz pomoć skromne mehanizacije. Netko može reći da su mladi bili prisiljavani ići na te radne akcije, a ja kažem da mene nitko nije prisiljavao, a s petnaest godina bio sam na pruzi Šamac-Sarajevo i poslije dva puta na autoputu, a imao sam gdje ići na more kupati se. Međutim želio sam pridonjeti izgradnji i napretku domovine, uže Hrvatske i šire Jugoslavije. Entuzijazam 1990. i 1991. kod naroda je bio još veći nego poslije Drugog svjetskog rata. Sjetite se koliko su ljudi dali samo novca.
Gospodin Manolić je jednom prigodom kao član najužeg Tuđmanovog rukovodstva na početku osamostavljivanja rekao da oni nisu imali nikakvu predodžbu o organizaciji i razvoju gospodarstva. To objašnjava razloge koji su urušili gospodarstvo sveli ga na današnje grane, a posljedično je dovelo cijelo društvo na rub bijede, besperspektivnosti i u konačnici vodi do izumiranja hrvatskog naroda na ovim prostorima.

BORBA ZA HRVATSKU

Iz inozemstva se vratila ekonomska emigracija koja se nije trebala s nikim miriti. Više-manje uspješno su proveli godine u inozemstvu stvorivši uvjete za pristojan život. A kad su se vratili došli su da nas obvijeste da su godine u inozemstvu proveli da bi se borili za Hrvatsku. Za Hrvatsku se borilo u Jugoslaviji, a oni koji su se za Hrvatsku borili u inozemstvu došli su da naplate tu svoju borbu. Kao što mi je jednom Mate Boban tada predsjednik Herceg-Bosne rekao da je u Hrvatskoj u Domovinskom ratu poginulo osam tisuća mladića iz Hercegovine i da to oni moraju naplatiti. Svatko je od Hrvatske imao nešto za naplatiti, a nitko za platiti i to se odnosi na one koji su se vratili i sa kojima smo se trebali miriti. U te spada i pokojni Lukšić koji je kupujući za male pare Karlovačku pivovaru istu prodao za ogroman novac i uz to za nikakav novac postao vlasnik više hotela u Dubrovniku. Sve je to plaćao narod svjestan da ostankom brani Hrvatsku i do danas se ne kaje što je tako postupio. Ali narod je nesretan, a nesretnim ga čine političke elite koje ne mare za narod nego za sebe. Kako objasniti da je u Republici Hrvatskoj prvi zakon koji je ukinut bio Zakon o utvrđivanju porijekla imovine. Tako je dignuta rampa koja je zaustavljala kriminal.

U ŽIVOTU JE NAJVAŽNIJE IMATI PRIJATELJE

Tako je primjerice Biondić sin mogao pričati da je došao do para mijenjajući dinare za marke u BiH. A to što je njegov otac pričao Mati Bobanu da je početkom devedesetih godina s premijerom Valentićem zaradio 20 milijuna maraka to ćemo zaboraviti. A takvih biondića ima koliko hoćete. Pa kada sam tih godina pitao Anđelka Leku čiji je hotel Panorama u kojem smo sjedili i pričali on kaže: “Moj”.
– Od kud novac za kupiti takav hotel?-mirno sam ga pitao.
– Posudio mi prijatelj iz Njemačke-kaže Leko.
Tad sam se sjetio koliko je istine bilo u tvrdnji koju je stalno ponavljao nekadašnji direktor Petrol Uniona u Beogradu Milan Crevar, inače iz Crevarske Strane na Kordunu, da je najvažnije u životu imati prijatelje.

POZIV NA GRABEŽ

Istina bilo je naših ljudi u inozemstvu koji su se borili za Hrvatsku, ali ti nisu vratili da bi nešto dobili. Oni su se borili iz patriotskih razloga. Poznat mi je slučaj gospodina Solde koji je dolazio u Dubrovačku banku kupiti bivši hotel Petku. Banka je još oprostila dug od dva milijuna maraka koje je hotel Petka bila dužna. Soldo je bio uporan u recitiranju svojih pjesama koje je spjevao o Anti Paveliću i nikako ga se nismo mogli riješiti. Da bi kasnije saznao od gospodina Vinka Hrkača, tada predsjednika Fonda za privatizaciju i još nekih, da je Soldo bio suradnik Udbe u inozemstvu.
Je li takvom trebalo prodati hotel Petku za male pare pa se s takvima onda miriti? Zakon o provjeri porijekla imovine nije ukinut odlukom nekog činovnika, odlučio je vrh države. S kavim namjerama pokazuje primjer da je dan prije stupanja na snagu Zakona po kojem se državni stanovi više nisu mogli prodavati i predsjednik države kupio kuću u kojoj je stanovao. To je učinila i nekada popularna Savka Dapčević-Kučar. Nije li to bio poziv za grabež, za stvaranje dvjesto bogatih obitelji koje će usrećiti Hrvatsku. Pa onda se u jednom gradu u Hrvatskoj dogodi potres i budući milijarder Sreto Tedeschi posudi ravno 30 milijuna hrvatskih dinara i nikada ih ne vrati. Na prijavu državni odvjetnik to stavi u ladicu i tu ostane desetak godina do zastare. Pa čuveni Čačić uzme novac za gradnju doma umirovljenika u Zadru i Dubrovniku i nikad ne igradi dogovoreno niti vrati novac. I Čačić je bio moralna vertikala vodeći čovjek za gospodarstvo. Sjećam se situacije iz Željezare Sisak u kojoj je nekada radilo 16 tisuća zaposlenih, pa su svakodnevno iz društvenog restorana nestajeli noževi, žlice i vilice sve dok se nisu dosjetili i ugravirali:” ukradno u Željezari Sisak”. Slično je bilo i u hotelima u Dubrovniku.

TZV. SANACIJA DUBROVAČKE BANKE

Tzv. sanacijom Dubrovačke banke utvrđen je gubitak u poslovanju sa stanjem 30. rujna 1999. od 3. 498. 300.000,00 kuna ( tri milijarde četristidevedesetosam milijuna i tristo tisuća kuna). Taj izmišljeni gubitak je pokriven iz kapitala banke 471. 800.000,00 kuna i rezervi banke 611.000.000,00 kuna i na teret proračuna Republike Hrvatske 2. 416. 800.000,00 kuna ( dvije milijarde četristošesnaest milijuna i osamsto tisuća kuna). Iz gornjih podataka je vidljivo da je Dubrovačka banka imala kad su je Škreb i ekipa gurnuli u sanaciju imala milijardu i pol kuna kapitala i rezervi. Odnosno 25 posto od ukupnih izvora sredstava što već samo po sebi govori o snazi banke, a kad tome dodamo štednju od cirka dvije milijarde kuna onda znači da su vlastita sredstva činila oko 70 posto ukupnih izvora sredstava. Možda je je tada u Hrvatskoj još samo jedna poslovna banka imala takvu situaciju. Škreb, Maletić, Šunjić i Koncul su faksificirali podatke iz bilance banke i došli su do gornjeg potencijalnog gubitka, pa su učinili kriminalno djelo i svrstali se u kriminalce.

ŠKREB GORI OD SVIH OKUPATORA

Kako je Škreb Kutlinu imovinu kao napr.: Diona, Prerada Split, koju je kasnije Kutle nesmetano prodao za 30-40 milijuna maraka, suvlasništvo u Nova TV, koju je kasnije prodao za 12 milijuna eura mogao proglasiti bezvrijednom i nenaplativom. Kako je taj isti Škreb sve hotele u Dubrovniku proglasila bezvrijednim i nenaplativim, a prije toga za suvlasništvo u Dubrovačkim vrtovima sunca i tim devastiranim hotelima jedna židovska komapanija nudila 22 milijuna američkih dolara. Druga židovska kompanija je htjela kupiti hotel Croatiju u Cavtatu. Hotel Excelsior je u prvoj godini nakon obnove ostvario akumulaciju od tri milijuna njemačkih maraka. Zar nije kriminalno djelo oteti 471 milijuna kapitala kapitala banke čiji vlasnici su bili privatne osobe i trgovačka društva bez obzira tko je osim Škreba u tome sudjelovao. A sudjelovali su Vlada Republike Hrvatske i njen predsjednik svojim potpisom na protuustavnoj odluci o sanaciji banaka. Nakon toga brzo su ukinuli postojeći Zakon, a naši sudovi uključujući i Ustavni sud pozvali su se na to da je zakon ukinut. Imovinu je papala maca i tako su odbijene sve tužbe oštećenih subjekata. Eto, to vam je pravna i demokratska država. Država od banke, a njeni vlasnici su građani Dubrovnika, otela 37 hotela po knjigovodstvenoj vrijednosti od 3.356.000.000,00 kuna ( tri milijarde i tristopedesetšest milijuna kuna), pa je dala DAB-u, na koju je prenijela tu ogromnu imovinu, nalog da smanji knjigovodstvenu vrijednost tih hotela. DAB je nakon toga prodala banku za nula kuna i još su kupcu dali 2.416. 800.000,00 kuna ( dvije milijarde i četristošesnaest milijuna kuna) u deset godišnjih rata uz pristojnu kamatu. Naprije su uplatili kapital od 185 milijuna kuna, pa su banku prodali za tih 185 milijuna kuna. Zašto je trebala sanacija banke? Zato da Kutle ništa ne plati banci, a bio je dužan oko 900 milijuna kuna. Škreb i njegovi suradnici su Dubrovniku i dubrovačkoj privredi nanijeli štete koja nadmašuje štete koje je nanijela srpsko-crnogorska agresija u Domovinskom ratu i rusko-crnogorska blokada s početka 19. stoljeća, kao i francuska okupacija nakon toga zajedno. Ipak najveći krivci su u Dubrovniku jer Niko Koncul kao povjerenik vlade nije smio potpisati falsificiranu bilancu, a tadašnja vlast u gradu nije ni prstom maknula da zaštiti interese Dubrovnika. Valjda su računali da će oni prodavati hotele i omastiti brk. Mislili su da im je odlična kamuflaža mene proglasiti kriminalcem i krivcem za sve. Što je Dubrovnik dobio s nekim Štrokom, Lekom ili Lukšićem u odnosu što bio dobio sa svjetskim kompanijama koje bi hoterle preuzele u menadžment? To se vidi u primjeru poslovanja hotela Imperijal.T

51 komentar

Uskoči u raspravu
  1. Miss. Veronica
    #1 Miss. Veronica 24 siječnja, 2024, 14:04

    Pročitajte moje svjedočanstvo o tome kako sam dobio zajam od pouzdane tvrtke. Pozdrav, ja sam Veronica iz Hrvatske. Bio sam u financijskoj situaciji i trebao sam kupiti kuću. Pokušao sam potražiti zajam od različitih kreditnih tvrtki, privatnih i korporativnih, ali nije išlo, a većina banaka mi je odbila kredit. Ali kako bi Bog htio, upoznali su me s privatnim zajmodavcem koji mi je dao zajam od 90,000 eura i danas imam svoju kuću i vlasnik sam tvrtke i trenutno mi je dobro, ako morate ići na tvrtka za osiguranje zajma. bez kolaterala, bez provjere kreditne sposobnosti, samo 3% kamatna stopa i supotpisnik s boljim planovima i rasporedom otplate, kontaktirajte Davidson Albert Loan ([email protected]). On ne zna da to radim, ali sada sam tako sretna i odlučila sam dati ljudima više informacija o njemu i želim da ga Bog još više blagoslovi. Možete ga kontaktirati putem njegove e-pošte. [email protected]

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Khelraja
    #2 Khelraja 22 prosinca, 2023, 11:07

    In the era of mobile gaming, the search for the best slot machine app online is a testament to the convenience and accessibility that players crave. These apps bring the excitement of slot machines directly to the palm of your hand, allowing for a quick spin or a prolonged gaming session wherever you may be. The best apps feature user-friendly interfaces, a diverse selection of games, and seamless integration with the online casino experience.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Assignment Helper
    #3 Assignment Helper 2 studenoga, 2023, 12:14

    “Do my assignment” is a common plea made by students facing the pressures of academia. Modern education often demands a heavy workload with numerous assignments, essays, and projects. Students, seeking a balance between academics and personal life, frequently require assistance in managing their coursework. Do my assignment services provide a solution by allowing students to delegate their assignments to professionals with expertise in various academic fields. These professionals are well-equipped to complete assignments effectively and efficiently, meeting deadlines and maintaining high-quality standards. This service not only eases the academic burden but also provides students with more time to focus on learning, understanding, and participating in extracurricular activities. “Do my assignment” services act as a lifeline for students seeking to reduce stress and improve their overall academic experience.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code