SISAK MOŽE BITI PONOSAN NA ODNOS PREMA DJECI S KOZARE

SISAK MOŽE BITI PONOSAN NA ODNOS PREMA DJECI S KOZARE

6. studenoga, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

jastrebarsko-logor-za-srpsku-djecu6 Custom

Prešućeni sisački ratni pravednici

Napisao: Josip Frković

Oni koji u vrhu hrvatske države odlučuju o pustim milijunima kuna što se iz proračuna godišnje izdvajaju za potrebe srpske manjinske zajednice – među ostalim i za nakladništvo, odnosno protuhrvatski nabrijane tiskovne i elektroničke medije – po tisućiti puta nisu reagirali, ostali su u šutnji. O lokalnim, gradskim političarima iz aktualne SDP-ove koalicije kukurikavaca, da i ne govorimo. Povod – komemoracija, pomen i pravoslavni parastos na sisačkom Dječjem groblju, i to nad humcima ratne siročadi iz 1942./43. godine. Događaj je to čiji su odjeci s nezadovoljstvom dočekani i već se danima žučno prepričavaju među starijim Siščanima Hrvatima. Osobito onima koji znaju pojedine slučajeve od dvije tisuće spašenih malih nesretnika udomljene u gradskim obiteljima ili pak onima sisačke okolice. Mnoge su seoski gospodari posvajali kao „sluge“ za ispomoć na imanjima. Da su htjeli, tijekom minulih sedam desetljeća mogli su pripadnici manjinske srpske zajednice, ali i emisari iz Srpskog narodnoga vijeća,  doznati cijelu istinu o dobročinstvima Siščana usred ratnoga pakla. Do istine im, međutim, ni ovoga puta nije bilo stalo. Možda je o tome, našavši se povrijeđenom, od svojih starijih više doznala i predsjednica Gradskoga odbora HSS-a dr. Anita Sinjeri  Ibrišević, netom izabrana dožupanica sisačko-moslavačka, kad je na predizbornom skupu HDZ-ove koalicije kritički progovorila o brojnim protuhrvatskim krivotvorinama velikosrpskih lidera, pa i zadnjoj sisačkoj. I sisački biskup mons. dr. Vlado Košić, jedno čitavo desetljeće predsjednik Komisije HBK „Iustitia et pax“, osvrnuo se na praksu laži i podmetanja. Najbritkiji sugovornik trenutne rashrvaćene i protunarodne vlasti, na misnom je slavlju uz blagdan Svih svetih pred crkvom Pohoda BDM upozorio kako se u javnosti neprestance iznose neistine i krivotvorine.

DJELA MILOSRĐA KARDINALA STEPINCA I SVEĆENSTVA

Pogotovo one da je u sisačkom prihvatilištu ubijeno dvije tisuće djece s Kozare, neutemeljeno optužujući Katoličku crkvu, svećenstvo i vjernike, premda je istina sasvim drukčija. O njoj svjedoči i crkveni povjesničar Lojzo Butorac, a biskup se Košić u propovijedi na nj pozvao.

 – Naime, vjernici su, zajedno s kardinalom Alojzijem Stepincem i katehetom Petrom Žagmeštrom (mučki ubijen od partizanske vlasti, s predvodnicom Zlatom Kolarić, skupinom križara i članova Ustaške mladeži, najvjerojatnije u Banskom Grabovcu  – op.a. ), te časnim sestrama u našem Sisku štitili tu djecu. Prva skupina stigla je u naš grad 3. kolovoza 1942., dok je prihvatilište djelovalo do 8. siječnja 1943., kazao je biskup Košić.

 – Od sedam tisuća dopremljenih malih nesretnika – u dobi od nekoliko mjeseci  do trinaeste godine života – spašeno je šest tisuća srpskih djevojčica i dječaka, dok  je tisuću izgladnjelih i bolesnih siročića umrlo. Mislim da je to veliko djelo milosrđa o kojem treba javno govoriti, usprkos pokušajima izvrtanja istina. Stoga i danas zahvaljujemo onima koji su imali sućuti i koji su zbrinjavali tu nesretnu djecu, sjećajući se velikoga broja hrabrih i dobrih ljudi koji se nisu bojali prijetnji ni zastrašivanja, iskazivali ljubav prema bližnjima. Takvi su i hrvatski branitelji, ljudi koji su od srbijanske agresije obranili naš grad Sisak i našu Hrvatsku, zaključio je biskup Vlado Košić. Mnogi Siščani dosta toga znaju o afirmiranom sisačkom nastavniku OŠ Braće Ribara i fotoamateru, na žalost pokojnom  Milanu Gojkoviću i nedavno preminulom rafinercu Trivi Petelinu. Pred autorom teksta,  prijateljima i susjedima,  uz usijane je električne ražnjeve (do pred smrt bavio se uslužnim pečenjarstvom odojaka i janjaca – op.p.), pok. Trivo Petelin više puta kazivao kako je u posavskom zavičaju iza 1945. kod Bosanske Gradiške pronašao svoju biološku majku. Odmah potom vratio se u sisački dom bivšega zrakoplovca NDH, poočima Emila Petelina i njegove supruge Mirjane, koji su u bivšoj državi radili kao trgovci „Grame“. Pohađao je školu, izučio zanat, zaposlio se i stekao obitelj, u kojoj je  iznenadnom smrću sina Lahora i unuke doživio najveće roditeljske tragedije.  I pokojni željezarac Perica Guskić rado je pričao o odrastanju u udomiteljskoj obitelji Franje Perlika iz sisačke Treće ulice.

“USTAŠKI PIR NAD SRPSKOM DJECOM“

 Da bi se tendenciozno zaobišla istina o hrvatskim pravednicima  i središnja humanitarna uloga kardinala Stepinca u spašavanju pravoslavnih Srba, progonjenih od zloćudnog ustaškoga režima, službeni izvori SNV-a i SABH-a spominju najčešće dobrotvorku Dianu Budisavljević sa suradnicama, te službenika Ministarstva udružbe NDH Antu Dumbovića. Taj je učitelj, uz veći broj sestara Crvenoga križa, osobito zaslužan za izvlačenje djece iz ratnoga užasa i čuvanje dokumentacije. Njegova evidencija kazuje da je preživjelim roditeljima malih patnika vraćeno 1.200 djece, dok ih je 2.200 predano građanima Siska i okolice „na prehranu“.  To što se brojke o spašenim i umrlim siročićima sisačkoga ratnoga prihvatilišta ne podudaraju uvijek i u potpunosti, svakako je gubitak cjelovite dokumentacije Crvenoga križa ili pak u činjenici da sasvim mali pokojnici  nisu ni upisivani u evidenciju.  Ali, promotrimo kako su srbijanske agencije i internetski portali – očigledno na temelju ranije proslijeđene cirkularne informacije, scenarija skupa i poruka SNV-a – tendenciozno izvijestili o sisačkoj komemoraciji. Događaju na kojem su govorili saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, žrtva holokausta u Auschwitzu i filmski producent Branko Lustig, te srbijanski ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja Aleksandar Vulin i kontroverzni vladika slavonski Jovan (Ćulibrk)?!. „Ustaški pir nad srpskom djecom“, naslov je jedne agencijske informacije. “Zločinima kakve su činili ustaše, ne može se ostvariti, ni Božja ni ljudska država, a pogotovo onakva kakva je danas…“. Dugujemo zahvalnost onima koji se ni u takvim okolnostima nisu mirili s idejom da djecu treba ubijati, kazao je okupljenima s bijelim ružama u rukama  M. Pupovac.

“MUDRI ZAKLJUČCI“ BORAČKOGA MINISTRA SRBIJE

Najpoznatiji hrvatski etnobiznismen, kako ga nazva Josipović, rekao je i ovo: „Postojala je država koja se temeljila na ideji u kojoj su djeca odvajana od roditelja, mučena glađu i bolestima i naposlijetku ubijana…“, po priopćenju iz SNV-a prenijela je banjalučka „Srna“. Baš kao da su nesretni mališani izvođeni pred ustaški streljački stroj.  Nazvavši „najveći dječji logor u NDH paklom za srpsku djecu“, jedno portalsko izvješće broj umrlih mališana – po odavno znanu velikosrpskom običaju – udvostručuje s jedne na dvije tisuće. A Aleksandar Vulin, gost iz nedavno agresorske i pobijeđene Srbije, založio se da se više nikad ne dozvoli ustaška ideologija.“ Ikad i bilo gdje“, ne spominjući, međutim, ustrajnu rehabilitaciju agresivnoga četništva u svojoj zemlji. Vrhunac Vulinova licemjerja može se iščitati iz užasno prizemnih i monstruoznih tvrdnji: „Onaj koji razbija ćiriličnu tablu samo zato što jedan narod baš tim pismom piše, razbijao bi i dječju glavu, samo da može i da se ne boji kazne. Nemoguće je da u Europi može biti mjesta za ustaše. Europa ne može biti gluha i slijepa kada gleda kako se ustaška ideologija ponovo rodi, pojavi i progovori“, naglasio je A. Vulin.  Nemalo je iznenadio i podatak što se na skupu, umjesto umirovljenoga protojereja Petra Oluića ili pak sadašnjega paroha sv. Petke Veselina Ristića, na parastosu pojavio episkop Jovan (Ćulibrk) iz Pakraca. S napomenom kako smo od Siščana bliskih Vijeću srpske nacionalne manjine grada Siska i onih koji su godinama tražili gradske vlasti da se obnove sisačko groblje i komemoracije nesretnoj djeci , čiji se život prerano prekinuo prije 72 godine, doznali smo kako su u SNV-u u Zagrebu organizirali cijeli listopadski događaj i odredili govornike. Na žalost, nimalo sklone istini. Nitko od naših sugovornika, međutim, nije se želio javno predstaviti imenom i dužnošću u srpskoj zajednici.  T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Teodor
    #1 Teodor 14 studenoga, 2018, 14:59

    Kad dotična gospođa veli da se o sisačkom prihvatilištu laže i da ona zna više od autora teksta (rođen iza Drugoga svjetskog rata) koji piše temeljem iskaza preživjelih svjedoka i dokumenata Katoličke crkve, bit će da je i ona stogodišnjakinja ili osoba iz korpusa lažljivih svetosavaca, odnosno da vjeruje gradonačelnici rođenoj dva desetljeća iza rata. Sve što je dotična “Sisak” napisala o “konclogoru”, plod je pokvarene mašte naših prekodunavskih komšija, mrzitelja i dušmana gladnih tuđih teritorija i pljačke.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Vulin Šljivančanin
    #2 Vulin Šljivančanin 12 studenoga, 2018, 08:39

    Ne vrijedi mrčiti hartiju za izravnu potomkinju Šljivančanina i Vulina, lažno se predstavlja kao Hrvatica, oca iz “gromova”.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Sisak
    #3 Sisak 11 listopada, 2016, 11:22

    Nemojte lagati i iskrivljavati povijest. Zna se jako dobro sto je istina,a ova istina boli. Boli mene i trebala bi svakog gradjanina ove zemlje. Hrvatica sam iz Siska,katolkinja,skolovana,zaposlena i dobro situirana,i naucila sam povjest za razliku od autora ovog teksta. Otac mi je bio branitelj u domovinskom ratu, u Gromovima,sve do Oluje, i sram me sto je takvo sta poput djecjih logora uopce moguce da postoji a kamoli u mojoj drzavi i mome gradu. Djecji logori u Sisku su postojali i to na pet mjesta u gradu. Zvali su ih uljepsano prihvatni centri,ali to su bili pravi logori u kojima su u neljudskim uvjetima umirala djeca,bez vode i hrane,na hladnoci su lezala na golom podu,od novordjencadi stare par tjedana do djece od 10-tak godina. Jedan se nalazio u samom centru grada,Jauk i plac djecice i beba je odzvanjao odatle i cuo se valjda i do samog Boga. Svaki dan su umirali gladni i smrznuti,i od bolestina. Postojao je i doktor ustasa koji ih je ubijao smrtonosnim injekcijama, i kada bi neka bolest izbila u jednim od logora,premjestio bi odma i zdravu tamo da pomru. Zbog svega sto je radio usporedili su ga u Sisku sa nacistom Mengeleom. I to bas u Sisku,takav horor ovdje,da bas ovdje. Na tom jednom mjestu logora koji se nalazio u samom centru grada je sada kazaliste i disco club,ispred kojeg je fontana spomenik sa likovima djecice koja su bila u logoru. Ispred nje je spomen ploca sa tekstom gdje se zeli da nasa djetinjstva nisu popot njihovog,jer ga oni nisu ni imali. Ta fontana se nalazi u parku gdje sam se igrala kao mala i uvijek sam ispitivala majku sta znaci taj tekst i tko su ta djeca. Oni mi je rekla da su ih ubili u logoru,a ja sjecam se nisam mogla ni pojmiti sta to ona govori. Znali su,stari Siscani su sve znali,znalo se za svih pet lokacija logora,jedno je bilo i u zgradi danasnje propale tvornice Herbos,jedno u barakama,jedno u dvorani samostana od casnih sestara,a jedno u staroj solani koja nije imala ni prozore ni vrata jer je bila namjenjena za susenje soli,bio je uzasan propuh a jadna djecica su tu gola i bosa lezala po podu. Dnevno ih je na desetine umiralo. Placali su grobaru da ih svaki dan posjecuje i odnosi umrle,kupio ih je u kolica i bacao jedne na druge i zatim odvozio na groblje ali u jamu. Bacali su ih u jame sve skupa i zakopavali. Nisu smjeli biti pokopani sa grobom i kako spada jer nisu bili katolici,kako je glasio humani zakon tadasnje Ndh. Nisu smjela biti dostojno ni pokopana. Danas se tu nalazi samo par spomen ploca na kojima pise da tu lezi 2000 ubijenih djece . Toliko su ih pobili u sisku,iako je ta brojka sigurno i visa jer grobar kaze da najmanje bebe nisu ni popisivali i uvijek su evidentirali manji broj nego sto ih je stvarno bilo mrtvih. I ta djeca nisu bila nikakva sirocad,ona su imala svoje majke i oceve kada su im ih uzeli u logorima Jasenovac i Gradiska. Majke koje su bilo radno sposobne su odvozili u njemacku na prisilan rad,a djecicu su im oteli i poslali u djecje logore u sisku,i jastrebarskom. To su vecinom bili civili sa Kozare,a bilo je i ljudi sa korduna,banije i slavonije. Oni su sirocad postala kad ih je tadasnja Ndh otela njihovim majkama!! A ne kako danas iskrivljujete povijest pa ispada da su im u Sisku jos i uslugu radili jer su prihvatili tzv sirocad. Istina je da je i dosta malenih spaseno iz tog pakla jer su ih neke odlucili dati na prehranu u gradu i okolici,na sela kako bi pomagala ljudima. Oni su ostali vecinom u tim porodicama,prekrstili su ih i dali druga imena. Moj susjed je dijete sa Kozare,tako je prezivio,danas se zove Ivan,svoga pravog imena se zapravo ni ne sjeca jer je bio jako mali kad je dospio u sisak. Djeca su mu veliki hrvati,vjernici i hrvatski branitelji. I zato vam kazem jos jednom ne iskrivljujte povijest jer mi povijest znamo. Da se
    ne zaboravi. I ne smije se zaboraviti takav zlocin. I crkva nije bila nikakav dobrocinitelj tada,vec dapace nije se htjela mjesat a u nekim logorima su cak i casne zapovijedale, kao i u logoru u Jastrebarskom. Mazale su djecici usta sa otrovom tako su jadna u mukama i vapajima umirala. Vjernik sam i takvo sto mi je nezamislivo.Na kraju cemo svi stati pred Boga,ja cu dignute glave ali kako ce oni. I zato ne iskrivljujte istinu ako Boga znate,naucite povijest i poducite svoju djecu da se takvo sta vise nikad nigdje ne smije ponoviti. Da li znate tko je tada bio najveci dobrotvor na ovim prostorima i tko je spasio 12000 djecice iz ustaskih logora? Sigurno ne znate,jer se o tome slabo govori i presucuje ali povjesnicari i stari ljudi se sjecaju. Bila je to zena,Austrijanka koja se udala u Zagreb za tada najpoznatijeg kirurga. Bila je imucna i ugledna gradjanka i uspjela je preko veza u Austriji obucena u uniformu crvenog kriza spasiti 12000 jadne djecice iz logora smrti. Najvise ih je spasila iz Jasenovca a bila je i u logoru u Sisku. Vozila je jadnike stocnim vlakom do Zagreba,opisivala je kako su umirala i na tom putu,lezala su u fekalijama svojim i iz njih su cak i gliste izlazile. Novorodjencad je umotavala u nekakav bijeli papir jer su bili skroz goli i lezali su po podovima logora. Ustase su stajale po njima i kazu da se cuo samo lom koscica i bolan jauk. U zagrebu je nakon smjestaja te djece po raznim centrima tu djecu udomljavala. Prekrstavali su ih i davali svoja imena i postali su dio zagrebackih obitelji.
    Vodila je i evidenciju djecice kako bi se kasnije mogla spojiti sa svojim pravim majkama ako prezive prisilni rad u njemackoj. Nakon rata komunisti su joj oduzeli tu knjizicu i pronalazak otete djece je bio skoro nemoguc.
    A zasto nitko ne spominje tu zenu,zasto? Lazete ljudima da je crkva bila dobrocinitelj,ne lazite sami sebe,zasto ne spomenete ovu zenu?! Schindler je spasio 1200 zidova iz logora a ova zena 12000 djecice! Svi povjesnicari znaju za nju a vi,da li vi znate? Jos jednom vam kazem,naucite povijest pa onda pisite. Meni lagat ne mozete. Ja sam za vrijeme domovinskog rata cijelo vrijeme bila u Sisku,svaki dan su padale granate po nama,sjedili smo u sklonistu ja majka i sestra cesto i gladne. Otac je bio na prvoj liniji i nismo znali je ziv il mrtav. Sjecam se majka je izmedju uzbuna na brzinu mjesila kruh da imamo sta jesti. Imali smo u ruksaku jednu pastetu koju smo stalno vukli u skloniste i nazad,cuvali smo je,bilo nam je zao ju pojesti. Hodali smo sa baterijama do sklonista jer je bilo zamracenje i vladao je policijski sat. Vidjala sam i poznati kombi na ulici pun muskaraca koji je u okrilju mraka a nekada i po danu odvodio civile druge vjere. Pljackali su ih i ubijali,olos koji se nije imao petlje boriti na liniji vec je ubijao civile. Da,u istom tom Sisku,i svaki siscanin zna za to ali se o tome suti. Kao i o djecjim logirima.Nisam se igrala niti provodila djetinjstvo kao dijete vec pod granatama i zato mi ne pricajte bajke ovdje jer vi ne znate sta je to.
    Jos jednom vam kazem ne lazite nam u oci,naucite povijest i hodajte uzdignute glave jer pred Boga cemo stati svi,ja uspravno,a kako cete vi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Gogi
    #4 Gogi 14 srpnja, 2016, 10:00

    Veliki humantitarci ti građani NDH. Što se dogodilo sa roditeljima te djece? Otkud uopće ta djeca u “pihvatilištima”? Nisu li ona posljedica ubijanja i istrebljivanja njihovih roditelja?

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Sale
    #5 Sale 5 srpnja, 2016, 15:24

    Sisak se ponosi ustaskim djelima….ljudsko smece…

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Guest
    #6 Guest 13 studenoga, 2014, 08:19

    „Prihvatilište za djecu izbjeglica“, u stvari, najveći dječji logor, nalazilo se u Sisku i bilo je pod pokroviteljstvom „ženske loze“ ustaškog pokreta. Kroz Sisak je prošlo 6.693 djece, od kojih je, za tri mjeseca ca, ubijeno ili uslijed teških uslova umrlo 1.600 dječaka i djevojčica. Većina ih je bila sa kozarskih opcina: Gradiške, Dubice i Prijedora. O strahotama u ovom logoru sačuvani su mnogobrojni autentični dokaz

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. klarens
    #7 klarens 6 studenoga, 2014, 18:33

    Niti jedno dobro djelo
    ++++++++++++++++++++++++++
    Neche prochi NEKAZHNJENO !!!!

    Odgovorite na ovaj komentar

<