Piše: Nikola Šimi Tonin
Često me ljudi zaustave na cesti u potrebi da kažu da bar na malo odlože teški teret koji nose na duši, jer to što nose nenosivo je dalje, puknuli bi da ne kažu. Tako mi se obrati i jedan meni drag čovjek. Pomorac. Ovo Ti moram reći pa ti vidi je za novine, je za dalje, ali jednostavno to moram pustiti iz sebe:
– Slavimo Domovinski rat i tugujemo za nevinim žrtvama, a onda predamo Domovinu “bez ispaljenog metka” veleizdajnicima, razbojnicima i zločincima koji su prisilili skoro oko pola milijuna mladih ljudi da isele iz Domovine. Popljačkali hrvatsku sirotinju koja ne može spojiti kraj s krajem. Recite mi što mi možemo slaviti, pusta slavonska sela, pustu Liku i porušenu Baniju, dalmatinsku sirotinju koja da nema dva miseca sezone ne bi mogla ni struju platiti.
Mrvice sa stola
Uništenu industriju, poljoprivredu, političkim kriminalcima na svim razinama služiti i guziti im se jer se nadamo od njih dobiti mrvice sa stola. Svaki grad, gradić i selo je uništeno sa ovom zločinačkom i veleizdajničkom politikom ovih Kroasan političara svih boja zadnjih desetljeća njima je nebitno jesu plavi, crveni ili crni, bitna im je samo lova i moć. Plačem skupa sa hrvatskim mučenicima koji se trude pošteno preživljavati pokraj ovakvih zlikovaca koji mrze našu Hrvatsku.
Mogao bi do sutra kazivati, ali svakim slovom sam sve nervozniji zato prestajem. Slava i ponos svim nevinim žrtvama koji su položili život na oltar Domovine.
Par riječi
Živi mi i zdravi bili Vi ostali Hrvati i svi stanovnici Lijepe Naše koji želite da se ova naša Domovina konačno trgne i ujedini protiv svih zala koji nas godinama tlače.
ŽIVILA HRVATSKA!!!
I doda, molim te naglasi da se zna tko je ovih par riječi rekao: Zoran Grancarić, pomorac. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.