“Na vrh brda drvena kapela stoji, ni vjetra ni kiše više se ne boji. Srušena je lipa stara i sa svima progovara…”
Početkom ožujka, u susret prve obljetnice smrti slikara, folkloraša i čuvara drvene pokupljanske baštine, Boška Škofača, napisao je to vikendaš i svestrano obrazovani domoljubni sisački doktor agronomije Marijan Matokanović, porijeklom Posavac iz Stare Gradiške. Dobri čovjek i pobornik prohodnosti posavskih parcela godinama je upozoravao Marijana Dolovčaka, čelnika udruge vinara i vinogradara sv. Bartol, načelnika općine Lekenik Ivicu Perovića, zapovjednika DVD-a Letovanić Stjepana Kušana, do biskupa sisačkoga mons. dr. Vladu Košića, na prijetnje 30 metara visoke i preblizu porasle polustoljetne lipe za sigurnost drvenoga zdanja kapele sv. Bartola iz 1896. koja dominira vrhom Letovanićkoga Vrha. Njenim interijerom dominiraju Škofačeve umjetničke slike u ulju sakralnoga sadržaja, dok je većina predmeta interijera tijekom Domovinskoga rata sačuvana je u zagrebačkom Kaptolu. Potkraj kolovoza, na blagdan sv. Bartola, u kapeli se održavaju svete mise kojima nazoče tisuće hodočasnika vikendaša, vinogradara i voćara sa sjeveroistočnih padina Vukomeričkih gorica. I dok u nedalekoj Žažini dobro napreduju radovi obnove župne crkve sv. Vida i Nikole, teško stradale u okršaju partizana Seljine brigade s domobranima 1945. koje iza potresa 2020. financira vlada susjedne Mađarske, dr. Matokanović novinara crkva sv. Antuna Pustinjaka, za komunizma ideološki nazivana “crvena Odra Sisačka Mike Špiljaka” (J.F.) T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.