U povodu sedme obljetnice smrti Savke Dabčević–Kučar, osnivačice i doživotne počasne predsjednice HNS-a i jedne od najznačajnijih hrvatskih političarki, izaslanstvo Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata položilo je u četvrtak 4. kolovoza vijenac na njezinom posljednjem počivalištu na zagrebačkom groblju Mirogoj.
„Sedam je godina od smrti naše Savke, žene koja je, ne samo utemeljila, nego i stvorila politički put i Hrvatske narodne stranke, a dobrim dijelom i Hrvatske. Svi koji slijedimo i koji smo naslijedili ono što je Savka počela prije 40 godina imamo obavezu tome biti dosljedni. I upravo se zato svake godine, zajedno s našim seniorima i novim generacijama, podsjećamo kako je bilo teško u vremenima Jugoslavije, ’70., ’71. godine otvoriti Pandorinu kutiju slobode Hrvatske, bez obzira na rizike koje je to donosilo“, rekao je predsjednik HNS-a i saborski zastupnik Ivan Vrdoljak.
„Jedna od Savkinih glavnih poruka tih je godina bila da treba imati vizije, da političari moraju biti vizionari i stratezi, i da nema cijene koju treba platiti da bi to realizirali. To je i naš uzor i toga se i danas trebamo držati. Nikad nije bila populist. Uvijek je brinula o tome da u svom političkom životu postane uzor nama mlađima. Mi koji smo je naslijedili imamo veliku obavezu čuvati ono što je Savka započela“, poručio je Vrdoljak.
„Imao sam veliku čast nositi vijence na Savkinom posljednjem ispraćaju prije sedam godina koje su prošle prebrzo, ali Savkina ostavština živi i dalje“ rekao je Stjepan Čuraj, predsjednik Slavonsko-baranjskog regionalnog saveza.
Vijenac i svijeće uoči sedme obljetnice smrti Savke Dabčević–Kučar, koja se navršava u subotu, 6. kolovoza, položili su predsjednik HNS-a i saborski zastupnik Ivan Vrdoljak, članovi Predsjedništva HNS-a: predsjednik Savjeta HNS-a Mladen Belicza, predsjednik Slavonsko-baranjskog regionalnog saveza HNS-a Stjepan Čuraj i predsjednik Sjeverozapadno-hrvatskog regionalnog saveza Anđelko Topolovec; saborski zastupnici HNS-a Goran Beus Richembergh i Marija Puh te drugi istaknuti članovi stranke. T
2 komentara
Uskoči u raspravuSamo nenormalan čovjek (lud, poremećen ili svjestan neznalica) može pozitivno govoriti o srbskoj paščadi (svi partizani su srbska paščad, osnovnim im je bio cilj rušenje NDH i klanje Hrvata, pa i sam njihov poglavica – Đilas – u knjizi “Drug Tito” piše da se partizani /izbjegavali su koliko god su mogli/ nisu borili protiv NEMACA), Savki (ime su joj dali po svetom savi, jebo ju sveti sava) Dabčević i Nikoli Tripalu cilj je bilo rušenje bilo kakove Hrvatske i klanje svakog Hrvata koji nije bio u njhovim redovima. Pavelić i ustaše su nebitne. Da su paščad Mika i Savka 91. bili mladi, oni bi se s nožem u ruci obreli u Kninu..
SAVKA JE PRVA SLALA KNJIŽEVNIKE NA ROBIJU!
Savka i Miko bili su ambiciozni pretendenti na najviše položaje moći u Hrvatskoj. Pokret Nezavisnih intelektualaca u Zadru je, još prije pada Rankovića, otvorio pred cijelim svijetom pitanje slobode tiska i doživio da ih udbaš Barbir tuži izravno Titu da svojim zahtjevom da se u svašta miješaju ugroze odnose s prijateljskim Sovjetskim Savezom. UDBa je rastjerala, pa i uhapsila, grupu istaknutih intelektualaca oko Filozofskog fakulteta u Zadru i time samo potakla krugove marginaliziranih književnika i pisaca u Zagrebu koji su pokrenuli ‘Hrvatski književni list’ u koemu su svoj obol pridonijeli i neki ‘zadrani’.
Zabranom HKL-a Matica hrvatska je – ‘pro foro interno’ – pokrenula ‘Hrvatski tjednik’ koji je pod uredništvom Vlade Gotovca načeo i pitanje “Hrvatske bez krila” pa i ‘Sovjetske Hrvatske’ pod uplivom Franje Tudjmana i Zvonimira Komarice (koji je u svoje vrijeme poslan na robiju kao ustaša, a vratio se s robije kao komunist) koji e bio autor povijene ‘Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku, (objavljene dne 7. trav nja 1967 u ‘Telegramu’ a koju je oštro napao Vladimir Bakarić.
Entuzijazam koji je razvio ‘Hrvatski tjednik’ pridružio je i druga glasila: ‘Kritika’, ‘Gospodartski glasnik’ itd, CK SKJ dobio je zadatak da ‘kanalizira’ taj ne planirani i nagli razvoj slobodnije riječi u Hrvatskoj i da bi sve sveo u svoj tok službene politike CK SKH je najavio neke ‘slobode’ svojim sunarodnjacima, među kojima je bilo govora i o ‘samoupravnom pluralizmu’, o čemu je kasnije i u Sloveniji bilo pokušaja i stvaranmja opozicije iako u tjesnacu ‘samoupravnog socijalizma’ kako ga je vidio Edvard Kardelj.
Savka Dabčević-Kučar je išla dotle da je javno proklamirala paralelizam “klasno i nacionalno”, a što je izazvalo beogradsku čaršiju da stvori galamu oko ‘separatizuma’ pak su – već tada – i zagrebačke ljevičare prozvali ‘ustašama’. No, svadja između Sasvke u Zagrebu i Latinke u Beogradu trajala je do ‘Sjednice u Karađorđevu’ kad je Tito stao na kraj ‘Hrvatskom proljeću’. Nakon toga zavladala je olovna tišina.
No, treba se podsjetiti da su Savka i Tripalo osobno tražili načina da zauzdaju taj novi, nešto slobodniji tisak pa su u Zadru, dne 16 srpnja 1971 dali uhapsiti samog utemneljitelja Pokreta nezavisnih intelektualaca bez obzira što je u međuvremenu postao i – francuski državljanin. Trebalo je udariti po glavi Zadar da bi sve drugo znalo da ih i Savka može poslati u Staru gradišku i to na dugogodišnju robiju zbog – poezije.
To toliko o ‘proljeću Savke i Mike’.