KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

RUSKI ZRAKOPLOVI NA CIPRU

11. srpnja, 2013.

Piše:Ile Papić Golub

Naše tvrdnje u zadnjim Znakovima vremena o zoni zabrane leta u Siriji, potvrdio je i nedavno američki načelnik glavnog stožera general Martin Dempsey u svojoj izjavi , da bi uspostavljanje zone zabrane leta u Siriji bio čin rata. Također je istaknuo kako taj potez nebi zaustavio krvoproliće u zemlji. Kao i do sada general Dempsey prilično je oprezan kako u svojim izjavama tako i po pitanju uspostave zone zabrane leta. Međutim, ne djele u Pentagonu svi njegovo mišljenje. Stanje na terenu oko Sirije sasvim je drugačije, SAD su povećale svoju sigurnost na granicama Sirije, njihove trupe i naoružanje nalaze se u Jordanu i Turskoj. S jedne i druge strane nalaze se Patriot sustavi. Imajući u vidu sve ovo, na kraju general Dempsey ističe kako je američka vojska u potpunosti pripravna i u stanju je uspostaviti zonu zabrane leta odnosno pokrenuti rat oko Sirije ukoliko se donese odluka o tome. Američki vojni vrh je kao i nedavno kada je u pitanju bila Sjeverna Koreja pokazao veliku dozu razuma i prisebnosti u ovoj situaciji oko Sirije. A to se nikako nemože reći za američku političku elitu bilo da se radi o demokratima i republikancima koja kontinuirano poziva i vrši pritisak da se krene s vojnim angažmanom. Oni neumorno vrše pritisak na Obaminu administraciju da se donese odluka o zoni zabrane leta ali da se krene s direktnim zračnim napadima na sirijsku vojsku.

BAZA TARTUS

S druge pak strane odnosno prošlog tjedna jedna od udarnih vijesti bila je ona da Rusija napušta pomorsku bazu u Tartusu i to isključivo jer je Al-Hayat u intervju sa zamjenikom ministra vanjskih poslova Ruske federacije Mihailom Bogdanovim dodao dio rečenice koju Bogdanov nikad nije izgovorio, a to je da Tartus za Rusiju nema nikakav strateški značaj. I dok svi ruski mediji demantiraju ovu vijest istovremeno  traju diplomatske aktivnosti oko još veće prisutnosti ruskih oružanih snaga u Mediteranu i u blizini Sirije. Sredinom prošlog tjedna dogodila se još jedna bitnija stvar a to da je Cipar od Rusije zaprimio formalni zahtjev  za korištenjem njihove dvije vojne baze, riječ je o ciparskoj vojnoj bazi „Andreas Papandreou“ u Paphosu i pomorske baze u Limassolu. Iako su mnogi ovu vijest primili s nevjericom, dan nakon zaprimanja zahtjeva ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov ciparski kolega Ioannis Kasoulides, u Sankt Petersburgu potpisali su preliminarni ugovor o suradnji između Cipra i ruskih oružanih snaga, kojim je udovoljeno ruskim zahtjevima. Ciparski ministar vanjskih poslova izjavio je kako su ruski zrakoplovi dobro došli na Cipar i kako je preostalo poraditi na tehničkim detaljima. Zrakoplovna baza u Paphosu i luka Limassol će stajati na usluzi ruskim oružanim snagama od onog trenutka kada ga ratificiraju predsjednici dviju država Nikos Anastasiadis i Vladimir Putin a to bi se trebalo dogoditi tjekom posjeta ciparskog predsjednika Moskvi. Ministri vanjskih poslova izjavili su kako su u tijeku pregovori oko datuma susreta dvojice predsjednika. A sobzirom na razvoj situacije u regiji i budući da je ovo za Rusiju od najvećeg prioriteta sasvim je sigurno kako Vladimir Putin neće odugovlačiti s terminom sastanka.

MEDIJSKI RAT

 Zapadni mediji također nisu propustili analizirati ovu novu suradnju između Moskve i Nikozije, i svi su se složili kako se Rusija priprema za pad Bashara Al-Assada i žele sebi osigurati drugu luku u kojoj će se opskrbljivati i održavati njena Mediteranska flota. Međutim o uzroku ovako iznenadne suradnje Rusije i Cipra analize su bile različite, od onih da je Cipru prijeko potreban novac do toga kako Rusija koristi sve adute da bi dobila prevlast na Mediteranu. Uglavnom medijski natpisi se mogu okarakterizirati kao dio medijskog rata kao što je bio slučaj od prije tjedan dana kada je doslovno izmjenjena izjava Mihaila Bogdanova o napuštanju sirijske luke i ujedno ruske vojne baze Tartus. O Tartusu sam već pisao u prethodnim znakovima tako da ću se u sljedećim znakovima više pozabaviti novonastalim geostrateškim preraspoređivanjima pomorskih zračnih snaga na Mediteranu a koji će neupitno odrediti buduća događanja u ovoj regiji.