ROBIJA ZA DIZAJNERA VESNE PUSIĆ

ROBIJA ZA DIZAJNERA VESNE PUSIĆ

2. srpnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Srećko Jurdana

Kazalište Europa na dobrom je putu da svoju hrvatsku predstavu privede tihome kraju. Po ocjenama mnogih promatrača, veliko finale proteklo je elegantnije nego što se očekivalo. Državni govori na uvodnoj večeri bili su svečarski standardni ali veseli i artikulirani, što je političku frazeologiju u njima učinilo probavljivom. Stvari su se uglavnom svodile na prijateljstvo, suradnju, svijetlu budućnost, mir. Mir neka od danas balkanskim poljima vlada, mir tvome rudaru i tvome rataru, rekao bi pjesnik. Predsjednik i premijer likovno su manifestirali stameno zajedništvo u europskim stremljenjima, noseći – na tamna odijela –  identične crvene kravate. Njihov dress code bio je besprijekoran.

U isto vrijeme, prva dama priredbe potvrdila je nepredvidljivost svojih dosjetki. Sa svojom standardnom pozom ushićene srednjoškolke ministrica Vesna Pusić – o njoj je riječ – zakliktala je na televiziji, “Ljudi, gotovo je !”, očekujući valjda da dotični ljudi zbog Europe pobenave od radosti. Izjavila je također, držeći se svoga poznatoga verbalnoga stila, kako je “svečanost odrađena sa stilom”. Kad je o pojmu stila riječ, on bi se – međutim – vrlo teško mogao primijeniti na svečani dres u kojem je gospođa Pusić na Gornjem gradu dočekivala visoke goste.

TJELESNA STATURA

Ministrica je nastupila u nekakvom originalno kontradiktornom dvokomponentnom kompletu – poluduga crna suknja a la Angela Merkel i njoj potpuno neskladan, prozračan gornji dio u crvenkasto sivoj boji koji joj temeljito otkriva leđa i ruke – što nije bilo samo u evidentnoj suprotnosti s meteorološkim uvjetima kakvi su vladali na Markovu trgu, nego i s tjelesnom staturom nositeljice. Premda povremeno voli duhom izigravati gimnazijalku, gospođa Pusić trebala bi znati da je protok vremena kod nje proizveo određena ograničenja u pogledu stilski prihvatljive razine otkrivenosti. Publiku je uspjela fascinirati sklonošću vizualnoj avangardi. Što se tiče dizajna njezinoga outfit-a u najsvečanijem trenutku njezine karijere, razdragana ministrica mogla bi za svoga modnog savjetnika mirne duše organizirati doživotnu robiju.

SURADNJA NARODA I DRŽAVA

Sve drugo na proslavi uglavnom se kretalo u društveno prihvatljivim okvirima, bez obzira na neke bizarne retoričke hiperbole. Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz – na primjer – izjavio je na otvaranju Kuće Europe, “Ono što sam jučer osjećao, to je ideal”. Što je pod tim mislio, trebalo bi upitati nekog tumača skrivenih govornih značenja. Misao je obogatio i zaključkom: “Hrvatski narod dao nam je nadu za suradnju naroda i država”. Ugodno je to čuti, nema sumnje. Ako je hrvatski narod uspio bilo kome dati nadu za bilo što, onda je u Europi doista na djelu povijesna prekretnica bez premca. Na otvaranju spomenute Kuće – Jutro nakon sudbinske Večeri – premijer Milanović u nadahnutoj verbalistici nije zaostao za uvaženim gostom: “Atmosfera je bila ljudska, radosna, mogla se rukama dotaknuti”. Hrvatska je, dakle, u Europu ušla s punim rukama atmosfere, što je još jedan njezin pothvat za pamćenje.

Europa je, dakle, od Hrvatske dobila ideal i nadu za suradnju, ujedno i atmosfere napretek, a što će Hrvatska dobiti zauzvrat, to ćemo tek vidjeti (rekoše slijepci). Što se loših stvari tiče, za sada je dobila ukidanje povrata Mehrwertsteura, ali to se donekle kompenzira ukidanjem kontrole na granici. U Europi si i kupuj što hoćeš, ako imaš s čim platiti. Hoće li hrvatski profiti na tome ostati ? Nema šanse. Najavljeno je i ukidanje knjižice vozila kod registracije. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<