80 GODINA S NOGOMETOM

REPOVA VRATNICA ’78. U BUENOS ARIESU

3. srpnja, 2014.

Piše: Zvonimir Magdić

118 – Di Maria. I – Argentina. Najprije, častim Realovog Di Mariju. U surovom, iscrpljujućem produžetku, kad se pada s nogu, u zadnjoj minuti, Messijeva solo- točka. Izvukao  je driblingom nekoliko “Urmahera” i ostavio loptu, na kristalnom tanjur, svojoj – “sedmici”. Di Maria – nisko. 1:0. I –  četvrtfinale!

U igri, samo dobrih Švicaraca, ne više. Uz nadahnutog Shequirija i Hrvata Drmića – kojeg su prije kraja izdale noge te loših Argentinaca, jednoj od najmoćnijih ( Maradona) nogometnih sila svijeta, čak –  i Švicarska –  može biti kost u grlu. Bez kombinatorike, bez duhovitosti, bez pravog driblinga i u tom – jednom jedinom –  očekivanju Godota, jasno Messija. I njemu je trebala, čitava jedna budnica. Kad je, konačno povlekel, onako kako samo on to zna, bio je gol. Čitave jedne pobjede.Teške. i krležijanski “kervave”.I ono, što je najvažnije, ona ne nosi veliku nadu  Argentinaca – za sutra. Pozor! Džemaili je  imao, u zadnjim sekundama nakon lopte iz kutnika – vratnicu! Desnu, koju nije uspio pokriti dobri Romero. I, moglo se ući u vele.- dramu čitavog Mundiala.

MOTKA ZA JEDANAESTERCE

Ja sam bio, u živo,  na završnici Argentinaca i Nizozemaca, na Mundialu ’78, u Buenos Airesu. U sličnoj, kvrgavoj igri –  koju je za Argentinu vodio tada  “El Matador” Mario Kempes –  sjajni Nizozemac  Rep je, točno predmenom, pogodio desnu vratnicu Filiola. U zadnjim sekundama, kod 1:1. Bila bi to – pobjeda. I – kruna svjetskih prvaka, za “Tulipane”. U produžetku, razigrana Argentina za  3:1. Konačnih. Ovog je puta Džemaili imao motku, za ” jedanaesterce”! Kako je rekao moj dragi prijatelj, poučavatelj nogometa, Ivan Đalma Marković: „Bog je velik!“. Argentina.

A onda, u Salvadoru, kojeg ja pamtim, za odlaska u Argentinu, na Mundial, ’78 snažni tromotorac Boeinga, imao je kvar.Taj  njegov treći motor, koji je i onako često “visio” tražio je – oporavak. Nije se smjelo van.U pristaništu, dok čekamo, popravak,satima, užasni udar vrelosti. I, vrućine. Jedva, do zraka.

BELGIJA I SAD GOLIM ŠAKAMA

I baš tu, za brazilsko M- četvrtfinale, tuku se “golim šakama” Belgija i SAD. Čega sve tu nije bilo. Prilika i neprilika.Vratarskih parada. Courtois,vitak, elegantan –  sjajan. A, njegov američki kolega Tim Howard – fantastičan. Grmjelo je od silne pucnjave. Tko će zabiti. I kada. Odbija se, nabija se, brani se. Ne daju se. Ni jedni ni drugi.Wilmots, mi ga Hrvati dobro znamo, grozio se, na fini način, svojim “Crvenim đavolima”.Pa, gospodo,  mi idemo do kraja’! Klinsman je digao Amerikance na razinu – svijeta. Gledanošću, nogomet pokopa i košaricu i baseball. Brazil je pun, na tribinama, Amera.Toliko su poravnate snage! Jasno je da će se, tu, ići do kraja – do elvera! Produžeci su prva štenga.I, tu pada odluka. De Bruyne, na samom početku tog dugačkog repa koji mlati na sve strane i jede živce –  trese mrežu.1:0. Wilmots, koji u svakom slučaju, imponira, šalje u taj nastavak Lukakua. I baš on, na loptu De Bruynea pogađa, pod prečku. 2:0.Gotovo, gotovo…! Ili, nije!Jer Green, polu-volejom, otvara nadu Amerikancima. 2:1.Nastavlja se –  slikopisnom brzinom, prilikama, promašajima, strašnim golmanskim obranama. I – Belgija. Zasluženo.