Piše: Zvonimir Magdić
Luzer – gurnuli su u svjetski rječnik – Ameri. Tamo, preko Velike bare, to je najubitačnija riječ koja te može ščepati za vrat. Gubitnik! On se zavlači u daleka vremena recesije, Al Caponea, gangstera, strojopušketanja, prohibicije. Pa se zavukla, i u sve druge pore života. I, društva. Čak i u škole .među djecu. Od takvih se bježi na drugu stranu! Dominira u športu, koji Amerikanci vole, kao nitko. Stadioni su uvijek krcati. Čak i na – pikulanju! Zahvalna publika. Pouka:sve možeš samo ne izgubiti. A, kamo li biti, trajni luzer.
ZGRABIO AMERIKU ZA GUŠU
I dok takav pristup dere Novi svijet, pa čak o ovaj, starih kultura, malo po malo, Mundial je nogometa u Brazilu.I – gle, čudo. Čak i Obama, predsjednik velike Amerike, telefonski razgovara, uz neposrednu reportažu, s jednim – luzerom. A taj je luzer, zgrabio Ameriku za gušu. On je lice dana. On je heroj. On je vitez. Duša nacije. Htjeli ili ne, Belgija je tukla SAD 2:1. Amerika je – izgubila. Ona je nogometni – gubitnik. A vođa, prvi čovjek tih gubitnika, vratar je Tim Howard. Junak dana. Čitava Amerika bruji. Na slikama, na zaslonima stotine dalekovidničkih kuća, na prvim stranicama revija i novinama. Rekao mu je, Howardu, osobno Obama: ‘Tim, obrij se! jer ako te naši sretnu s tom bradicom, ostat ćeš bez ijedne dlake. Onako, holivudski.’
PRVI GOLMAN MUNDIJALA
Svijet zna za tu priču. Na ovom je Mundialu, puno dobrih golmana. Još nije jasno, odlučno tko će navući bijele rukavice u zlatu. Najboljeg. Bravo je tu, Navas je tu. Belgijanac Courtois, onako vitak, elegantan je izvrstan. No, kako sada stvari stoje, američki refleks se širi kao raštrkana hobotnica globusom. Howard bi trebao do ‘ zlata’. Stotinu je utakmica za SAD, vratar je Evertona. Brani – čudesno. I, ovo je težina čitave priče. Horor. On je bolesnik. Vuće sa sobom takozvani Touretteov sindrom. Mišićje mu je silno ojačano. Nosi ga na široko i u vis. Da, sam će reći, moj je refleks, zahvaljujući toj bolesti, snažniji od tolikih. Imao je na ovom Mundialu šesnaest teških obrana. I, srušio Peruanca Quirogu, koji je imao – petnaest. Svjetina ga obožava. Suigrači, nose na rukama. Visoke ćele, brkajlija i brade, na koju pikiraju, toliki. Jednostavno, čudo od čovjeka. Pa, i među gol- štangama. Što sve nije skidao protiv Wilmostovih crvenih vragova. Taj je sam rekao da mu je zbog Howarda skoro puklo srce! Svojoj zdravstveni karton je upisao već sa dvadeset godina. I, od tada, bio je svjestan da mu je refleks silno izoštren. Ostavio se ostalih športova čije je lopte grabio i primio se nogometa. I – branjenja. S preko tri banke života, on je u naponu snage. Everton mu je klub za koji brani. Svi ga, ipak, gledaju, nekak’ po prek’. Oni, podrugljivci, rekli bi: majmun! Nema te grane na koju se on ne bi mogao – odbiti. I dok se luta u traženju prve zvijezde M.’14, čini se da je pitanje vratara zaključeno: Tim! Čovjek, koji je okrenuo Ameriku na glavu. Njezin je junak, od sada – looser. Luzer. Priča za sebe.
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.