BEČKI WUNERTEAM HUGA MIESELA

BEČKI WUNERTEAM HUGA MIESELA

17. lipnja, 2015.

 

Piše: Zvonimir Magdić

Bilo je tih čudesnih momčadi, ali je izvorna samo jedna: Wudnderteam Huga Meisela. Lijepo,  elegantno i djelotvorno. Između trideset i tridesetdruge Beč se nagledao nogometa, zauvijek. Mathias Sindelar  je vodio čudesne dečke. Utakmica u Londonu 3:4, ostaje pojam grandioznosti. Priča za sebe. Engleska 4 – Austria 3!

Još je samo deset minuta utakmice stoljeća. Laufer je obavio prvi radio prijenos jedne nogometne utakmice na Kontinentu. Igrali su 1926. Sparta i Slavija. A evo ga sada, s mikrofonom prati Engleze i Austrijance. Usputnica: u Hrvata je prvi prijenos za Radio Zagreb obavio Marijan Polić. S “drvenjaka” purgerskog igrališta “slikao” utakmicu Gradjanskog i HAŠK-a, za Radišin pehar. Dvadesetsedme!

Visoki tanki Bečanin

London to ne pamti. Gusti, plavičasti dim tisuće cigareta visi u teškom oblaku nad Chealsijevim Stamford Bridgeom. Nema “glory, glory”. Nema pjesme. Šezdest pet tisuća  šuti i, guta slinu. I s jednim jedinim pitanjem koje kruži igralištem:

 – Ovi su Europljani malo “mad”. Nisu li. Are they…?

Istina, tri je gola za Englesku, jedan za Austriju. Ali, gle! Schall daje Vogelu na lijevo. On ne čeka. Igra na Sindelara. Visoki, tanki, košćati Bečanin, svijetlih tankih vlasi već je na lopti. Toliko tanak i vitak da ga zovu “papirnati”. On je pun trika. Ima li još koji? Ima. Dočekao je oklopnike “crvenih ruža i modrih lavova”. A onda, opustio loptu koja je Engleze odvela u sudar. Inercija je vraška stvar. Kako ono ide iz treće gimnazije, u fizici: svako tijelo nastoji ostati u stanju mirovanja ili gibanja tako dugo… (moj dragi profesor Škof, op.a.). Tresak, trupla na zemlji. Ostala je još samo jedna mala jednadžba, za Sindelara. To je ona, s jednom nepoznanicom. Nepoznanica je Hibbs, u crnom poluveru, do vrata. 3:2!

Ali, ovo nije kraj. Tempo ne jenjava. Naprotiv, raste. Da su mu crvene oči lokomotive, Mister White, ona bi se raspukla. Ne, ovo nije kaj god! Ovo je utakmica prestiža. I nije samo Austrija u pitanju. Osterajheri brane ugled Kontinenta. Zato je i Laufer tamo. Englezi su svjesni trenutka. Remplaju, trče. Desno krilo juri, još korak, još. To je Crooks. Na domak je gola, hoće li, hoće, puca…! I mačkasti Hiden ne brani. Gotovo. 4:2!

Urlik. Tribine se ruše. Pjesma. Sad pjevaju svi, i oni, bez glasa i sluha. Iz punih srdaca. ‘England is the best…’ Albion je zgrabio utakmicu  čvrsto, kliještima. Bojao se, a nije ga bilo strah. Nagazili su, muški bečku ljepojku. Ne zovite policiju, nije ‘violence.’ Gotovo je, gotovo…

Ili –  nije.

Dan velikog nogometa

Na  mekoj travi, tog 7. prosinca 1932, tri su minute do kraja. I nemam bloka za kombinaciju, Schall-Vogel, Vogel-Schall. Sada je Zischek u prilici. Oštro, brzo, resko, dobro, točno, neobranjivo. I, još. Yes boy, mijenjaj semafor! Jasno, ručni. 4:3

Opet muk. Stamford neće nikad zaboraviti ovaj dan. Dan velikog nogometa. Fantastičnih Austrijanaca. Opet zebnja. Velika “omega” je stala. Koliko? Minuta. Jedna minuta. Jedna jedincata. Lopta je u Bečana. Vogel je sam. Sam samcat. Udara žestoko, gol?!!! Šiša lopta kao tane, ali ne pogađa razjapljena vrata i “ohlađenog” Hibbsa. Vogel je zario ruke u mokru kosu, lice u mokru travu. Taj 4:4 bio bi čudo. Austrijanci u grču, u  mraku, koji već guši London.

Na stolu svlačionice je brzojav. Iz Beča. Iz domovine. Od nekog bečkog trgovca. “Zimski kaput; za svaki gol –  strijelcu; stop. Za neodlučno – Hiddenu; stop. Za pobjedu – cijeloj momčadi; stop”!

Netko ga je zgrčio, smotao, napravio od njega papirnatu lopticu. I napuknuo je tamo, u kut.Jer je čudesna momčad (Wunderteam) Huga Meisela odigrala bogovski. Veliku igru. Englezi su se izvukli. Ostali su učitelji, ali su  pred njihovom crnom pločom pobjede stajali  su još dugo, dugo, ponosni Austrijanci. Oni su znali sve. Kao i ‘ teachers’

 Tog popodneva, tog velikog datuma, te zimske srijede, kada je Wunderteam trebao staviti samo veliku točku, na veliko – ‘i,’ kad je čitava Europa držala palčeve bečkim virtuozima, uzduž svih “beciraka”, sve je bilo na ulicama. Beč je čekao svoj londonske junake.

Igrali su:

Engleska: Hibbs, Goodal, Blekinsopp, Strange, Hart, Keen, Crooks, Jack, Hampson, Walker, Houghton.          

Austrija: Hiden, Reiner, Sesta, Gall, Smistik, Nauch, Zischek, Gschweidel, Sindelar, Schall, Vogl.

Strijelci: 1:0 Hampson, 2:0 Hampson, 2:1 Zischek, 3:1 Houghton, 3:2 Sindelar, 4:2 Crooks, 4:3 Zischek T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code