RAZMIŠLJANJA O AKTUALNIM IZAZOVIMA CRKVE

RAZMIŠLJANJA O AKTUALNIM IZAZOVIMA CRKVE

5. srpnja, 2014.

 

 

t31 Custom

Knjiga Frane Prcele “Bogozaborav”

 

Napisao: Ivan Raos

Bogozaborav” zapravo je naslov novoobjavljene i predsavljane knjige ovodobno uglednijeg i dinamičnijeg hrvatskog katoličkog intelektualca dominikanca Frane Prcele, a objavljena je u nakladništvu (Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2014.),

kojoj je predstavljanje održano u ponedjeljak, 30. lipnja 2014., s početkom u 20 sati u Dominikanskom samostanu – u galeriji “Vinko Draganja OP”, Hrvojeva 2, Splitu. Knjigu su uz autora predstavljali zaista ugledni hrvatski sveučilišni nastavnici dr.sc. Slaven Letica, dr.sc. Ivo Banac, dr.sc. fra Ante Vučković, svi ozbiljeni poznavatelji teme (koju knjiga naveliko propituje), a predstavljenjem je moderirao novinar Branimir Pofuk.

Svi predstavljači knjige iznimni su govornici a hrvatskoj javnosti dobro znane osobe a na predstavljanju knjige zaista su baš svi bili rječiti (izražajno dojmljivi), pa  su očito stoga angažirani za recezente.

Knjiga je vješto, znalački i pomno pisana i po poglavljima razvrstana i zaista pregledno satavljena. Zasebna poglavlja oznanjuju vješto osmišljena i uvjerljivo sročena ovodobna autorova razmišljanja o aktualnim izazovima Crkve – iskazanima kao znaci doba.

STUPOVI POSLANJA CRKVE

Autor u uvodu je s pravom rekao da ako naslovnicu jedne knjige u izvjesnom smislu riječi čini njezino lice, tad bi se naslov mogli shvatiti kao njezinu iskaznicu. Ipak tumačenje dizajna naslovnice svoje knjige ostavio je mašti svakoga pojedinog čitatelja. Iako je naslov knjige (brimenita tvrdnja), ukratko je autor objasnio spomenutu „iskaznicu knjige“ naglasivši: „Objavio sam nekoliko knjiga, kako svojih tako tuđih iliskupa s drugima, međutim, nikada kao ovaj put nisam imao toliko poteškoća pronaći prikladan naslov. Zazirući od usputne ili moralizirajuće krilatice, tražio sam riječ, misao koja će objediniti teme kojima se bavi ova knjiga: poslanje intelektualaca, teološki govor danas, identitet, praštanje i pomirenje. Odnosno: aktualizacija mučeničke prošlosti Katoličke crkve, njezin rad s iseljenicima te pitanje transparentnosti (autentičnosti) Crkve u hrvatskome narodu. Kao što u podnaslovu stoji, svim tekstovima zajedničko je to da se bave aktualnim izazovima Crkve.“ Iako nije riječ o usputnim temama nego o stupovima poslanja Crkve (nadovezao se na tekst „Teološki govor danas“ str. 3145), učinilo mu se stoga primjerenim knjigu nasloviti upravo s Bogozaborav.

BOŽANSKO SVJETLO I DOSTOJANSTVO ČOVJEKA

Stoga jer „Ta složenica ne tematizira primarno odsutnost Boga, a još manje želi upozoriti na loš rejtnig ili popularnost biblijskog Boga u našim govorima, propovijedima, člancima, knjigama. Naprotiv, nama su usta puna riječi Bog. (A i one riječi pisane malim početnim slovom.) Dakle, nismo mi, nije Crkva zaboravila Boga. Naprotiv! O kojem je onda bogozaboravu riječ?“

Iako u prvi mah zvuči kao igra riječi, zapravo govori se ozbiljno o dalekosežnoj tvrdnji: „mi smo zaboravili da smo Boga zaboravili. Bogozaborav: nipošto zaborav iz tzv. dementnosti, nego je to plod indiferentnosti prema primarnom sadržaju, koji u ključnim, temeljnim životnim izazovima ostaje pred vratima naših raz mišljanja i odlučivanja. Prigodimični Bog postaje sporednim, te u konačnici suvišnim. Da je tomu tako, razlog izgleda leži u činjenici da je Bog češće povod, a puno manje razlog pozivanja na njegovo ime. Vjernici su trajno pozvani tražiti primarno uporište svoje vjere – nipošto samo stoga kako bi intelektualno osvježili svoju vjerničku praksu.“  I papa Benedikt XVI. u svojoj je božićnoj propovijedi 2012. godine naveliko je upozorio (da je i mir u svijetu ugrožen zbog bogozaborava), zaključivši: „Kad ugasne božansko svjetlo, gasi se i božansko dostojanstvo čovjeka.“ S druge strane, papa Franjo (tijekom konklava) kritizira teološki narcizam i Crkvu (stoga jer se vrti uokolo sebe misleći da ima vlastito svjetlo). „Drugim riječima: vjerujemo mi u Boga, ali ne čeznemo za njim! Kad Bog prestane biti našom čežnjom, onda on za nas (p)ostaje deklarativnom mantrom.“ Frano Prcela, O.P.

ODNOS CRKVE I INTELEKTUALACA

O knjizi izrekao je riječ i mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK: Razmišljanja su zanimljiva, sadržajna, suvremena i aktualna. U prilozima su dotaknuta brojna pitanja i problemi koji se tiču odnosa Crkve i intelektualaca, kao i teologije i marginalizacije vjerskih tema u društvu. I dok autor propituje kakve intelektualce trebamo za ovo naše vrijeme, njegova je živa želja i sugestija „neka prestane beznadna šutnja“. Jer kad nema „otvorenog neslaganja, problemi se ne raspravljaju nego prešućuju“.

Povijsničar dr.sc. Ivo Banac ističe u recenziji knjige: „Ishodište Prceline zabrinutosti je u našem mlakom, laodicejskom katoličanstvu – ni vrućem ni studenom, koje misli da je bogato, a zapravo je siromašno. Bojim se da su hrvatske okolnosti već nametnule potrebu „bezreligijskog kršćanstva“ (Dietrich Bonhoeffer)“. Očito stoga jer je zbog crkvene komocije postalo je nužno svjedočiti Krista često mimo pa čak i protiv službene Crkve. O.P

Katolički intelektulac Frane Prcela zaista je vrstan, ugledan i dinamičan hrvatski intelektulac. Svojom novom knjigom pokazljivo izražava primjetnu kompeticiju za (zahtjevnu) temu kojom se knjiga uvelike ozbiljeno bavi, propitujući s argumentima baš sva pitanja bilo naslov ili podnaslove iz pojedinih poglavlja, a na koje daje sadržajno razumljive a ipak religijski logične i etične ali i prihvatljive odgovore: Bilo da je riječ o tomu: Što su intelektualci? Beznađe intelektualaca. Crkva i intelektualci. „Hrvatski intelektualci“. Intelektualci u egzilu!  Kakva intelektualca trebamo? Prekinuti beznađe šutnje. T

 

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Goran
    #1 Goran 7 srpnja, 2014, 06:30

    Kako to da su najvece zlo Domovinskog rata pocinili psihijatri: Dr Raskovic u Hrvatskoj i Dr Karadzic/Dabic u Bosni? Zar svetog Pavla zidovski svecenici nisu proglasili ludim, pa je pred rimskim sucem Festusom morao izjaviti: ‘Nisam lud casni festuse, ja govorim po zdravu razumu”. K tome zar ste zaboravili da je vladika Kacavenda prozio ikonu da je poljube Karadjic i Mladic prije pokolja Srebrenice, a zatim i nakon pokolja desetka tisuca srebrenicke sirotinje? U casnom ‘Kur’anu’ pise: ‘Najgora vrsta ljudi su oni koji lazu bogom se zaklinuuci. Konacno: te komunisticke doktore koji su sklopili ‘protokol o suradnji’ s blasfematorima treba lijeciti. A za tu svrhu dobro vam je poznat izlijecitelj sumanutih panslavista i jugomarksista – arhitekt vase sudbine…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. dr.
    #2 dr. 6 srpnja, 2014, 16:52

    [quote name=”Goran”]Krscanska zajednica proizlazi iz epopeje svjedoka istine u duhu Evandjelja: Istina je put do slobode – smisla ljudskog postojanja na zemlji. Nigdje u Evandjelju ne stoji da samo svecenici mogu biti svjedoci vjere, nego i svatko tko u istini po svojoj savjesti Boga pozna i samo njega slijedi. Valja znati da su bogovlasnici proizveli ateiste i neprijatelje Boga i ljudske savjesti.Danas smo suoceni s lazima i nasiljem tiranije nad savjestima. Vidimo da je epopeja mitomana i ubojica danas najveca bolest ljudske svijesti i da tu bolest treba lijeciti – pozivom na svjedocenje istine. Mitomani su infiltrirali i vjerske zajednice pa ih, guraju i samounistenje. Satai se moze stati na kraj svjedocenjem istine. Taj odnos prema neprijatelju slobode je karakteristican za potomke ilirske civilizacije. Bez obzira na spregui komunizma i nekih vjerskih prvaka, vrijeme je da se izidje iz letargije. /quote]
    Gorane, a da ti potražiš doktora? Evo besplatnog telefona: 194. Sretno!!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Katoliban
    #3 Katoliban 6 srpnja, 2014, 14:51

    Za Dom ZDRAVLJA – spremni !!!

    :)))

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Goran
    #4 Goran 6 srpnja, 2014, 08:31

    Krscanska zajednica proizlazi iz epopeje svjedoka istine u duhu Evandjelja: Istina je put do slobode – smisla ljudskog postojanja na zemlji. Nigdje u Evandjelju ne stoji da samo svecenici mogu biti svjedoci vjere, nego i svatko tko u istini po svojoj savjesti Boga pozna i samo njega slijedi. Valja znati da su bogovlasnici proizveli ateiste i neprijatelje Boga i ljudske savjesti.Danas smo suoceni s lazima i nasiljem tiranije nad savjestima. Vidimo da je epopeja mitomana i ubojica danas najveca bolest ljudske svijesti i da tu bolest treba lijeciti – pozivom na svjedocenje istine. Mitomani su infiltrirali i vjerske zajednice pa ih, guraju i samounistenje. Satai se moze stati na kraj svjedocenjem istine. Taj odnos prema neprijatelju slobode je karakteristican za potomke ilirske civilizacije. Bez obzira na spregui komunizma i nekih vjerskih prvaka, vrijeme je da se izidje iz letargije. Da slijedimo borce za obranu savjesti ljubavlju prema istini. Budimo spremni!

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code