KOLUMNE OPLJAČKANO

RADOVIĆ: MOŽE LI NEKA ZDRAVA PAMET UKINUTI DESETAK NEPOTREBNIH MINISTARSTAVA?

30. travnja, 2019.

Piše: Saša Radović

Kraj travnja poznatog po tradiciji „aprilskih šala”, obilježen je i silnim busanjem u junačka prsa našeg premijera i samohvale da je rejting-agencija, Moody’s, poboljšala prognozu Hrvatske. No, slavlju ipak nije bilo mjesta. Izostalo je ono što je premijer vjerojatno zaboravio; prognoza je zaista poboljšana, ali naš rejting nije podignut na investicijsku razinu i Hrvatska ostaje na prizemnom nivou takozvanog investicijskog “smeća”. Na putu prema ponoru, nastao je samo jedan zastoj, ali uz ovakav stalni izostanak konkretnih reforma nema sumnje da će se kontinuitet „smeća” nastaviti.

Razlozi zbog kojih plivamo u „smeću” su brojni, ali najgore od svega je crna prognoza hrvatske budućnosti koja se zrcali u konstataciji da nam je potencijalni gospodarski rast manji od konkurentnih tranzicijskih država. U prijevodu na pučki jezik, to znači da će biti još gore. Vegetiramo u zadnjoj skupini najsiromašnijih u EU, a budućnost nam donosi da ostanemo sami na posljednjem mjestu.

Imperativne točke za bilo kakav napredak su; daleko efikasniji rad svih institucija, posebice korumpiranog pravosuđa te porezno i administrativno rasterećenje građana. Analitičari Moody’sa smatraju kapitalnom i reformu javne uprave jer su nju izdvojili kao kritičnu komponentu u mogućem snižavanju rejtinga. Za takvu konstataciju ne treba nikakva rejting-agencija – nego malo zdrave pameti; imamo najglomazniju Vladu u Europskoj uniji i preko 50% veću upravu nego svi ostali. A, tu prenapuhanu, glomaznu gomilu ministara, dužnosnika, zamjenika, pomoćnika, uhljeba i parazita hrani mala, siromašna, opljačkana i dobrim dijelom raseljena država Hrvatska. Mi im dajemo debele plaćetine i bezbroj neopravdanih beneficija za opće nezadovoljstvo i svakodnevni pad standarda hrvatskog građanstva.

Rejting-agencija, Moody’s uzima u obzir i pogubnu činjenicu da pred sobom imamo “opuštanje” u izbornim vremenima u iduće dvije godine. Iskustva nam govore da tada sve ono što i inače stoji (reforme!) – postaje još „stabilnije” i ne miče se s nule. A, to garantira još brži put – u ništa!

Rješenje iz kafića

Za šankom se u Hrvatskoj rješavaju se politički problemi kao na tvorničkim trakama. U duhanskom dimu (u mnoštvu kafića tolerira se pušenje) u jednom pulskom kafiću začeo se dobar i konkretan prijedlog: „Objavimo Europi rat na nivou ministara. Na bojno polje izlaze samo ministri, pa kom’ obojci, kom’ opanci!”.

Imamo realne šanse za pobjedu u pravom imperijalnom, ministarskom ratu. Malena smo država s malo više od 3,5 milijuna stanovnika ( Od 1990. otišlo je ili odlazi milijun Hrvata) – ali imamo najjaču i najveću Vladu, s najviše ministara u Europskoj uniji, pa i znatno šire. Svih ostalih 27 država EU imaju znatno skromnije mogućnosti u sukobu ministara na nekom bojnom polju. Svejedno je hoće li se ministri i ministrice boriti golim rukama, mačevima, kopljima ili navođenim nuklearnim projektilima. Najveća Njemačka od 82 milijuna stanovnika s kancelarkom Merkel i jadnih 15 ministara, ispred 20 naših ljutih bojovnika s moćnim Plenkovićem na čelu (rekao je:„Mogu što hoću!”), morat će položiti oružje. Protiv naše goleme horde agresivnih i bogatih ministara ne može se suprotstaviti ni velika Francuska sa svojih 17 ministara. Doduše, Italija sa 61 milijunom i s 13 ministara opasan je protivnik, jer bi se u rat mogla uključiti američka mafija sastavljena od Talijana. Svi ostali za nas bi bili obično „topovsko meso”. Zamislite samo koliko bi samo naš maršal Plenković s pomoćnim generalicama, Nadom Murganić i Gabrijelom Žalac skupio milijardica od ratnih odšteta. Bili bi bogatiji od Rumunjske i Bugarske.

Hrvatski apsurdi

Hm, još jedna travanjska ili „aprilska šala”? Ili, nije? Kad nema rješenja, dominiraju apsurdi. Baš kao u Hrvatskoj, gdje jedna od najsiromašnijih zemalja EU, pa i cijele Europe – ima najbrojniju Vladu i pregolemi, nepotrebni balon uhljeba u svakom ministarstvu. Dok za bolesnu djecu nema novca za lijekove, dok siromašni puk milosrdno i humano odvaja mrvice sa svojih praznih stolova za dječje lijekove. Skupljanje tih jadnih kuna mediji obznanjuju kao „hrvatsko jedinstvo” – no to je teška sramota ove pohlepne hrvatske vlasti.

Može li neka zdrava pamet Republike Hrvatske ukinuti barem desetak tih prekobrojnih i nepotrebnih ministarstava? Prisjetimo se samo koliko balasta, uhljeba i parazita ima svako to ministarstvo; koliko ureda, zamjenika, pomoćnika, tajnika, bezbrojne administracije, vozača i voznih parkova s luksuznim limuzinama… Koliko bi se tona lijekova moglo kupiti ukidanjem uhljebljavanja stranačkih parazita, pijavica koje sišu našu hrvatsku krv?!

Dovoljno ministarstava

Maloj Hrvatskoj bilo bi dovoljno šest ili sedam ministara od kojih bi jedan imao i dužnost premijera (Švicarska ima dva puta više stanovnika nego mi – i sedam ministara od kojih je jedan premijer). A, zatim treba krenuti u apsurd 566 jedinica lokalne uprave; županija, gradova i općina i potjerati uhljebe i parazite da nešto rade. Bilo što! Veća korist od ovoga što danas „rade” bilo bi i obično čišćenje parkova od zaostalog, suhog, jesenskog lišća.

Ako se vratimo na afere i aferice ministara, samo u Plenkovićevoj Vladi, ima ih koš i još. Počelo je s mega pljačkom u Agrokoru, gdje nam je Borg grupa javno poharala pola milijarde kuna. Ostao je onaj „veći drp” o kojem ne znamo ništa. Sve uz naivno obećanje da mi porezni obveznici ne ćemo platiti milijardske pljačke glavnog HDZ-ovog donatora, Todorića.

Dakle, počelo je s afericom Martine Dalić, a slijedi masa aferica ostalih ministara. Zdravko Marić izvukao se jeftino od sumnje da je, kao bivši zaposlenik Ivice Todorića znao za sve manipulacije svoga velikog šefa. Kujundžić je izletio s debilnom konstatacijom „da jedan svećenik vrijedi više nego 20 liječnika”, a nastavio Krstičević sa svojom bivšom firmom i pokušajem kupnje trulih zračnih olupina za enormnu cijenu od 500 milijuna dolara. Tu su i aferice s kolačima i poklonima Nade Murganić vrtićima, Kuščević je 2018. najavio digitalizaciju uprave što povlači smanjenje zaposlenih, a zatim je primio stotine novih državnih službenika – uhljeba. Gabrijela Žalac čuva roditeljima mercedes u svom dvorištu iako nije njihov, a u središtu događaja, u gradnji Pelješkog mosta možda se pojavi i aferica ministra Butkovića. Postoji opravdana sumnja da ne postoji građevinska dozvola za gradnju Pelješkog mosta što bi značilo da je Butković najodgovornija osoba za eventualnu bespravnu gradnju, odnosno za grubo kršenje zakona. S obzirom na to da je autor ovih redova stručan, jer je dio radnog staža proveo kao građevinski inspektor, postoji sumnja da – ili nema građevinske dozvole ili nisu uzeti svi zakonski elementi u postupku izrade dozvole. Nedvojbeno, Bosnu i Hercegovinu trebalo je uzeti kao stranku u postupku, što nije učinjeno. Naime, krajem rujna 2018. ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine Osmanović zatražio je od Pravobraniteljstva te zemlje da pokrene proceduru zaustavljanja izgradnje Pelješkog mosta pred međunarodnim sudom u Hamburgu.

Sumnje u svezi gradnje Pelješkog da se izvlačilo novac iz naših džepova u priči o mostu vuku se još od 2007. godine. Nekoliko puta je započeta gradnja mosta i svaki puta je gradnja stala. Svaki puta su navodno isplaćivane goleme svote predujmova za radove koji nikada nisu ni počeli, a u crne fondove HDZ-a i na privatne račune u bankama Kajmanskih otoka sjedali su milijuni. U tom bi slučaju preuranjena gradnja Pelješkog mosta (ukoliko nema građevinske dozvole), između ostaloga, bilo i pokrivanje spomenutih nezakonitih isplata.

Impozantnu listu aferica goleme mase Plenkovićevih ministara zatvaraju Tolušić i Goran Marić. Sumnja je usmjerena na Tolušića kad je u „njegovu županiju” otišlo više milijuna nego u svih 12 ostalih županija zajedno, pogođenih elementarnih nepogoda. Naime, u toj županiji poljoprivredno gospodarstvo ima obitelj Tolušićeve supruge. Goran Marić se proslavio jeftino kupljenom vilom (vikendicom) od „poslovnog prijatelja” koju zapljuskuju valovi Jadranskog mora. On je ne iznajmljuje nego to čini njegov sin(!). Inače, Goran, šakom i kapom dijeli besplatno milijunske vrijednosti, vlasništvo države odnosno vlasništvo svih nas – bez naše dozvole.

Treba napomenuti da su sve gore spomenute sumnje samo naznake i da se iza njih, nedvojbeno kriju daleko teže sumnje, a najvjerojatnije i kaznena djela.

Gola istina

Da samo pola gore spomenutog nije samo sumnja nego gola istina, Plenkovićeva Vlada bi već sutra trebala biti u „ropotarnici povijesti”. Ili bolje je reći – u Remetincu! Dakako, postoji čvrst bedem obrane povlaštenih – onaj spin, lukava prijevara, Povjerenstvo za odlučivanju o sukobu interesa. Povjerenstvo (apsolutno nestručno za bilo kakve istrage!) istražuje, optužuje i sudi. Zapravo, amnestira sve kriminalne radnje dužnosnika i „kažnjava” ih s 2000, 5000 kuna ili malo više. Da budu očišćeni od svih grijeha.

Ovaj tekst započeli smo s temom smeća pa je nabolje da ostanemo do kraja u smeću. Da neka rejting-agencija istražuje naš svekoliki puk, otkrilo bi se da nije samo Hrvatska u razini investicijskog smeća – nego da je smeće i u našim glavama.

Anno Domini MMXIX. T