Pištoljem možete postići više nego ljubaznim riječima.
(Alfonse Gabriel Capone 1899. – 1947.)
Piše: Saša Radović
Objave bespravne gradnje uz fotografije posječenih šuma, betonirane obale i pomorskog dobra česte su u tisku i na portalima. To više nisu usamljene vikendice nego čitava sela, naselja koja imaju i svoje novo ime, kućne brojeve i ulice probijene do mora. Ima i bespravnih turističkih naselja s vilama s bazenima (Mon Perin i dr.). Zaključak je neosporan; bespravna gradnja ili bolje reći, razaranje naših najvrjednijih prirodnih resursa, kazneno je djelo koja Republika Hrvatska evidentno tolerira i u praksi amnestira. Sva ta kaznena djela po važećem Kaznenom zakonu Republike Hrvatske kažnjavaju se po članu 212. tog zakona zatvorom od 6 mjeseci do 5 godina. Nadležne državne službe dužne su to provesti, a svi znamo da oni to ne provode te da je nečinjenje i nepoštovanje zakona RH također kazneno djelo. I ne samo to! Bespravni graditelji svima nama indirektno kradu naš novac (ne plaćaju nikakve doprinose!), potreban za gradnju bolnica, škola, funkcioniranje države… To su kriminalci koje Republika Hrvatska namjernim nečinjenjem potiče na nova kaznena djela. I danas bespravno sijeku šume i grade bespravna naselja; Hrvati, Slovenci, možda i Kinezi, Meksikanci…, jer to nitko ne kontrolira niti sankcionira. Ni policija nema pojma o identitetu tih internacionalnih banda.
Uhićenjem dva ili tri bespravna graditelja i objavom u medijima, bespravna gradnja bi momentalno bila zaustavljena, a mnogi „divlji“ sami bi rušili svoje vikendice i vile.
Ovaj kratki uvod i kritika bespravne gradnje nisu tema ovog teksta nego samo povod za konstataciju mnogo goreg stanja u našoj Domovini. Zbog konstantnog nepoštovanja hrvatskih zakona, svakodnevne nepravde i nečinjenja progona kriminalaca pa i javnih TV objava zaštite ministara i dužnosnika do vrata umočenih u milijunske afere – rađa se ono najgore; naši građani gube osjećaj razlike između dobra i zla.
Sjedeći primjer iz Pule samo je mali segment općeg bezvlađa i dokaz da sve veći broj građana razmišlja po „zakonima Mafije“, da su sila i nepravda – normalan način života.
Legalna uzurpacija
Na periferiji Pule u Kochovoj ulici stanovala je jedna gradska vijećnica. Nakon što je naslijedila stan u centru Pule, napustila je taj gradski stan. Namjera Grada Pule bila je da se tada stan dodijeli Udruzi za autizam Istre.
Spomenuti stan u Kochovoj ulici nije dugo bio prazan. Nakon nekoliko dana provalio je ulazna vrata stana jedan par s četvero djece. Uzurpirali su gradski stan i ostali u njemu. To nije usamljen slučaj i godinama se događalo, no ti uzurpatori stanova znali su da čine nezakonito djelo. Ono što je strašno, što frapira građanstvo, jest činjenica da par koji je uzurpirao tuđi (gradski) stan nije svjestan da se to ne smije i ne može!
Portal, 24 Istra, primio je poziv Puljanke (podaci poznati redakciji portala) koja je naprasno s četvero malodobne djece i partnerom, ušla u taj gradski stan.
– Evo, žele nas izbaciti iz stana. Stigli su zaštitari i policija. Prijete da će mi uzeti djecu. Ušli smo u stan u srijedu, navela je Puljanka.
Iz portala su joj pokušali objasniti da ne može samo tako, silom ući u tuđi (gradski) stan. No i ona i njen partner (uključio se također u razgovor) nisu mislili tako.
– Zaključali smo se i nećemo izaći. Oni nas žele izbaciti, ponavljao je partner Puljanke.
Uporno su tvrdili da imaju puno pravo ući u prazan stan “jer to mnogi tako rade”.
U međuvremenu je Grad Pula angažirao zaštitare, a u Kochovu je ubrzo stigla i policija. U ponovnom razgovoru, dvojac koji je uzurpirao stan, potvrdio je da su ipak odlučili izaći iz stana.
– Izbacili su nas. Mi živimo u podstanarkom stanu kojeg plaćamo 500 eura plus režije. Da je stan prazan, saznala sam od gospođe koja me je svojevremeno znala angažirati za čišćenje stana, kazala je na kraju razgovora Puljanka.a Ferenčić
Što reći nakon gornjeg teksta?
Zaključak
Reći ćemo gorku istinu, sramotnu za sve nas. Istina je da svaki narod zaslužuje vlast kakvu ima. Istina je i to da su čimbenici; nepravda, bezvlađe i nečinjenje nadležnih institucija protiv kaznenih djela po zakonima RH (tu je i Vlada i Hrvatski sabor!) – rezultirali potpunim rasapom moralnih i civilizacijskih norma. Oba primjera (bespravna gradnja i uzurpacija tuđeg stana) ukazuju da se gubi svaki osjećaj za pravdu i da kaznena djela i zločini protiv vlastitog naroda (pljačka milijuna i milijarda) – postaju normalna pojava koja se ne kažnjava. Hrvati sve više prihvaćaju zlo razmišljanje. Kad mogu oni „s vrha“, upetljani do grla u milijunske i milijardske afere (Hypo, Agrokor, Vjetrenjače, Uljanik, …) i u stotine aferica korupcije, kriminala i kupovanja žetončića – MOŽEMO I MI, GRAĐANI!
Surovo uzimanje „pravde“ u svoje ruke, provale i uzurpacije te činjenje kaznenih djela bespravne gradnje više nisu otpor prema vlasti nego – izgubljeni pojam što je dobro, a što zlo! Kriminalna djela koja se ne procesuiraju i ne kažnjavaju u Hrvatskoj su normalna pojava pa ih građani čine bez grižnje savjesti. Uvjereni su da se sve postiže lakše silom nego marljivim radom i poštivanjem zakona.
Anno Domini MMXXIII. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.