AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: HIPOKRIZIJA REPUBLIKE HRVATSKE I LOKALNIH ŠEFOVA

13. siječnja, 2023.

Često plemenito lice krije prljave puteve.

(Euripid)

 Piše: Saša Radović

Područje Grada Vodnjana jedno je od razorenih, devastiranih i najzagađenijih prostora u Istri i Hrvatskoj. Novo izgrađena bespravna naselja i sela imaju i svoja nova imena, kućne brojeve i probijene ceste kroz šume do mora. Na tim divljim komunikacijama ugrađene su rampe koje brane prilaze moru „svima osim njima“. Nisu devastirani samo obala, pomorsko dobro i šume koje se sijeku bez ikakvog reda ili plana – nego je onečišćen i zrak. Odvoz smeća se ne plaća, kao ni bilo kakve komunalne i ine pristojbe, pa se mogu naći hrpe flaša, konzerva i ostalog smeća. S obzirom da u tim neplaniranim naseljima nema ni oborinskih, a dakako ni fekalnih kanalizacija, zrak ima miris (smrad!) južnoameričkih, sirotinjskih favela. More uz takve naše favele ima žuto-smeđu boju umjesto nebesko plave. Interesantno je da su bespravni graditelji najčešće stranci; najviše Slovenci, Austrijanci i Talijani koji se u svojim zemljama uzorno brinu o higijenskim uvjetima življenja.

Na jednom od sastanaka u svezi bespravne gradnje u Vodnjanu čule su riječi; „Ovakav urbanocid, ekocid na malom prostoru je nedopustiv. Još je veće iznenađenje što su to napravili većinom stranci. Bezobrazluk je doći u neku drugu državu, izgraditi nešto bespravno i još zarađivati iznajmljivanjem“.

Čvrsti i pokretni objekti

„Možemo reći da imamo više objekata izvan građevinskog područja nego unutar njega. Najviše je uzelo maha postavljanje mobilnih objekata. Ideja je stoga krenuti agresivno i ukloniti što više toga”, otkrio je vodnjanski gradonačelnik Edi Pastrovicchio.

Zaključeno je da će komunalni redari preuzeti uklanjanje ove godine svih mobilnih objekata. Čvrste bespravne građevine i bespravna naselja vila s bazenima redari nemaju pravo uklanjati nego je za to nadležna građevinska inspekcija. To znači da čvrste objekte bez građevinskih ili bilo kakvih dozvola neće nitko dirati pa će nicati i dalje kao gljive poslije kiše.

Gore spomenutim riječima gospodin Pastrovicchio preslikao je hipokriziju naših institucija, države i sudova, ali i lokalne samouprave. Hipokriziju (licemjerje) ćemo najlakše razumjeti u području narko ovisnosti. Iako vlast zna da od cigareta godišnje u Hrvatskoj umire oko 11.000 pušača te da imamo i 250.000 alkoholičara – država legalno prodaje te droge. Jedno deklariraju, a čine suprotno. Slično je sa sudovima. Optuženim tajkunima i državnim dužnosnicima produžuju se suđenja do u nedogled (ili do zastare!) da javnost zaboravi ukradene milijune. Zatim ili „nema dokaza“ ili ih osude na „humani rad“ umjesto zatvorskih kazna.

I odnos RH prema bespravnoj gradnji ulazi u repertoar hipokrizije. Državni i lokalni politički vrh zna za gore spomenuto razaranje vlastite države i za silne milijune koje protuzakonito trpaju u džepove bespravni graditelji – ali uporno eskivira korjenito rješavanje kaznenih djela bespravne gradnje. Zna se da je za uklanjanje divljih zgrada nadležna građevinska inspekcija te da je postupak dugotrajan, ali se zna i da postoji zakon koji to rješava vrlo kratkim postupkom. Da je gospodin Pastrovicchio upitao nekog pravnika ili studenta prava – imao bi rješenje bespravne gradnje za nekoliko dana. Pravnik ili student prava otvorili bi Kazneni zakon Republike Hrvatske i pročitali članak 212. vodnjanskom gradonačelniku.

“Ima nedodirljivih

„Republika Hrvatska dužna je i svakoga tko gradi građevinu u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

Uhićenje nekoliko bespravnih graditelja rezultiralo bi rušenjem desetaka vikendica po samim vlasnicima, i momentalno bi zaustavilo bespravnu gradnju u Hrvatskoj.

Nema sumnje da i država i lokalna samouprava zna za KZH – ali kažnjava samo „male“ bespravne graditelje, jer samo mali postavljaju mobilne objekte. Međutim, čini se po svemu da ta ista država štiti one „velike“ i ne uklanja čvrste vile s bazenima. Treba se upitati: „Ima li u političkom vrhu onih koji krše članak 212. KZH“?

Hoćemo li opet čuti često spomenutu parolu: „Nema nedodirljivih!“? Hoće li i dalje naši političari hipokrizijom u bespravnoj gradnji vrijeđati kolektivni hrvatski mozak?

Anno Domini MMXXIII./3