PUPOVAC I PREKARIJAT

PUPOVAC I PREKARIJAT

5. listopada, 2018.

 

U širem smislu prekarijat se obznanio svjetskom pobunom nazvanom, pokret “Occupy Wall Street”. Pokret je začet u parku Zuccotti, 2011. (njujorški park, kasnije skupovi u Europi, Aziji, Australiji) i bio je oštra pobuna protiv takozvanog neoliberalnog kapitalizma, ili bolje reći protiv cilja svih elita, “99% prema 1%”. Ali bila je to preuranjena pobuna! “Occupy Wall Street” nije uspio iz niza razloga; nedostatka programa, nedovoljne kritične mase, te zbog nedostatka lidera i barem nekolicine istaknutih vođa pokreta. Anemična masa nezadovoljnika samo je naglasila budućnost otpora i ništa više. Dogodio se neuspjeli probni balon pobune protiv velikih, odnosno protiv naglog odvajanja sve bogatijih od sve siromašnijih

Piše: Saša Radović

Nije bilo ni jednog hrvatskog medija u kojem napad limunom i ribicama nije višeznačno opisan najgorim mogućim nasiljem pa i razbojstvom. Barem je to stotinu puta i više bilo naglašeno nego vijest o pretučenoj starici kojoj je jedan aktivist slomio ruku i opalio šamar na Cvijetnom trgu. A, znamo i da su vijesti o grubim napadima na novinare i ostale građane uglavnom jednokratne marginalne crtice u tiskovinama. Ili se uopće ne spominju.

S obzirom na medijsku hajku i silnu želju da se primjerno kazni ovaj zločinački nasrtaj ostatkom hrane na nedužnog građanina Pupovca – čudno je da ne znamo koliko minuta je trebalo da stigne Hitna pomoć na lice mjesta i da se ugroženoj žrtvi pruži prva pomoć. Ne znamo ni kolilo će dugo trajati bolovanje ovog poslušnog Plenkovićevog zastupnika.

Nema nikakve sumnje da je i ovakav napad ostatkom hrane vrsta nasilja – i da ga treba osuditi i kazniti. Međutim, evidentna je enormna, svemirska razlika tretmana nasilja između “veleuvaženih” i svekolikog puka. Sjetimo se samo koliko nasilja od strane političara doživljavamo svaki dan u obliku novih harača, nameta, poreza, ovrha, blokada i stalnog egzistencijalnog straha. Dok se oni voze u preskupim limuzinama i grabe enormna primanja!

Bilo bi nemoguće nabrojiti nepravde koje više bole od udarca limuna i ribica. Dovoljno je slušati i gledati našeg premijera kad kaže “da može što hoće” – a da ga mi građani za takvu bahatost plaćamo i hranimo. Ili kad pokraj nas prolaze milijunske i milijardske pljačke naše imovine. Ne, njihove! I najgore od svega, kad od najvitalnijeg radnog sloja svoga naroda ti “veleuvaženi” stvaraju – prekarijat! Hoćemo li ih i kako kazniti za to konstantno nasilje?

Prekarijat

Pojam, prekarijata, do nedavno bio je nepoznat golemoj većini puka u Hrvatskoj. To je internacionalni naziv za višeslojne zajednice neizvjesnih i nezavidnih sudbina koju čine mladi, žene, nezaposleni, skupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima, umirovljenici s minimalnim primanjima, stanovnici zapuštenih prigradskih naselja i opustjelih sela. Tu su i podcijenjeni obrazovani mladi ljudi, mlade obitelji kojima su krediti stvorili iluziju normalnog života, zaposlenici s niskim primanjima, neuvaženi majstori masovne komunikacije i mnoštvo drugih. Danas je veliki dio zaposlenog stanovništva Hrvatske subjekt fleksibilne eksploatacije što implicira niske i nesigurne plaće, nesigurno radno mjesto, neredovite prihode i dr. Dakako, to se ne odnosi na prenapuhani balon vlasti i uhljeba, te prebogate Katoličke crkve.

U širem smislu prekarijat se obznanio svjetskom pobunom nazvanom, pokret “Occupy Wall Street”. Pokret je začet u parku Zuccotti, 2011. (njujorški park, kasnije skupovi u Europi, Aziji, Australiji) i bio je oštra pobuna protiv takozvanog neoliberalnog kapitalizma, ili bolje reći protiv cilja svih elita, “99% prema 1%”. Ali bila je to preuranjena pobuna! “Occupy Wall Street” nije uspio iz niza razloga; nedostatka programa, nedovoljne kritične mase, te zbog nedostatka lidera i barem nekolicine istaknutih vođa pokreta. Anemična masa nezadovoljnika samo je naglasila budućnost otpora i ništa više. Dogodio se neuspjeli probni balon pobune protiv velikih, odnosno protiv naglog odvajanja sve bogatijih od sve siromašnijih.

Velika zlatna kugla malog broja vlasnika sve je veća, nasuprot druge strane gdje golema masa siromašnih postaje sve siromašnija. No, ovaj fenomen elementarne nepravde, po svemu sudeći dostiže svoj limit. Otpor i bunt još uvijek se događaju na podsvjesnom planu, masa još nije svjesna svoje snage, ali ostaje samo jedno pitanje – koliko će proći vremena do konačnog obračuna?

Hrvatski prekarijat specifičan je i diferentan u odnosu na razvijeni svijet i ovdje vrijede neka druga pravila. Od svih ostalih zemalja u Hrvatskoj prekarijat najbrže i sustavno gubi sva prava. Radnici, stručnjaci i poduzetnici svakim danom mogu očekivati samo nove namete i drakonske kazne za zanemarivo male greške u poslovanju. Prisilno se puni budžet za pohlepni balon neradnika (vlast, uhljebi, Crkva). Nezaposleni i oni kopači po kontejnerima, te umirovljenici s minimalnim primanjima vegetiraju na rubu egzistencije bez ikakve perspektive i nade u bolje sutra.

Posljednje utočište hrvatskog prekarijata trebala bi biti neka lijeva politička opcija koja bi brinula o radniku i socijali. To je (teoretski) najveća oporbena stranka SDP, međutim ta Partija izgubila je svaki kontakt sa zaštitom prava radnika i siromašnih. Hadezeova krtica, SDP-ov predsjednik Davor Bernardić programirano je srušio sve elemente socijal demokracije i sigurno vodi stranku u potpuni rasap. S tim je hrvatski prekarijat izgubio svaku nadu u eventualnu pomoć pri nekoj vrsti pobune, prosvjeda ili bilo kakvog pomaka. Izgubio je i svoj naziv ali je dobio novu dimenziju. Hrvatski prekarijat pretvorio se u stampedo, u panični bijeg s ogoljelog kostura, opljačkane Lijepe naše.

Pupovčev limun i ribice

Poveznica Pupovčevog stradanja od ostatka papalina i hrvatskog prekarijata koji nestaje – jasno ukazuje na našu blisku budućnost. Silna udaljenost vladajuće elite od obespravljenog prekarijata, elementarna nepravda u tretmanu jednih i drugih, te cilj “99% prema 1%” – vodi nas u jedan drugi svijet. Kad konačno naš prekarijat završi u stampedu i kad posljednji radnik i stručnjak napuste Hrvatsku, ostat će samo svađe, afere i SMS-ovi, Vaso Brkić, Andrej Plenković, Milanka Opačić, Željka Markić, Ivan Jakovčić, uhljebi, kardinali…

Neće biti nikoga da nahrani – ni tu elitu ni starce ni bolesnike koji nisu mogli pobjeći. U vodu padaju svi popratni elementi kao što su svjetonazori, nacija, vjera… Ostaju samo egzistencijalni, životinjski instinkti; “gladan ili sit”!

U ovom slučaju neminovno će prevladati ono – GLADAN!

Hrvatska ima samo jednu šansu preživljavanja. Mora provesti:

1.) Poništenje svih milijardskih dugova Hrvatske, jer su učinjeni bez dozvole naroda i na štetu naroda.

2.) Povrat (konfiskacija ili nacionalizacija) svih nezakonito stečenih imovina.

3.) Cca 800 opskurnih likova koji se desetljećima rotiraju u kolopletu vlasti treba zauvijek eliminirati iz političkog života Hrvatske.

Gornja tri uvjeta ne može provesti današnja elita ogrezla u korupciji i krimninalu. Morat će to provesti neki novi ljudi. Nadajmo se, nada umire posljednja!

Anno Domini MMXVIII. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. .FRANO
    #1 .FRANO 7 listopada, 2018, 01:44

    MNARXISTIČKI KRUŽOK

    22 h
    OVAJ SAŠA JE PRIZNAO DA JE BACIO HRANU ,ALI NE DA GA ONESPOSBI U BILOKOJEM PODRUČJU DJELOVANJA NEGO DA IZRAZI SVOJ STUPANJ MRŽNJE KOJU BI NAJKRAČE REČENO ,POKAZAO NA PUPOVCU U JASENOVAČKOM LOGORU ,ILI SKORO U DRETELJU,LORI ,GABELI, SISKU ,VUKOVARU, GDJE BI MU IMAO PRAVO ,A ŠTO SU TO ČINILI TUĐMANOVI RUŠITELEJI ,ODNOSNO FALANGISTI, JER SU TADA IMALI I MOGUČNOST ,ODREZATI JEZIK ILI UHO ILI GA SMAKNUTI ,PA JE OVO BILA SAMO JEDNA SAŠINA VIZIJA KAKO BI ON OVOG SRBINA SMIRIO DA VIŠE OVOLIKI STEPINČEVSKI,USTAŠKO, KOLJAČKO- DINARSKO-ALTAJSKO-KOLJAČKI MALUKAT ,POTOMAKA STEPINČEVIH DRAKULA I VAMPIRA NE LAJE BEZ VEZE,A PUPOVAC RADI SVOJ POSAO ,KOČOPERI SE PO SABORU I POMAŽE PLENKOVIĆU ,DA BI I SAM EGZISTIRAO. A SAŠA SE OSJEĆA KATOLIKOM,STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA, PA JE BACANJEM HRANE HTIO POKAZATI KOJE VRSTE JE PUPOVAC NEPRIJATELJ HRVATSTVA, JER HRANA JE NASUŠNO OBILJEŽJE KAKVA JE POTREBA PUPOVĆEVOG UKLANJANJA IZ HRVATSKOG JAVNOG ŽIVOTA.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. FGRANO
    #2 FGRANO 7 listopada, 2018, 01:43

    MNARXISTIČKI KRUŽOK

    22 h
    OVAJ SAŠA JE PRIZNAO DA JE BACIO HRANU ,ALI NE DA GA ONESPOSBI U BILOKOJEM PODRUČJU DJELOVANJA NEGO DA IZRAZI SVOJ STUPANJ MRŽNJE KOJU BI NAJKRAČE REČENO ,POKAZAO NA PUPOVCU U JASENOVAČKOM LOGORU ,ILI SKORO U DRETELJU,LORI ,GABELI, SISKU ,VUKOVARU, GDJE BI MU IMAO PRAVO ,A ŠTO SU TO ČINILI TUĐMANOVI RUŠITELEJI ,ODNOSNO FALANGISTI, JER SU TADA IMALI I MOGUČNOST ,ODREZATI JEZIK ILI UHO ILI GA SMAKNUTI ,PA JE OVO BILA SAMO JEDNA SAŠINA VIZIJA KAKO BI ON OVOG SRBINA SMIRIO DA VIŠE OVOLIKI STEPINČEVSKI,USTAŠKO, KOLJAČKO- DINARSKO-ALTAJSKO-KOLJAČKI MALUKAT ,POTOMAKA STEPINČEVIH DRAKULA I VAMPIRA NE LAJE BEZ VEZE,A PUPOVAC RADI SVOJ POSAO ,KOČOPERI SE PO SABORU I POMAŽE PLENKOVIĆU ,DA BI I SAM EGZISTIRAO. A SAŠA SE OSJEĆA KATOLIKOM,STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA, PA JE BACANJEM HRANE HTIO POKAZATI KOJE VRSTE JE PUPOVAC NEPRIJATELJ HRVATSTVA, JER HRANA JE NASUŠNO OBILJEŽJE KAKVA JE POTREBA PUPOVĆEVOG UKLANJANJA IZ HRVATSKOG JAVNOG ŽIVOTA.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 6 listopada, 2018, 15:57

    Pupovac je dobar za cetnike.Plenkovic je naj veci izdajnik Hrvatskoga naroda Tako ce ga za pisati u Hrvatsku Povjest .

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code