Paljenjem svijeća za tisuće bez suda i suđenja poginulih vojnika NDH i domoljubnih civila iz zloglasnoga logora “Viktorovca”, te evociranjem uspomena na bliže rođake i prijatelje smaknute od pripadnika 45. srpske udarne divizije pri “oslobađanju” grada Siska, odnosno zločinačkog partizanskog komunističkoga režima nakon 1945., okupili su se, u ponedjeljak 22. lipnja, na prosvjednom skupu kod ulaza u zlokobnu šumu Brezovicu i basnu o nepostojećem prvom sisačkom partizanskom odredu članovi Ogranka “Hrvatskoga domobrana”.
Velikim brojem osobnih vozila i autobusa stigli su sudionici zbora, samozvani antifašisti Ivo Josipović, Milorad Pupovac, Milan Bandić, Franjo Habulin i drugi mentalni komunisti koje su dočekali prosvjednici.
I dok je tajnik udruge HD-a Saša Petrić govorio o sjećanjima svoga djeda Leopolda, satnika hrvatskoga domobranstva, na prizore nepreglednih kolona zarobljenika prema stratištima od Velike Gorice, Turopolja i Pokuplja do Siska, Zdenko Bobetko osvrnuo se na sudbinu i stradanja članova njegove mnogobrojne obitelji u capraškom Crncu. Ante Živković, jedan od utemeljitelja HDZ-a i 57. samostalne bojne ZNG-a, ispričao je priču o masovnom stradanju njegova rodnoga sela Badnja kod Drniša. Mišo Vlahinić, čija je obitelj doselila iz Stajnice u Galdovo, sjetio se terora u brinjskom kraju, a Tomo Car o zločinima udbaša u donjoj Posavini i Preloščici. Slično su o zavičajnom teroru komunista u Pounju i sunjskoj Posavini, odnosno Bobovcu, pripovijedali i Rafael Slijepćević i Zvonimir Laktašić. Od profesora koji inzistiraju na priznavanju povijesnih istina o srpskom genocidu nad Hrvatima, s prosvjednicima je bio i filozof Ivan Sklizović. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.