OPLJAČKANO

CINIZAM I BEZOBRAZNOST GORNJOGRADSKE ELITE

6. ožujka, 2014.

Piše: Saša Radović

Poslije dvjesto godina i četrdeset i dvije epidemije kuge i kolere Istra je ostala opustošena. Komisija Serenisime 1375. godine izvijestila je Senat da Istra nema dovoljno ljudi – ni za prehranu, ni za obranu.

Šest i pol stoljeća kasnije slično se događa s malom državom Hrvatskom. Nekoliko tisuća tajkuna-kriminalaca i golema buljumenta političkih parazita isisala je posljednje kapi hrvatske krvi. Ostalo je jadno, isušeno i osiromašeno tijelo Lijepe naše koju i dalje siluju gornjogradski nasilnici. S 400.000 nezaposlenih, s 1.220.000 umirovljenika i sa svega 200.000 proizvodnih radnika – Hrvatska uskoro neće imati za prehranu. A svekoliki puk, osiromašen, razočaran i ogorčen nepravdom na svakom koraku – nije sposoban ni za obranu.

Pred Hrvatskom je daljnje posrtanje i pad – sve ostalo je zavaravanje. Iluzija ili vizije povlače se pred racionalnim, pred četiri proste računske operacije, pred matematikom i statistikom. Uz gore spomenute brojke, jedini modus preživljavanja uzeti je onima koji imaju – koji su pokrali i opljačkali Domovinu. Milijarde njihovih dolara i eura nova vlast mora vratiti u Hrvatsku iz poreznih oaza (to je moguće!), a bezobrazno visoka primanja dužnosnika treba svesti na prosječnu plaću u Hrvatskoj (5.406 kuna). Samo tako Hrvatska može dalje.

Utopija, populizam! – viče Zoran Milanović. Njegova ekipa proizvođača spinova kontinuiranim ometanjima beznačajnim informacijama uspješno okupira misli javnosti pitanjima bez važnosti. Nema vremena za razmišljanje, nacija se vraća „natrag na farmu među druge životinje“. Aktualna su tri ometanja misli.

SPIN 1.

Prva beznačajna misao, mamac bačen pasivnoj i otupjeloj naciji sniženje je dužnosničkih plaća za 6%. Vlada RH shvaća sve teškoće puka i pokazuje solidarnost i empatiju. Moglo bi se reći – da se zajedno s narodom odriču i pate!!! No, druga strana medalje ukazuje na krajnji cinizam i bezobzirnost gornjogradske elite.

S tim „sniženjem“ – plaće pripadnika elite past će im na „skromnih“ 16.000 do 24.000 kuna, no mjesečna primanja su im znatno veća. Tu su bankovne kartice čiji se limit čuva kao najveća nacionalna tajna, preskupe limuzine s vozačima, takoreći besplatna ljetovanja na Brijunima i u ostalim ekskluzivnim ljetovalištima. Uz obitelj tu su i tjelohranitelji…, nije važno, plaćaju građani! I na inozemna skijališta ide porodica – i tjelohranitelji. „Druženje“ s tajkunima, kažu da nije sukob interesa.

Ovaj podli spin kulminira izjavom premijera Milanovića: „Plaće ćemo na rebalansu smanjiti, iako živimo od tih plaća“. Ministarska plaća bit će za 1000 do 1300 kuna manja, a premijer će ovaj spin platiti s oko 1500 kuna mjesečno. Bijedno, sramotno! Uz gore spomenuta kraljevska primanja, ta „tisućica“ manja je od jedne kave za radnika koji prima plaću od 2.400 kuna. Taj radnik si ne može priuštiti luksuz od 7 kuna, jer mora kupiti kruh.

Spin broj 1. završava Zokijevom izjavom: …“država štiti one koji su najslabiji i koji si ne mogu pomoći.“ Naš premijer zaboravlja spomenuti – one koji su najjači i koji si pomažu milijunskim krađama ove osiromašene države. Zaboravlja da bi im trebalo oduzeti – opljačkano! I ne čini ništa u tom smislu!

SPIN 2.

Zahuktava se izborna kampanja za „najvažnije od najvažnijih izbora“ – za europarlament. Stvaraju se koalicije, naciji je najvažnije hoće li „pobijediti“ SDP ili HDZ. Koja stranka će imati 4, 5, 6 ili sedam zastupnika? Ruža Tomašić zabavlja naciju izjavama kako joj je teško tamo u inozemstvu, puno radi i stigne pojesti samo „kroasan i kavu“. Previše posla, baš kao i našim ministrima i njihovim bezbrojnim pomoćnicima ili zamjenicima.

Naciji je ne samo važno – nego i presudno – kojih će 12 (apostola) iz grupe naših elitnih političara otići u Bruxelles (i Strasbourg). Oni će – između 766 zastupnika zastupati Hrvatsku. Možda će svojim utjecajem učiniti da nam – umjesto konstantnog minusa bruto domaćeg proizvoda (BDP) – konačno krene standard prema gore? Ili da nam se zaustavi stalna eskalacija kriminala i korupcije?

Moja susjeda Marija P. kaže da neće izaći na izbore. Kaže da je to uopće ne zanima, da je to samo utakmica „onih s Gornjeg grada“ da se dokopaju eura i putovanja. Prepucavanja velikih koji se glođu oko 8000 eura plaće! Što ona ima od toga? Ništa, baš ništa kao ni četiri milijuna hrvatskih građana!

SPIN 3.

Groteska „Bajić umjesto Bajića“! Danima, pa i mjesecima državni mediji vrište o Bajićevim uspjesima – a ono malo slobodnih portala piše istinu o tom najvećem hrvatskom zlu. Ukradi kokoš iz susjedovog vrta i optužnica stiže za dan, dva. Opljačkaj Domovinu za 100 milijuna (kuna ili eura!) – i ništa! Sliku muškarca s bradom i naočalama – mijenjamo s mlađom, bez brade i naočala! Sistem egzistira dalje, ostaju otvorena vrata za daljnji drp, predstečajne nagodbe, igre s javnim nabavama, sage o Šegonima, Linićima, računima u inozemstvu… Užas, sramota!

Vlada nastavlja kontinuitet i koristi spin „Bajić umjesto Bajića“ zavaravajući naciju. U cijeloj priči ostaju isti ljudi, ista infrastruktura, isti sistem zaštite tajkuna. Strip junak Superhik i dalje će uzimati sirotinji i poklanjati bogatima, Hrvatska se cementira kao zemlja nekažnjenog kriminala i korupcije. Premijer prijeti onima koji se ne slažu s njegovom groteskom: „Oni koje svrbi neka se češu. Bit će ih i ubuduće, a zadatak novog državnog odvjetnika je da takvima stane na rep“. Svaka čast našem premijeru na njegovoj demokraciji. Zli oponenti imaju rep – crni, crveni, žuti…

Ne treba se zavaravati izuzetcima (Sanader, Čobanković, Vidošević…) – progonima političkih mrtvaca, marginalaca ili zviždača. Ostaje groteskna činjenica o nekažnjenoj pljački Hrvatske – 98% nezakonite pretvorbe ostaje u džepovima tajkuna – kriminalaca.

Kap koja je prelila čašu političke perverzije vlasti je bljutava emisija državne TV Fokus, 3. ožujka 2014. Ponizni voditelj i četiri „navijača“ veličali su lik i djelo Mladena Bajića. Izostao je samo prijedlog postavljanja spomenika. Bilo je podlo i suludo, atak na razorene ostatke razuma nacije!

Naša pametna dama, Vesna Pusić završava ovaj triptih: …“ne može se različitim vrstama referenduma rušiti redovne institucije vlasti… Dakle, izvolite na izbore i tim putem kroz redovnu proceduru”. Lijepo, draga Vesna! Ako izaberemo politički šljam koji nas krade i vodi u propast – moramo ih trpjeti četiri godine! Pa, nije baš cijela nacija stado stoke sitnog zuba.

Možda ne moramo!

Anno Domini MMXIV./XVI.