REFERENDUMSKA PANIKA

REFERENDUMSKA PANIKA

31. kolovoza, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

kolumna-opljackano-LN

Piše: Saša Radović

Kolovoz 2014. ostat će nam u sjećanju po tri događaja, sva tri naizgled minorna, ali prepletena i znakovita za hrvatsku stvarnost.

Kao prvo, pad Miga-21 na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan branitelja i 19. obljetnice VRO “Oluja”. Pilot, branitelj, Stanko Hrženjak ostao je nepovrijeđen, a prastara i trula olupina Miga-21 raspala se u polju kod Donje Lomnice. Simbol ili poruka prepoznatljivi su: Hrvatska država je taj truli Mig-21.

Razorena olupina Miga, slomljena i dotrajala, spremna je za otpad, za ropotarnicu povijesti – baš kao i ono što tituliramo slobodnom i samostalnom državom Hrvatskom. Slobodna, samostalna i bogata samo je naša kriminalna elita. Ostatak Hrvatske vegetira s kreditima koje ne može otplaćivati, s ovrhama – na rubu egzistencije.

Lijepa naša bogata je šumama, bistrim rijekama, plavim Jadranom i otocima. Ima nas samo nešto više od četiri milijuna, pa bi u toj predivnoj zemlji mogli predivno živjeti. Pa zašto je onda ta Hrvatska truli, raspadnuti, prastari Mig–21?

Ne moramo nabrajati korupciju u svim segmentima vlasti, šestu godinu recesije, HDZ-ovu pljačku svih resursa i krađu tridesetak milijarda eura pohranjenih u poreznim oazama, ili aktualnu SDP-ovu najgoru vladu od stoljeća VII. Dovoljno je otvoriti portale i naći tisuće razloga u opskurnim i naizgled minornim detaljima svakodnevice. Izdvojit ćemo takva dva detalja iz mirnog ljetnog kolovoza 2014.

PUTNI NALOZI ZA ŠETNJU REMETINCEM

Prvi apsurdni detalj je slučaj Marine Lovrić Merzel. Marina je okrivljena za kupnju autosalona za 9,8 milijuna kuna, koji je prenamijenjen u Hitnu pomoć. Tu je navodno županija oštećena za 4,2 milijuna kuna. Okrivljuje se i za primanje mita od 100.000 eura pri prodaji Cesta Sisak tajkunu Željku Žužiću. Naći će se toga još, ali to nije presudno za ovaj tekst.

Marina dane provodi u ćeliji Remetinca i dva sata dnevno šeće po 110 koraka dugoj kružnoj betonskoj stazi zatvorskog dvorišta. Za to već mjesecima prima plaću od dvadesetak tisuća kuna, a vjerojatno i putne račune za spomenutu šetnju po zatvorskom dvorištu. To joj plaćamo mi – četiri milijuna hrvatskih kretena. Bez otpora smo prihvatili idiotski, bizarni i sramotni odgovor nadležnih stručnih služba: Marina mora dobivati plaću, ali ne mora raditi niti biti na radnom mjestu. Lovrić-Merzel ne mora dolaziti na posao! Profesionalno ga obavlja i dobivat će plaću! Za našu vrhušku i za nadležna ministarstva, spomenute Marinine zatvorske šetnje i izležavanja u krevetu na kat – profesionalne su dužnosti županice.

Ovih je dana slatka Marina došla do pametne ideje. Umjesto dvadesetak tisuća mjesečno, dobit će više. Poručila je da joj je teško obavljati poslove županice u zatvorskoj ćeliji, pa daje neopozivu ostavku. Zaslužna je za boljitak Hrvatske, jer je bila član Predsjedništva SDP, pa će sjesti u saborske klupe. Zapravo ne treba sjediti, ne treba ni doći u Hrvatski sabor kao što ne dolaze ni mnogi štovani zastupnici. Važno je da dobije saborsku plaćetinu, a zatim i saborsku „mirovinetinu“. Izaći će iz Remetinca za koji dan, dobit će osim saborske plaće i privilegija, dodatke za odvojen život, za putne račune, za ovo i za ono… Osim toga, kao saborskoj zastupnici, smiješe se i slatki „poslići“, a ona je na tom polju zaista sposobna… Što je s presudom i s kaznom? Pa, jasno je hrvatskom puku – bit će to malo guljenja krumpira, a pokradeni milijuni ostat će Linićevoj kumi Marini.

Što reći? Ponoviti sve ono o nama, hrvatskim kretenima, idiotima, glupanima. Nisam se mogao suzdržati, pa sam se udario šakom u čelo. Glupo, boli(!), neću više! Vuku nas ne samo za nos, nego i za sve ostalo. 

REFERENDUM NA VRHU UČKE

Drugi apsurdni kolovoški detalj gluposti svekolikog hrvatskog puka je igrokaz GONG-a. I to trpimo bez pogovora i bilo ikakvog otpora. Iz naših džepova milijuni „frcaju“ u nezajažljivi džep takozvane „udruge“ GONG. Umjesto predsjednika, što inače imaju udruge – GONG ima izvršnog direktora, Dragana Zelića, koji se otvoreno javlja kao glasnogovornik svojih gornjogradskih financijera. Godinama (Sanaderovo vrijeme i kasnije) „navijanje za vladajuće“ bilo je uvijeno i ne tako otvoreno. No, ove 2014. GONG javno promiče antidemokratske želje vladajuće vrhuške. Za SDP, Peđu Grbina i Dragana Zelića najgora „crvena krpa“ su referendumi, jedini ostatak demokracije i aktivne participacije građana u donošenju političkih odluka. Zbog Zelićeve izjave: “Smatramo da ovakvim inicijativama nije mjesto u Ustavu, nego da izbornu problematiku treba promijeniti zakonom, jer ako to stavimo u Ustav, to će biti i zacementirano“ – trebalo bi provesti referendum da se GONG-u ukine – milijunski korupcijski dodatak na podobnost.

Lex Grbin i panična borba za održanje fotelja, u kojima su dva desetljeća uhljebljene tisuće parazita – posljednji su čavli na lijesu ostataka hrvatske demokracije. Lex Grbin, kako se popularno naziva inicijativa protiv referenduma, odnosno zakonska zabrana javnog izjašnjavanja – uvelike podsjeća na Lex Perkovića, najveću hrvatsku sramotu u Europi i u svijetu. Zelić i ostali glasnogovornici reći će da to nije zabrana, nego određivanje novih pravila.

Referendumi će se održavati na tri lokacije: na vrhu Učke, na Medvedgradu i na dubrovačkom Srđu. Jedne nedjelje, od 22 sata do 23 sata. Treba skupiti pet milijuna  potpisa!

ZOKIJU I CRNOM MARKU SE TRESU GAĆE

Dok su neki dosadašnji referendumi koji ne remete ostanak na vlasti grupacije SDPHDZ, prošli relativno mirno – zadiranje u izborni zakon ustavnom promjenom zgrozio je tandem Milanović – Karamarko. Dosadašnje izborne farse sa stotinama tisuća lažnih i mrtvih glasača i s mnoštvom manipulacija bile su temelj nedodirljivosti vlasti rotirajuće organizacije HDZSDP.

Udruga „U ime obitelji“ uz preferencijalno glasovanje bez cenzusa, referendumom traži da se izborni prag s pet posto smanji na tri, ujednači vrijednost glasova birača u izbornim jedinicama te omogući glasovanje dopisnim i elektroničkim putem. To su uzusi u svim normalnim državama. Zabranile bi se i zajedničke predizborne liste političkih stranaka, jer to ne postoji u razvijenim demokracijama.

Milanović i Karamarko užasnuti su opasnošću da zastupnici budu birani imenom i prezimenom, a ne samo prema njihovim partijskim listama. Uzdrman bi bio uhodan sustav – koji je doveo na prosjački štap Hrvatsku – ali i omogućio hedonizam i bogaćenje vladajuće elite umrežene s kriminalnim skupinama. Opasnost za diktaturu s Markovog trga zaista postoji – ako se dozvole referendumi. Čini se da je strah SDPHDZ-a od referenduma za promjenu izbornog zakona zaista velik kad su uključili profanirani i podrepni GONG u svoj promidžbeni aparat.

Rušenje trulog i dotrajalog Miga–21 u Donjoj Lomnici kao simbola propasti Hrvatske, slučaj Marine Lovrić Merzel i „izlazak iz ormara“ dobro plaćene firme (ne udruge!) GONG-a da podrži sramni Lex Grbin – kolovoška je zbiljnost našeg bespuća.

I naša sramotna svakodnevica!

Anno Domini MMXIV./ LXVI. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. zen
    #1 zen 2 rujna, 2014, 13:04

    Nema (referendumske i ine) panike.

    “Ima još ljudi, ima zemalja,
    ima još vina koje valja.”

    https://www.youtube.com/watch?v=eTRZkVnWBeU

    🙂

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Jerolim
    #2 Jerolim 1 rujna, 2014, 06:58

    Prvi ešalon velikosrba – pomela je Oluja, ovaj drugi (na vlasti i oko nje) pomesti će referendumi (direktna demokracija).

    EU je jučer izabrao svoju vrhovnu vlast … sve katolici … loše za velikosrbe / velikoruse – sve do ruske granice.

    Odgovorite na ovaj komentar

<