Piše: Saša Radović
Drugo polugodište 2013. obilježeno je učinkovitim spinovima vlade RH. Kapitalna četiri spina; lex Perković, ćirilica, referendum o braku i Vidošević – vrhunski su posao marketinških stručnjaka s Markovog trga. Prazni stolovi i hladne sobe opustošenog hrvatskog puka bačeni su na margine pozornosti nacije. Važnije su nam misli o „izopačenom“ ukusu homoseksualaca ili o ukradenoj slici Gospe iz Vidoševićevog bunkera – nego svakodnevno više cijene kruha i mlijeka. A, tek ćirilica! Što, ako se pobune naši Kinezi i zatraže da one silne državne institucije, agencije, komore i povjerenstva budu ispisane i kineskim ideografskim znakovima (cangjie). Ne bi bilo loše i o tome organizirati i provesti referendum.
Mračnu perspektivu hrvatskog sutra sve je teže pokrivati. Sva četiri navedena spina prilaze kraju i treba izmisliti nešto novo… Lex Perković maksimalno je iskorišten, ali se već po malo zaboravlja. Ćirilica je izvrsno zamračila tri ili četiri mjeseca Linićevih nokaut harača, ali i to polako prolazi. Vidošević je prekratak spin, pronađe se tu i tamo neko novo Bukovčevo ulje i prastara i preskupa knjiga – no Vidošević je završena priča.
I na kraju najbolji spin, referendum o braku, također je pri kraju. Prvog prosinca vlada RH bacit će 48 milijuna kuna kroz prozor i pogoditi – „u ništa!“ Bez obzira hoće li hrvatski puk glasovati „za“ ili „protiv“ – ama baš ništa neće se promijeniti. Stvarni učinak referenduma apsolutna je nula u praktičnom smislu, ali cilj je postignut, kupljeno je vrijeme, mandat traje…
Ostaje intrigantno pitanje. Kako dalje? Hoće li Mladen Bajić nastaviti s Vidoševićima? Ima ih na stotine, samo treba zaviriti u podrume DORH-a. Na prašnjavim policama ima milijunske prljavštine – koliko hoćete! Vidošević do Vidoševića, ekonomisti, pravnici, tajkuni…
NOVI SPIN
Koga ili što odabrati za novi spin pri kraju 2013.? Treba prezimiti, u proljeće možda pronađemo naftu u Slavoniji ili zlatnu žilu na Velebitu. Dobro bi nam došla nova uhićenja, medijske hajke, fotografije raskošnih vila, jahta! TV, tisak, portali! Bajiću neće biti teško pronaći stotinu ili dvije stotine novih Nadana. Nakon ekonomista Nadana, pri ruci su mu diplomirani ekonomisti; Ivan Šuker, Mato Crkvenac, Martina Dalić, Slavko Linić… Svima su prsti u pekmezu. Svojim marksističkim naukom s jugoslavenskih fakulteta razorili su Hrvatsku i omogućili pljačku Domovine domaćem i inozemnom krim miljeu. U tomu su im zdušno pomogli Titovi pravnici, najprije stvaranjem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN, 19/91) a zatim i nizom sličnih lopovskih zakona. Bajić bi mogao krenuti s uhićenjem pravnika, na primjer sa Šeksom. Ili, možda treba „načeti“ školovane i neškolovane „ekonomiste“, tajkune koji imaju ono što nikako ne bi smjeli ni mogli imati?
Skriveni i daleko od očiju javnosti i dalje slobodno plivaju oni u čijim se rukama nalazi glavnina bivšeg „društvenog vlasništva“. Uz konfiskaciju nezakonito stečene imovine ubrzo bismo riješili većinu naših ekonomskih problema. Ali! Nedostaje politička volja i Mladen Bajić ne smije kucati na njihova vrata. Polako ali sigurno dolazi nam pred oči jasna slika, koja pokazuje da naša kriza nema veze sa svjetskim trendovima. Socijalni kapital požderan je ratnim profiterstvom, zločinačkom privatizacijom, sveprisutnom korupcijom i mrežom kriminala i politike. Pri tomu možemo u potpunosti zanemariti stranačku pripadnost ili idejne korijene, sve i zaista sve u Hrvatskoj pokreće samo osobni interes.
Za kraj i bolje razumijevanje svakodnevice ali i kompletne funkcije države Hrvatske od 1990. do danas, slijedi kratki insert jednog marginalnog slučaja, ali znakovitog modela. U igri su, kao i uvijek, stranačka i nestranačka povezanost politike, korupcije, kriminala i osobnih interesa:
HRVATSKI MODEL
Scena; Medulinska rivijera, glavna uloga aktualni stanovnik Remetinca, Nadan Vidošević:
Srpska obitelj prodala je Vidoševiću cca 4500 m2 šume za devedeset tisuća kuna. Takve šume hrasta, crnike i drugog mediteranskog raslinja, zaštićene su i nikakva gradnja ne dolazi u obzir. Neposredno nakon kupnje – zbog groma iz vedra neba – ta je gusta šuma izgorjela! Predsjednik mjesnog odbora Dean Ivandić (kasnije promaknut u pročelnika Carinarnice Pula) i član HDZ-a, te predsjednik Istarske gospodarske komore Šime Vidulin inzistiraju na promjeni namjene u građevinsko područje. Tada aktualni nestranački načelnik općine Medulin, (neposlušni) Jukopila odbija i nakon toga gubi izbore. Dolazi novi načelnik Buić, te uz pomoć današnjeg ministra Lorencina, bivša šuma postaje gradilište. Nakon „zahvale“ suradnicima, Vidoševiću ostaje čista zarada od milijun eura! I konačno, bivši ministar Veljko Ostojić kupuje ta gradilišta od Nadana.
Iako je sve transparentno i znano, ne oglašavaju se ni Bajić, ni predsjednik vlade i SDP-a Zoran Milanović. Bajić je morao procesuirati ovaj evidentni kriminalni čin, premijer je morao pozvati na odgovornost svog bivšeg ministra Ostojića, svog današnjeg ministra Lorencina i predsjednika Hrvatske gospodarske komore, Nadana Vidoševića. Možda je milijun eura sitnica, ali vlada i DORH ne reagiraju ni na pljačke od milijarda eura.
U priči imamo sve značajke klasičnog hrvatskog modela; stranke HDZ, IDS, SDP (i Kukuriku koalicija), premijer, državni odvjetnik, nestranački načelnik, korištenje službenog položaja, urbanistički genocid, neosporna korupcija i kriminal, nezakonito bogaćenje…
Ovaj marginalni ali kriminalni insert hrvatske svakodnevice upućuje da nam je budućnost u kriminalu, u zaduživanjima i na spinovima. Mogli bi se tomu oduprijeti, protestirati, ali na kraju samo odemo na kavu i žalimo se na situaciju. Čekamo novi spin.
Anno Domini MMXIII. 
