Kao višegodišnji suradnik vrlo čitane pučke tjedne revije „Arene“, u neboderu na Savskoj upoznao sam bivšega boksača, sjajnoga poznavatelja toga sporta i isto takva pjesnika i pripovjedača, Dubrovčanina Ratka Zvrka. Kako je od povijesnoga 7. siječnja i milanskoga meča Parlova s Cuellom Zvrko objavio više reportaža i feljtona o suvremenom teškoatletskom gladijatoru, u Nakladnoj djelatnosti i poslovodstvu Tiskare Sisak dobio sam potporu ideji za projekt „Zlatne rukavice Mate Parlova“
Napisao: Josip Frković
Prije četiri desetljeća, 7. siječnja 1978., kad je Mate Parlov milanskom pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellom osvojio titulu profesionalnoga prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji. Tim povodom u parku Fažane, između šetnice s imenom Parlova i Aleje maslina, poslije dugih pulskih rasprava i sporenja o mogućoj lokaciji, otkriven je spomenik sportaša čeličnih pesnica. Spomenik Mate Parlova u prirodnoj veličini, rad akademskoga kipara Ante Jurkića, sve će Puljane i njihove goste trajno podsjećati na najboljeg hrvatskoga sportaša svih vremena. Rekli su to u susret vrijednom sportskom i civilizacijskom događaju načelnik općine Fažane Radomir Korać i sin Parlovljev Matko. Iza trijumfa 1978., u gradu čelika i nafte, sredstava biljne zaštite i konfekcije pod starim rimskim imenom „Siscije“ i u sveopćoj euforiji poklonika sporta bivše države počeo se rađati prvi nakladnički pothvat, odnosno biografska knjiga „Zlatne rukavice Mate Parlova“. Bilo je to na sisačkoj kupskoj Obali Antuna Mihanovića, u zgradi prve gradske munjare, gdje je iza Drugoga svjetskog rata bilo sjedište tiskare pod imenom Jože Rožankovića. Iako zastarjele opreme i tehnologije, lynotipa i olovnoga knjigotiska, kadrovski obnovljeno poslovodstvo tiskare ipak je s vremenom zadobilo povjerenje i tiražne poslove tiskanja merkantilne robe, grafičkog dizajniranja i izdavanja listova i časopisa za ustanove i tvrtke u Zagrebu. Premda se i u ovoj sisačkoj povjesnici izlažem zavisti onih koji pamte ljude i minula desetljeća grada sv. Kvirina, ali su događaje oko sebe, bez ideja i kreativnosti, redovito promatrali iz društvenoga zapećka, ipak podsjećam da se Sisak, uz legendarnoga Parlova, po spomenutoj knjizi nadaleko pročuo. Izražavam stoga skromno zadovoljstvo što sam na uredničkim poslovima oko Zvrkove knjige, zajedno s više desetaka vrijednih grafičara s Mihanovićeve obale, pridonio prvom vlastitom koloriranom izdanju TS-a. U nakladi 10.000 primjeraka, prve primjerke „Zlatnih rukavica Mate Parlova“ na frekventnim mjestima Sarajeva čitateljstvu su u svibnju 1978. nudili komercijalisti, pok. Ivan Matijević, pok. Branko Prošić i pok. Željko Marković.
Did Mate sinov menadžer
Kao višegodišnji suradnik vrlo čitane pučke tjedne revije „Arene“, u neboderu na Savskoj upoznao sam bivšega boksača, sjajnoga poznavatelja toga sporta i isto takva pjesnika i pripovjedača, Dubrovčanina Ratka Zvrka. Kako je od povijesnoga 7. siječnja i milanskoga meča Parlova s Cuellom Zvrko objavio više reportaža i feljtona o suvremenom teškoatletskom gladijatoru, u Nakladnoj djelatnosti i poslovodstvu Tiskare Sisak dobio sam potporu ideji za projekt „Zlatne rukavice Mate Parlova“. Uslijedili su dinamični i mnogobrojni telefonski razgovori s europskim i svjetskim šampionom, njegovim trenerima i članovima obitelji, pomagao je pri tome i pulski kolega Armando Černjul. A onda smo u pratnji direktora štamparije pok. Stjepana Skrbina, komercijalni voditelj ing. Draško Radusinović i ja u ulozi urednika otputovali u Pulu i Fažanu na preliminarne razgovore. Upoznali smo tada i lijepu Teovu suprugu prof. Lauru rođ. Kontošić. Kako se u tradicionalnoj, patrijarhalnoj, pogotovo imoćanskoj obitelji trgovaca, ozbiljni poslovi s mirisom novčanica povjeravaju najstarijem, tako je slavni boksač formalnosti oko iznosa financijske naknade povjerio ocu Mati. I iznos autorskoga honorara Ratka Zvrka utanačio je stari Mate, a ne Teo, najmlađi između četvoro djece u obitelji Mate i Mire Parlov. Budući da su cjelodnevni poslovi slaganja i korektura olovnih redaka trajali dulje od tri mjeseca, s Parlovljevima se gospodin Skrbin više puta susretao i u Zagrebu i Sisku. I dok je prva crno-bijela fotografija podsjećala na primanje sudionika tragične Olimpijade u Muenchenu 1972. kod predsjednika bivše države, u vojnom odmaralištu u Igalu (uz Matu Parlova, tu su i „dinamovac“ Željko Perušić i petrinjski hrvač Milan Nenadić – nap. a.), Tanjug je prenio i tekst čestitke svjetskom prvaku.
Zvrko rukavice zamijenio olovkom
Reporter TV Beograd i zaljubljenik ringa, Dragan Nikitović, u uvodu ukupno 240 stranica knjižnoga bloka „Zlatnih rukavica“ napisao je: „Pred vama je neobična knjiga. Koliko je meni poznato, ovo je prvi slučaj da boksač piše o boksaču. Ratko Zvrko se već uvelike borio na ringu, kad se Mate Parlov borio s prvim koracima. Razlika u godinama i postignutim rezultatima je velika. Ali, postoje i sličnosti koje također treba zabilježiti. Recimo – hrabrost. Za Parlova to se zna. Ali, valja podsjetiti da i Zvrko svojedobno nije ustuknuo pred strašnim Laszlom Pappom. Po završetku karijere, Zvrko je postao poznati novinar i dječji pisac. Po tome s kakvom strašću osvaja diplome i Parlov će u novoj karijeri biti isto tako uspješan. Parlova vole, cijene ili mu se dive. Za razliku od drugih, Zvrko ga – razumije. To dokazuje ovom knjigom koja je potekla iz srca“. Osmerostruki prvak bivše države, profesionalni prvak svijeta po verziji World Boxing Councila 1978., jedini je osvojio pet zlatnih medalja na Balkanskim prvenstvima i jedini je u povijesti boksačkoga sporta koji je istodobno i amaterski i profesionalni prvak svijeta. Kolorirane korice knjige i grafičko uredništvo autorski potpisuje Danijel Den Popović, a kronološke mozaične fotografije mečeva u boji Volter Jadrešin. Crno-bijele ilustracije za knjigu su povjerili Radiša Mladenović, Bruno Sušanj, Dragoljub Jovanović, Ratko Zvrko i Armando Černjul. Lektura je bila povjerena Azizi Tominac, a korektura sloga Ružici Čačić i pok. Vladimiru Malivuku. Tisuće redaka olovnoga sloga napravili su u danonoćnom radu Rudolf Špercl i Davor Licitar, a glavni meter za regalom bio je pok. Stevo Borojević. Uza spomenute, svoj prilog nakladnom uspjehu TS-a dali su i majstori knigotiska Ivica Spehnjak, pok. Tomica Štimac, Mijo Domitrović, Emilijan Wolf, Vladimir Ćulibrk i Marcel Bontempo. T
.
1 Comment so far
Uskoči u raspravuSvaka čast.
Knjiga je imala super tisak i bila prihvatljiva.
Šteta je što je zgrada tiskare u ovakvom devastiranom stanju, a još preživjeli majstori “crne umjetnosti” s nostalgijom se prisjećaju ondašnjeg tiska.
jest da su i neke stvari završile na sudu, ali je sve dosbro prošlo za obje strane.
Šteta što je većina sudionika ondašnje sudske rasprave pokojna( neki su i živi. op.p.) , a riječ je o pravim sisačkim i sportskim legendama, u Hrvatskoj, a i šire.
Bilo je to jedno lijepo vrijeme, kada se politika nije previše kao danas, petljala u sport.
Posebno se jedna parola istakla u pulskoj Areni nakon Minhenske Olimpijade: “Zlatni mate donesi i svjetsko zlato”.
Tu želju je ispunio šest godina kasnije. postao je svjetski prvak.
Zato se svi naklonimo najboljem sportašu prošlog stoljeća. Zlatni mate i danas smo za Te.