KOLUMNA STUPOVI DRUŠTVA

PRIBLIŽAVAJU SE DANI PATOSA

25. lipnja, 2013.

Piše: Srećko Jurdana

Ako je pokop druga Tita – historijski poznatog i kao Josip Broz – na Balkanu svojedobno okupio najveći broj državnika otkad je svijeta i vijeka, danas mu na lokalnim prostorima započinje do određene mjere konkurirati proslava ulaska Hrvatske u EU. Kako stvari stoje, bit će to događaj. U Zagreb stiže šesnaest predsjednika država, petnaest premijera, tri predsjednika parlamenta, deset prvih potpredsjednika vlada (titula – kako vidimo – nije rezervirana samo za Čačića), jedanaest ministara vanjskih poslova, i tako dalje. Atmosfera se zagrijava, broj najavljenih uglednika svakim je danom sve veći. Elitni europski trolist Van Rompuy-Schulz-Barroso dolazi u paketu. Na popisu je izaslanik Pape, što se očekivalo, ali nema još najavljenih delegata iz Velike Britanije, Francuske i Turske, što se vjerojatno nije očekivalo. Turska je u slabim odnosima s Unijom – koja je ne želi primiti u svoje redove, i pritom još kritizira premijera Erdogana zbog ponašanja prema demonstrantima – no eventualni britansko-francuski bojkot bio bi loša diplomatska vijest za Hrvatsku. U Europi se teško živi samo od njemačke podrške.

DOLAZI NIKOLIĆ

Amerika i Kanada – predvodnice zapadnoga bloka – nisu se, kako izgleda, pretrgle od oduševljenja hrvatskim ritualima: iz prve se najavio zamjenik pomoćnika državnoga tajnika, iz druge ministrica rada. Dolazak Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, čini se – međutim – definitivnim. Taj pragmatički nacionalist rudimentarnoga profila, koji je političku karijeru započeo kao šešeljevac, shvatio je danas svoj historijski zadatak da leskovački voz priključi na europsku kompoziciju, i odustao – u to ime – od tjeranja inata zbog Kosova. Njegov dolazak uskladit će se na neki, srbijanski rečeno: volšeban način s dolaskom predsjednice Kosova Atifete Jahjage, čime će Hrvatska sa svojom proslavom postati teren na kojem se posredno utvrđuje jedno strateško balkansko primirje. Motivi srbijanske strane potpuno su jasni. Još uvijek je neizvjesno kad će Srbija dobiti datum početka pregovora, ali izvjesno je da bi on bio znatno dalje nego što jest, da je Nikolić odustao od posjete Zagrebu.

Nema sumnje, ulazak u EU bit će kvalitetna manifestacija nacionalne gordosti. Hrvatska će se na priredbi predstaviti sa svojim otočkim proizvodima – čije reklamiranje gledamo svaki dan – i s Teslinim transformatorom, koji se u javnosti pojavljuje rjeđe. U predprogramu je najavljena i grupa Jinx, što znači da ne će nedostajati lošeg glazbenog ukusa. Travestiju s Jinxima mogao bi upotpuniti samo Toni Cetinski, agresivno zavijalo iz raspjevanoga kradljivoga klana, koje je obdareno nadnaravnom sposobnošću da se ukazuje svugdje gdje narod nešto slavi. Kad je o glazbenoj ljigi riječ, Hrvatska je može Europi podariti na bacanje. U proslavu je, međutim, uključen i puhački orkestar ZET-a, koji će nastupiti kao unikatni reprezentant starograđanskoga ukusa.

EU NA BAJAKOVU

Vrhunac proslave bit će video-prijenos skidanja table „carina“ na Bregani, i postavljanja table „EU“ na Bajakovu, što će romantičnijim dušama nesumnjivo nagnati suze na oči. Kad se stvar kombinira s puštanjem crvenih, bijelih i plavih balona u Bruxellesu, i postavljanja makete crkve Svetog Marka uz Big Ben, Brandenburška vrata, Eiffelov toranj i – treba li dalje nabrajati ? – nacionalni patos naći će se na historijskome vrhuncu, svakako još bitno višem od narodnoga doživljaja trenutka kad je Tuđman prvi put stavio lentu preko uniforme. Europa je tu, a dušmani – ako ih ima – neka jedu sami sebe. Vladi će skočiti popularnost, Jadranka Kosor tiho će u sebi kukati nad svojom marginalizacijom, jer vodila je pregovore a danas nema ni stranku. Karamarko će glumiti radost i ujedno s mrkom nemoći promatrati Milanovićev uzlet, a što se Mirele Holy tiče, jasno je da nije odabrala najbolji trenutak za napuštanje SDP-a.

Otišla je zato jer joj nisu usvojili amandman o osnivanju nečega što je nazvano „nacionalnom parkovnom agencijom“. Što bi to trebalo biti, to zna samo ona, sveta gospođica Holy, a svoje znanje nije spremna podijeliti s publikom. Mogla je na odlasku konkretno objasniti čime sve Vlada ugrožava hrvatske ekološke interese – jer ugrožava ih pouzdano – ali nije za to imala vremena, volje i živaca. Dok SDP proslavlja učlanjenje u Europu, gđica Holy osvaja priliku za učlanjenje u zastupnički klub Jadranke Kosor. U tom malom kolektivu mogla bi koncentrirano nastaviti svoje tiho gunđanje protiv stvarnosti.