KOLUMNA STUPOVI DRUŠTVA

FENOMENI GODINE: MILANOVIĆEVE DOSJETKE I VIDOŠEVIĆ

4. siječnja, 2014.

Piše: Srećko Jurdana

Milanovićeva izjava kako „ima lošu vijest za pesimiste“ – samo se on može toj besmislici nasmijati – ubraja se u hrvatske fenomene godine jer vrlo zorno prezentira premijerov stil i osjećaj za humor. Čovjek je pun nekakvih krajnje neduhovitih dosjetki u kojima očito uživa poput ambicioznoga učenika koji priprema razrednu priredbu. Kad bi imao svoga savjetnika za image, ovaj bi mu možda skrenuo pažnju na težak nedostatak verbalne discipline. Nema, međutim, junaka u SDP-u koji je premijerov procvjetali ego u stanju podvrgnuti bilo kakvoj scenskoj kontroli. Neka, dakle, i u novoj poživi neograničena vjera u vlastiti dramski talent!

PANDENOMIJ IZ VIDOŠEVIĆEVOG PODRUMA

Nadan Vidošević mogao bi u povijest ući kao osoba godine, odnosno kao najveći hrvatski skupljač inkunabula. Prikuplja on i druge stvari, no inkunabule (prva skripta s Gutenbergovog stroja) registrirane su kod publike kao maksimalno originalni kolektorski objekti. Cijeli pandemonij iz Vidoševićevog podruma ukazao se javnosti zaslugom policajca Josipa Vrbića koji ga je snimio mobitelom. Inspektor je svoj potez platio kratkim zatvorom, navodno i otkazom, iako zapravo zaslužuje orden za nacionalne zasluge. Bez njega publika nikad ne bi saznala dimenzije grandomanske patologije koja je obuzela jednog simpatičnog narodnog tajkuna.

Učinilo se na trenutak da će se Vidoševiću priključiti Zvone Radić, njegov partner iz pretvorbe Dalmacijacementa, no dojam je bio pogrešan. Nema proširene istrage za Radića, što znači da je Dalmacijacement za pravosuđe i dalje terra incognita, iako je akumulacija Krezovskog bogatstva Vidoševića i prijatelja započela upravo tamo. Kako već bilo, situirali su se 2013. zanimljivi likovi u Remetincu: uz starosjedioca Sanadera, Vidošević i Željko Žužić, bivši podupiratelj bivšeg predsjednika. Radimir Čačić umakao je u Valturu – gdje navodno igra golf na nekom improviziranom zatvorskom terenu – dok ostatak „moćne gomilice“ u maglovitome Remetincu sa znatiželjom iščekuje sudbinu svoju.

KRUPNI KAPITAL SUMNJIVOG PORIJEKLA

Ako je bilo nečeg pozitivnog u sumornoj 2013. godini, onda je to podatak da se razni banditi u Hrvatskoj više ne osjećaju sigurno, bez obzira na svoje političko zaleđe. Započelo je nešto poput obračuna s hrvatskim kriminalnim nasljeđem, iako se o pravoj operaciji ne može govoriti dok još barem sto-dvjesto imena čvrsto povezanih s pretvorbeno-političkim kriminalom ne završi iza brave. Te pravosudne akcije jedino su, zapravo, po čemu se Milanovićeva vlada pamti. Linićevo nametanje financijske discipline nije loša stvar, kao ni ublažavanje ovršne procedure i briga za ljude koji ne mogu otplaćivati kredite. Nema, međutim, nikakvog ekonomskog pomaka, nezaposlenost raste, opće siromaštvo sve je izrazitije, i vlada koja bi – po svojoj idejnoj definiciji – morala tražiti načine obračuna s podivljalim kapitalizmom koji je Hrvatsku doveo do ponora, čini se da više traži načine kako da s njim uspostavi miran suživot.

Ta idejna nevjerodostojnost i orijentacija prema interesima krupnog kapitala sumnjivog porijekla, to je Milanovićev najveći problem, kojeg ni 2014. ne će moći apsolvirati, bez obzira na to što ima „lošu vijest za pesimiste“.